Osnovna škola Side Košutić Radoboj

U našoj se školi tradicionalno povodom Međunarodnog dana materinskog jezika provodi literarni natječaj za najljepšu pjesmu na kajkavskom narječju.

Među brojnim pristiglim radovima, stručno je povjerenstvo odabralo tri najbolja rada. Treće mjesto osvojila je učenica 8.a razreda, Silvija Žun s pjesmom Maček. Drugo je mjesto pripalo učenici 3.a razreda Zari Pospiš koja je napisala pjesmu Kokotiček, a pobjednica literarnog natječaja je učenica 7.a razreda, Karla-Kristiana Ferk s pjesmom Kak je negda bile. Nagrađene pjesme i fotografije nagrađenih učenica možete vidjeti u nastavku.

Zahvaljujemo svim učenicima koji su sudjelovali na natječaju, pišite i daje na materinjem jeziku, čuvajte i njegujte lijepu kajkavsku riječ!                 

Fotogalerija: Najljepša kajkavska pjesma

                       Učiteljica hrvatskog jezika Leonarda Levak

Kak je negda bile

Gda se stari ljudi zestaneju,

O mladosti svoje se rada spominaju.

Kak im je negda teške bile,

Kak se po blatu sikam hodile.

Njive su oralji z kravicami,

Tersije prekapalji z motikami.

Na potoku obljeku su pralji,

Z viješmašinu nijesu znalji.

Kravice su na pašu tiralji,

Z krpenu loptu nogomet igralji.

Sirotinjski su se oblačilji,

Krujeka su doma peklji.

Peneze su teške služilji,

H rudniku su mnuogi deljali.

Z bosami nogami po ljetu su hodilji

I ručki su sijene kosilji.

Gdoj je konje imel h štali,

Za bogataša su ga zvali.

A denes se lježe dijela,

Po njive traktor pluga pela.

Saki doma h auto sedne,

Nišči nikam pešice več nejde.

Mladem je denes se pune lježe,

A največ se družiju prek društvene mreže.

                                                           Karla-Kristiana Ferk, 7.a

Kokotiček

Babica moja

kokotičeka mela,

kukma mu rdeča,

a perja mu bela.

Vsaku je pesmu

popevati znal,

zbog čega je suncu

buđenje kral.

Leta su zišla,

glas mu promukel,

babica prešla,

on se povukel.

                                            Zara Pospiš, 3.a

Maček

Noć je i sele spi,

Samo jeden čovek ni.

Pa si sedi i pita:

Do to tam skita?

Čez gustu meglu se probija,

pes ga osjeti pa za njim zavija.

Poklje, da se prošpancera selom,

dojde do babice i pogosti se jelom.

Hjutro da se si zbudiju,

oni normalne slatke spiju.

Tam na babičinom obloku leži

dok po trave miš beži.

                              Silvija Žun, 8.a