BUDITE DOSLJEDAN RODITELJ!

Uspješan roditelj je dosljedan. On zna djetetu odrediti jasne granice.
Brojni roditelji odustaju od svojih zahtjeva, jer njihovo provođenje traži više energije i vremena nego što su oni spremni dati. Dijete postupno shvati da se ne mora pridržavati roditeljskih zahtjeva, jer ih se ne pridržava ni sam roditelj.
Ako se ni sami ne pridržavamo granica koje smo odredili zašto da ih se pridržava naše dijete?
Razmislimo dobro jesu li naši zahtjevi vrijedni truda, jesmo li u njihovo provođenje spremni uložiti potrebnu energiju. Ne treba ih izricati olako! Kad dobro razmislimo i sigurni smo da su nužni, onda ih moramo provesti.

POŠTUJMO DRUGOG RODITELJA!

Pred djetetom ne bismo trebali omalovažavati ili mijenjati odluke drugog roditelja. Čak ako se s njima i ne slažemo, nemojmo ni u jednom trenutku zaboraviti da smo drugog roditelja svom djetetu izabrali sami. Dijete nije odgovorno ako smo napravili loš izbor.
Dogovorimo se s drugim roditeljem koja će zajednička pravila vrijediti u ophođenju prema djetetu. S roditeljem s kojim smo uspjeli razviti kvalitetan odnos, to će biti lako. Ako ga nemamo, potrudimo se da ga poboljšamo.
Ako smo neprekidno nezadovoljni drugim roditeljem, razmislimo malo o njegovim pozitivnim osobinama. Možda u posljednje vrijeme vidimo samo negativne, pa više i ne opažamo što nas je privuklo toj osobi. Možda će nam ta ponovno pronađena osoba biti bliskija, pa ćemo s s njom lakše dogovoriti i o djeci.

POHVALITE SVOJE DIJETE!

Djeca su nesretna ako od roditelja često slušaju o sebi loše: „Ti si glup, nesposoban, ostavi, ja ću to bolje uraditi“ i slično.
Ima li smisla truditi se ako nas naši roditelji – najvažnije osobe – neprekidno uvjeravaju da smo nesposobni i nevrijedni? Dijete prečesto sluša prigovore i kritike. Govore mu da su brat, sestra, ili susjedovo dijete pametniji, bolji, uspješniji.
Svatko od nas želi priznanje. Dijete koje ga nikada nije doživjelo u obitelji, možda će ju potražiti na ulici – ali tamo se dobiva „negativno priznanje“.
I zato:
Pohvalite svoje dijete, ohrabrite ga, pomozite mu u razvijanju samopouzdanja!
Odgoj nisu samo naredbe, kazne, zabrane i prigovori.
Odgoj su i pohvale , poticaji, podrška, priznanje, razumijevanje, ohrabrenje.
I mi volimo kad netko vidi naše pozitivne osobine, cijeni naše mogućnosti i pohvali nas za ono u čemu smo uspješni. Pohvalu, poticaj i podršku vole i naša djeca.

NE PREODGAJAJMO SVOJU ODRASLU DJECU! VOLIMO IH!

Sve ima svoje vrijeme. Djeca prihvaćaju savjete, zabrane, upute, kritike svojih roditelja gotovo bez prigovora do dobi od deset, jedanaest godina. Dotad smo im trebali reći ili zabraniti sve što smo smatrali potrebnim. Nakon te dobi to ide znatno teže.
Ako je vaše dijete odraslo, nemojte ga neprestano preodgajati, pa čak ni onda kada ste vrlo nezadovoljni njime. Ono je rezultat vaših dobrih i loših postupaka, utjecaja sredine i samoodgoja, ali i rezultat utjecaja nama nepoznatih sila koje nas možda zbunjuju i plaše, ali moramo prihvatiti njihovo postojanje. Prihvatimo i volimo svoju „drukčiju” djecu nesebičnom ljubavlju. Ljubavlju koja mnogo daje, a malo traži za sebe.
Jer oni sami utiru svoj životni put, pa čak i onda ako nije onakav kakav bismo im mi izabrali.