Osnovna škola Side Košutić Radoboj

Verica Jačmenica-Jazbec, dr. med.

Sjećanje na cijepljenje…

Bila sam sitna, tanka, žgoljava djevojčica u drugom razredu osnovne škole. Naša je učiteljica Hela bila najbolja učiteljica na svijetu. Jednog nam je dana rekla da idemo na cijepljenje protiv opasnih bolesti. Izašli smo iz razreda,preli preko ceste i ušli u park oko svetokriškog dvorca. Na rubu parka nalazi se zgrada u kojoj je bila smještena tadašnja ambulanta. Poredala smo se u kolonu po jedan, skinuli smo bluzice ili vestice i ogoljeli jedno rame.

Čekaonica ambulante imala je miris po jodu. Zvali smo to miris po doktoru. Bio nam je odbojan. Svi smo se bojali cijepljenja. Ja najviše. Učiteljica nas je hrabrila da je iglica za cijepljenje kratka i vrlo tanka, a sam ubod da traje samo sekundu.

Ušavši u ambulantu vidjeli smo da za stolom sjede dvije medicinske sestre. Starija je bila Mara, moja susjeda iz ulice, dobroćudna, blaga žena srednje dobi. Uz nju je bila mlađa sestra koja je upisivala cijepljenje u veliku bilježnicu na stolu. Pred sestrom Marom nalazio se  metalni, plitki, četvrtasti pladanj na kojem su bile uredno složene bočice cjepiva i jedna mala štrcaljka sa iglom. Uz to je na podlošku bila okrugla metalna posudica, srebrnaste boje, malo šira od tadašnje bočice za tintu. U njoj je bio špirit. Kad ga je sestra Mara zapalila, gorio je tankim plavim plamičkom. Na tom je plamenčiću Mara prije svakog  cijepljenja spaljivala iglu za sljedeće dječje rame. Taj je špirit ustostručio moj strah. Pogled na iglu, ubod, vatricu na stolu uz doktorski miris prostorije povećavao je moj strah. Preživjela to sam cijepljenje! Taj put… i još mnogo puta kasnije u životu.

Nekoliko godina kasnije…

U mojem razredu jedna je djevojčica izostala s nastave. Rekli su nam da je bolesna. Kada se nekoliko puta nije pojavila čak niti na vjeronauku, pitali smo našeg tadašnjeg kapelana i vjeroučitelja što je s njome. Rekao nam je da se u našoj domovini pojavila teška bolest-epidemija dječje paralize. Dijete odjednom postane umorno, slabo, nemoćno, teško hoda, ne uspijeva vladati svojom nogom. Najradije leži, nesretno je...

Kažu da Bog najprije uslišava dječje molitve. Vjeroučitelj je organizirao dječje molitvene vjenčiće. Mjesecima smo na vjeronauku u malim grupicama, poput vjenčića, žarko i ustrajno molili za povratak u razred naše bolesne djevojčice…

U to vrijeme učiteljica je brzo organizirala naše roditelje: za par dana svi smo sa svojim mamama i učiteljicom putovali vlakom u Zagreb, u Zaraznu bolnicu na cijepljenje protiv dječje paralize. Da i mi ne postanemo umorni, nepokretni i nesretni…

Ovakve spomene izranjaju mi u travnju kada se obilježava dan cijepljenja.

Nakon osnovne škole život me odveo na zanimljiv kolosijek. Mladost sam provela u prostorima koji su uvijek imali miris po doktoru. Kao liječnica za djecu procijepila sam tisuće djece, a kroz četiri desetljeća rada u bolnici pregledala sam ih na tisuće. Upila sam nepreglednu množinu dojmova, stekla neprocjenjivo vrijedna iskustva. Vrijeme provedeno uz dječji bolesnički krevet pomoglo mi je da u svoje iskustvo ugradim i nužno potrebnu liječničku logičnost, razumnost, pronicljivost i kritičnost. U noćnim smjenama uz umiruće dijete, tješeći njegove roditelje, shvatila sam svu dragocjenost zdravlja. Naučila sam odvajati kukolj od žita i pomodarstvo u medicini od istinskog humanizma. Hrabro mogu svakom  k prividu kao što su prividi i Djed Mraz i krampus i uskrsni zečići.

U razgovoru s modernim i posvudašnjim nadobudnim kritizerima zdravstva govorim da se medicinska mudrost ne sastoji u podatku koji nam servira kompjutor. Kad bi tako bilo, onda bi i roboti mogli biti liječnici. A nisu! Medicina je područje mnogo kompleksnije, dublje, zagonetnije…Ona je poput čovjeka…nikad do kraja dohvatljiva, uvijek zagonetna.

U zadnje vrijeme na svim medijima hit su postali Humani papilloma virusi (HPV) i cijepljenje protiv njih. Vojske diskutanata na tome prelamaju svoja mišljenja i stavove. A oni, virusi, samo čine čovječji organizam i dalje zagonetnima, a u naše osobne sudbine neizvjesnima.

Humani papilloma virusi (HPV)

To su uzročnici više bolesti. Najteža od njih je rak vrata maternice. Virus je pritajeno prisutan u gotovo svakom ljudskom tijelu, prividno zdravom, kod muškaraca i žena. Hoće li se on i kada aktivirati, ovisi o mnogim rizičnim čimbenicima.

Aktivacija virusa

Virus dugo vremena ne daje znakove bolesti i ljudi zato ne znaju da su zaraženi. 

Čovjek ne osjeća kada se i u kojim okolnostima njegov virus aktivira i otpočne uzrokovati bolest.

Aktivaciji virusa u našem tijelu pogoduje pad imuniteta. Njega pak uzrokuje stres, osobito dugotrajni emocionalni stres, loša prehrana, uživanje alkohola i nikotina te neki lijekovi.

Uloga nikotina

Pušenje predstavlja najznačajniji čimbenik za promjenu u ljudskim stanicama. Dim cigarete je mješavina plinova i sitnih čestica. On sadrži ugljični monoksid, nikotin i duhanske katrane. Nikotin je glavna opojna tvar duhana koja se lako upija u tijelo preko sluznice dišnog sustava, usne šupljine, probavnog trakta i kože. U usnoj šupljini u sluznicu se upije 25-50% udahnutog nikotina. Oko 90% nikotina se u jetri se pretvara u tvari koje se zovu hidroksinikotin i kotinin. Kotinin je glavni otrov. On je nađen u sluznici vrata maternice kod žena pušačica. Tamo se on silom ugrađuje u stanice sluznice. Pri tome u tim stanicama mijenja strukturu DNK. Na taj način se stanica iz normalne pretvara u zloćudnu. Pušačice također imaju u krvi sniženu razinu antioksidanasa, beta karotena, B vitamina i folne kiseline. Na stanice u vratu maternice negativno utječu i hormoni koji se nalaze u kontracepcijskim pilulama. Treba imati na umu da nikotin truje i ženu koja ne puši, ali je stalno izložena dim svojega supruga-pušača.

Učestalost

Od raka vrata maternice u Hrvatskoj svaki dan oboli jedna žena. Svaki treći dan od toga jedna žena umre. Kod 99,7 % posto bolesnica sa karcinomom vrata maternice dokazan je HPV. Hrvatskoj ima oko jedan milion žena koje su u dobi kada bi mogle oboljeti od raka vrata maternice. No, samo njih 418.000 obavlja redovito PAPA test. Ostale misle kako će baš njih bolest zaobići.

Vrste virusa

Humanih papilloma virusa ima više od stotinu vrsta. Samo njih 30 vrsta prenosi se spolnim putom. No, neki od njih mogu se prenijeti i dodirom i ručnikom. Virusi se dijele na manje opasne i više opasne.

Manje opasni tipovi virusa: 6, 11, 41, 43, 44. Oni izazivaju pojavu spolnih bradavica (kondiloma) koje su zarazne i prenose se tijekom spolnog odnosa. To su bradavice koje rastu u grozdovima kod žena unutar rodnice, oko stidnice, na bedrima i oko čmara. Kod muškaraca se takvi grozdovi bradavica najčešće nalaze na penisu, na kožici spolovila, na mošnji, na bedrima  i oko čmara. Mogu se pojaviti i u izlaznim crijevu ili u ustima. Rodilja s kondilomima može tijekom porođaja zaraziti svoje novorođenče. Kondilomi su bolni, mogu krvariti i izazivati neugodan svrbež.

Veoma opasni tipovi virusa su 16, 18, 31, 35, 39, 45, 51, 52, 56. Oni uzrokuju  zloćudne promjene na vratu maternice.

Dokazivanje uzročnika bolesti

Da bi se dokazala prisutnost virusa potrebno je kod muškaraca obaviti urološki pregled. Tijekom njega se radi bris mokraćne cijevi. Kod žena se obavlja ginekološki pregled tijekom kojega se radi bris vrata maternice i PAPA test.

Objašnjenje PAPA testa

Nalaz kod PAPA testa svrstan je u pet kategorija: od najblažih do veoma loših.

Stupanj 1. = CIN 1 = blage promjene stanica vrata maternice

Stupanj 2. = CIN 2 = srednje promjene stanica vrata maternice

Stupanj 3. = CIN 3 = teške promjene stanica vrata maternice

Stupanj 4. = Carcinomain situ = početni karcinom

Stupanj 5. = Uznapredovali  karcinom.

Spontana obrana organizma

Naše tijelo na prisutnost virusa odgovara na dva načina. Zaraza može biti prolazna i trajna. Prolazna HPV zaraza traje 6 do 9 mjeseci i potom tijelo spontano izluči virus. Nalazi osobe postanu uredni. Ako je pak osoba zaražena virusom tipa 16, tada se tijelo spontano bori protiv virusa do 16 mjeseci. Nikad ga posve ne izluči. Nalazi su stalno loši. Ako osoba ima kronični oblik bolesti, tada je i veća šansa da će dobiti karcinom. Zbog spontanog izlučivanja virusa ne obolijevaju sve osobe koje nose virus u tijelu.

Podjela bolesnica

Bolesnice s dokazanim virusom dijele se na dvije grupe:

1.Čak 50 do 80% žena koje imaju blage poremećaje u PAPA testu mogu spontano normalizirati svoje stanje bez liječenja. Takve žene svoj stres i bolest podnose na aktivan i optimistički način. One prilagođavaju svoj život svojoj bolesti i aktivno traže pomoć.

2. U drugoj grupi su žene koje imaju loš PAPA test. One su pasivne i pesimistične osobe koje potiskuju svoju tjeskobu i ne traže pomoć. Sklone su migreni i bolovima u kralježnici. Takvim je ženama veoma potrebna stručna pomoć psihoterapeuta.

Liječenje

Ukoliko se zloćudne promjene primijete rano, moguća je djelotvorna terapija. Bradavice se mogu liječiti na nekoliko načina: kremama, smrzavanjem, paljenjem, ubrizgavanjem lijeka (interferona) u kondilom, laserskim tretmanom ili kirurškim odstranjivanjem. No unatoč svemu, važno je znati da se HPV infekcija ne može u potpunosti izliječiti.

Prevencija

Čovjek se može donekle zaštititi ako živi zdravim i moralnim životom. To znači: živjeti sa što manje stresa i unositi u tijelo što manje škodljivih tvari (nikotin, alkohol, hormoni iz kontracepcijskih pilula). Na spolnom području treba izbjegavati život sa više partnera. Ukoliko je životni partner inficiran, treba znati da zaštita prezervativom nije garanciju od zaraze. Treba znati i to da su ljudi koji imaju trajno snižen imunitet više podložni zarazi sa HPV-om.  

Cjepivo

Već desetak godina postoji cjepivo koji štiti od najopasnijeg oblika virusa, a to su tipovi 16 i 18. Ta dva tipa uzrokuju 70 % svih slučajeva raka vrata maternice. Cjepivo ujedno štiti i protiv tipova 6 i 11, koji su odgovorni za 90 % bradavica. Cjepivo  je namijenjeno djevojčicama i djevojkama u dobi od 9 do 26 godina. Cijepljenje se obavlja prije ulaska u seksualni život, a provodi se u 3 maha u razmaku od po dva mjeseca. Zaštita traje 10 godina, potom je moguće docjepljivanje.

Anticijepna kampanja u Hrvatskoj

U Zagrebu je 2014. godine bilo cijepljenje besplatno, a procijepljeno je svega 10 % djevojčica u dobi od 12 godina. Za usporedbu: u Portugalu je procijepljeno 85% djevojčica, a u Danskoj i Velikoj Britaniji 80%. Nuspojave cijepljena su blage i rijetke: prolazna glavobolja, mučnina ili otok na mjestu uboda.

Kad je u pitanju cijepljenje djevojčica, mi u Hrvatskoj mudrujemo: trošimo energiju i vrijeme na jalove diskusije oko toga jesu li nuspojave cijepljenja toliko neugodne da se cijeli postupak obustavi. Kao da ne shvaćamo da se u medicini uvijek između dva zla bira manje.

Najgorljiviji predvodnici anticijepne kampanje u Hrvatskoj nisu stručnjaci za zdravlje djevojčica, djevojaka i žena: pedijatri, ginekolozi, onkolozi, epidemiolozi, farmaceuti.

Protivnici su osobe čiji je jedini stav da budu - protiv.

Za njih je:

1.      postotak zaraženih osoba uvijek - premali

2.      broj oboljelih osoba uvijek - neznatan

3.      cijene cjepiva uvijek - previsoke

4.      nuspojave i tobožnja nesigurnost cjepiva uvijek - ogromna

Zdravizam

Protivnici cijepljenja svaki napredak u medicini tumače kao urotu protiv naroda, kao udar na njihovu osobnu autonomiju, kao atak na njihovu slobodu odlučivanja. Oni nisu zagovornici čuvanja zdravlja, već pristalice zdravizma. To je pak sijanje stručnog, emocionalnog i mentalnog straha pred svime što se tiče zdravlja. Čovjek s takvim stavom i strahom u svemu vidi samo potencijalne rizike, a nikad pozitivno dostignuće. On jednostavno ne želi znati da mu je možda i vlastita majka, baka, sestra, strina ili kuma umrla od karcinoma vrata maternice. 

Zaključak

Kad bi se cijepljenjem protiv HPV-a zaštitila samo jedna djevojčica od budućeg karcinoma vrata maternice, bio bi to mali postotak. No ako je ta djevojčica moje dijete, moje unuče, moje drago kumče, onda je taj postotak velik kao cijeli moj svijet.

Cijepite one koje volite!