Osnovna škola Side Košutić Radoboj

Sida Košutić, hrvatska književnica, rođena je 20. ožujka 1902. u zagorskom selu Radoboju gdje je i završila tzv. Pučku školu, te je krenula u gimnaziju u Krapini, ali je brzo nastavila školovanje u Zagrebu.

U Zagrebu je 1921. dobila zvanje učiteljice.
Vrlo je značajno da je sudjelovala u stvaranju prvog organiziranog nastupa grupe književnica angažiranih na promicanju djela žena-književnica. Od 1939. do 1944. uređivala je časopis Hrvatksi ženski list, a od 1945. bila lektor u Nakladnome zavodu Hrvatske, Vjesniku i Seljačkoj slozi. Umirovljena je 1948. godine. Umrla je 13. svibnja 1965. godine u Zagrebu.

Za života je objavila sljedeće radove:
  
K svitanju (drama), 1927.
  Portreti (roman), 1928.
  Sluga Vječne Mudrosti (romansirana hagiografija), 1930.
  Jaslice (roman), 1933.
  S naših njiva (romaneskna trilogoja)
  Osmijesi (zbirka poezije), 1940.
  Vjerenička žetva (zbirka poezije), 1942.
  Mimoza sa smetlišta (novela), 1942.
  Vrijeska (alegorijska priča), 1942.
  Jezero mrtvo (zbirka poezije), 1956.

Nakon što je odbila potpisivanje najstrože presude kardinalu Stepincu, izgubila je posao, prestala je i objavljivati, a njezino je ime obavijeno šutnjom. Godine 1984. u uglednoj ediciji Pet stoljeća hrvatske književnosti predstavljen je njezin prvi, nereprezentativan roman Portreti iz 1928. godine. Tako je mjesto Side Košutić u povijesti hrvatske književnosti ostalo bez objektivne ocjene, iako je u posljednje vrijeme objavljeno nekoliko njezinih djela, uključujuću i dio ranije neobjavljene književne zaostavštine. Ipak, čini se nedvojbenim da je najuvjerljiviji dio književnog djela Side Košutić njezina refleksivna poezija i lirska proza, poput Breze.