Upravo je u ovome kontekstu austrijski pisac Karl Bruckner popularizirao i origami i senbazuru.
Svjetsku je slavu postigao romanom Sadako hoće živjeti, napisanom prema životu stvarne osobe,
u kojem donosi dirljivu i potresnu priču o djevojčici Sadako, koja trpeći posljedice uzrokovane
radioaktivnim zračenjem nakon eksplozije atomske bombe, u bolu, dvojbama, razmišljanjima
i nadi provodi posljednje dane u borbi za život. Provodeći ih u bolničkoj sobi, Sadako izrađuje
senbazuru kako bi zaželjela veliku želju – ozdraviti. Tisuću je ždralova ipak bio prevelik poduhvat
za bolesnu Sadako koja umire izrađujući 999. ždralova. Djelo je objavljeno 1961. godine i do danas
je prevedeno na više od 70 jezika, a u spomen na Sadako u Hirošimi joj je podignut spomenik.
Na taj je način japanska djevojčica iz Hirošime postala simbol stradanja Japana u Drugom
svjetskom ratu, a na isti način učenici sedmih razreda upoznali su se s pojmom "holokaust" i
doznali ponešto o tragičnim stradanjima u Drugom svjetskom ratu i posljedicama koje je za
sobom ostavila nuklearna katastrofa, odnosno bacanje nuklearnih bombi na japanske gradove
Hiroshima i Nagasaki 1945. godine. Nakon izrade ždralova tehnikom origami, njima su ukrasili
školski hodnik i zaintrigirali ostale učenike i djelatnike Škole.