Mor je jako lijepa, pomalo tragična priča sa prizvukom fantastike i jako mi se sviđa. Priča je opširna, pomalo zagonetna i nejasna. Prvi dio knjige nije baš sasvim jasan, u njemu se isprepleće Morov život i sjećanja  sa mislima i željama grane jorgovana koja se uživljava u Morovu ulogu. Cijela priča napisana je na pomalo čudan način te zapravo podsjeća na lirsku pjesmu, ponajprije zbog čestih metafora. Pisac se ponekad više osvrće na opisivanje stvari, a posebno šume, nego na tijek radnje te se čini da su sve te pjesničke slike važnije od same priče.  

U središtu priče je Mor. On je zaljubljen u vlastelinovu kćer Šu, ali ta ljubav je nemoguća i to zbog staleškog položaja. Ona je imućna i visokog naslova dok je on siromašan, običan podanik njenog oca. Upravo iz tog razloga ona pristaje zaručiti se s Arnom. I njen otac zna da ona voli Mora, ali isto tako je svjestan da bi, kad bi mu Mor postao zet, to bila velika sramota za njega. To dokazuje njegovu sebičnost i pohlepnost za novcem i slavom. On potpuno zanemaruje kćerine želje i osjećaje i tjera je da se zaruči s Arnom, a ona mu se ne može oduprijeti i zato pristaje. I tako su Šu i Mor osuđeni na beznadnu, neostvarivu ljubav što je nepravedno jer nije Mor kriv što se nije rodio u bogatoj obitelji. Nažalost, u to vrijeme se samo gledao položaj, a ne osobine ljudi, a oni siromašni nikako nisu mogli prići onim bogatima koji su se prema njima odnosili kao prema nečemu što je bezvrijedno i što treba prezirati i mučiti.

U priči se ne može sasvim točno odrediti vrijeme iako se može naslutiti da se zbivalo nekad davno u prošlosti, ali ne zna se točno kad. Početak i kraj pripovijesti  ne zbivaju se u isto vrijeme kad i ostatak priče. Vrijeme na početku priče teško se može odrediti, a kraj je godinama i stoljećima dalje od središta priče koja završava tužno i tragično. Šu je oboljela i umrla, a Mor je ostao sam, bez ikog svog i bez ljubavi što je naposljetku dovelo do tog da je prestao biti čovjek i pretvorio se u vukodlaka. Nedostatak ljubavi, mržnja i osveta načinile su od njega čudovište. To dokazuje kako se i oni najbolji, najplemenitiji mogu pretvoriti u zvijer. Mor se kasnije nije mogao nije mogao prisjetiti  kako da se opet ponaša kao čovjek i nastavio je uništavati sve oko sebe.  Samo ga je ljubav mogla opet osloboditi, pretvoriti u čovjeka, ali nje više nije bilo. Mor je pobjegao od svega pretvorivši se u vukodlaka, misleći da će tako biti lakše, ali se i dalje nije mogao riješiti boli i sjećanja. Ljubav prema Šu je zapravo bila jedino što ga je još činila djelomično čovjekom.

Naravno, ništa od svega toga ne bi se desilo da se nije uplela ljudska pohlepa i zloba jer do tada je Mor živio mirno i sretno, a nevolje su počele pojavom Arna koji je sve narušio. To dokazuje da upravo čovjek uništava sklad prirode koja u ovom djelu zauzima bitan dio. Mor voli šumu za razliku od mnogih ljudi koji je žele uništiti i on zato ima sposobnost da može razgovarati s drvećem i životinjama i on je dio šume, kao i njegov otac i Šu koji također vole prirodu. Mor voli šumu više nego sebe iako je neko vrijeme zanemarivao zbog Šu i svoje tuge. Ali kasnije, kad je ostao bez svega, šuma je bila sve što mu je preostalo i ona ga je jedina primila, jedina ga je shvaćala i podupirala, suosjećala s njim i on je to znao. Čak i kad se pretvorio u vukodlaka, u stvorenje koje je više bilo zlo nego dobro, priroda ga je prihvatila kao i svi njeni stanovnici jer joj on za svog života nikad nije naudio. On je shvaćao koliko je priroda važna za sve i kako se narušavanjem njenih zakona šteti i sebi.

ANALIZA LIKOVA:

MOR je sin vlastelinovog upravitelja i zaljubljen je u Šu, kćer svog gospodara. On ju iskreno voli i spreman je na sve zbog nje. U duši je dobar, plemenit i voli prirodu, ona mu je dom te ima sposobnost da je razumije i priča s njom. Živi sretno, u miru sa svojim ocem, u kolibici u šumi i sve je dobro dok ne sazna da se Šu zaručila s Arnom. Mora to jako pogađa, ali zna da se mora pomiriti sa sudbinom unatoč tome što i ona njega voli. Zato je izbjegava, da ne nanosi samom sebi još više boli, a kad razgovara s njom suzdržan je i izbjegava govoriti o svojim osjećajima. Mor nehotice svojim ponašanjem dovede do toga da vlastelin otpusti njegova oca koji to ne može podnijeti pa umire. Mor, nesretan jer je izgubio oca i ljubav svog života, pretvara se u vukodlaka i osvećuje se. S godinama tako zaboravi kako se treba ponašati kao čovjek i nastoji se prisjetiti, ali nažalost, za to je već kasno jer se već pretvorio u zvijer. Ono jedino čega se sjeća od svoje ljudske strane je Šu i uvijek odlazi na kraj šume, čeka ju, no ona ne dolazi. Tad utjehu pronalazi u šumi i u uništavanju i ubijanju nadajući se da će zaboraviti, ali bol ostaje. I tako je Mor proklet na vječni život u boli i tuzi.

ŠU je kćer vlastelina koja je zaljubljena u upraviteljeva sina Mora. Nažalost, ona zna da je ta ljubav nemoguća pa pristaje udati se za Arna. Unatoč tome , Šu nastoji što više sretati Mora iako je on izbjegava.  Kasnije se zbog toga kajala jer mu je time samo nanosila bol, a nikad mu nije ni rekla da ga ljubi niti je bila nježna prema njemu. Kad je shvatila da će otići, odlučila je preklinjati oca da ne dopusti da se to dogodi. No na kraju ga je ipak pustila jer je znala da bi, kad bi ostao, bio još više nesretan dok bi je svaki dan gledao sa Arnom. Ali njezina ljubav nije se mogla tako lako ugasiti. Danima je nakon Morova nestanka samo ležala u krevetu čekajući da se on vrati. Ali Mor nije dolazio, a ona je svakim danom bila sve nesretnija. Na kraju je oboljela, ali čak i tada je više mislila na druge. Umjesto da se brine zbog svoje bolesti, ona je molila oca da pomogne seljanima kojima je netko klao pse i uništavao usjeve ne znajući da se radi o Moru. Jednom se čak zapitala je li moguće da se radi o njemu, ali ni tada ga nije prestala voljeti. Na kraju priče je umrla.

ARNO je varalica i izdajica. Svoje novce je prokockao pa se zato nametnuo vlastelinu, da ga pridobije za sebe. Zahvaljujući svom porijeklu, vlastelin ga je odredio za svog zeta. Arno se pokušavao riješiti Mora i njegova oca koji su mu bili jedina zapreka. Bio je sebičan i mislio je samo na sebe i svoj cilj, a žrtve na tom putu prema vrhu za njega nisu ništa značile. Bilo mu je stalo samo do bogatstva, a kad se njegov zločin otkrio, jednostavno je nestao bez traga.   

PITANJA NA SATU LEKTIRE I ODGOVORI:

1. Zašto je vlastelin otpustio Morova oca?

Mor je bio ljubomoran na Arna i zato ga je stalno zadirkivao, ali to je prešlo granicu i Arno se uvrijedio te nagovorio vlastelina da otpusti Morova oca, iako je to više bilo zbog njegovih interesa.

2. Kada se Mor pretvorio u vukodlaka i što je sve radio?

Nakon što mu je otac umro te nakon što je izgubio i Šu, Mor se pretvorio u vukodlaka. Otada je ubijao stoku i pse, pio im krv, uništavao usjeve i bacao otrov u bunar. Na taj se način osvećivao i pokušavao zaboraviti na svoju bol. Stoljećima kasnije, zbog takvog je ponašanja zaboravio kako se ponašati kao čovjek.

3. U kakvom su dogovoru bili Arno i novi upravitelj?

Arno i novi upravitelj prokockali su svoju imovinu pa se Arno, nakon što je upoznao Šu, pokušao nametnuti njenom ocu. Kad je to uspio i postao Šuinim zaručnikom, riješio se Mora i njegova oca te ih zamijenio novim upraviteljem. On je nagovorio vlastelina da proda šumu, od čega su oni trebali dobiti veći dio i tako otplatiti svoje dugove, a vlastelina su prevarili.

4. Što se neobično događa s vremenom na kraju romana?

Kraj romana je neobičan i vrijeme se ne može sasvim točno odrediti. Šu odlazi u drugu državu, a Mor to ne zna. On za to vrijeme uništava i razara okolinu i ponaša se kao zvijer. I vrijeme tako prolazi, priroda se mijenja kao i njeni stanovnici, a kraj priče događa se stoljećima nakon prvog dijela priče. Vrijeme se ne zaustavlja, već i dalje teče, a Mor s godinama zaboravlja sve što ga je činilo čovjekom.

5. Kakav je odnos između fantastičnog/pjesničkog i realističnog u djelu?

U djelu se isprepleću fantastika i realnost. Početak knjige je nejasan, kao u mašti, ali ponekad se poveže s realnošću, i to kroz sjećanja ili priču grane jorgovana. I dalje, kroz tijek radnje, u običnu svakodnevicu upleće se fantastika npr. kada Mor razgovara s drvećem. U djelu je mnogo opisa, mnogo pjesničkih slika, fantastičnih pojmova i metafora koje često prekidaju priču. I sam kraj je takav, u njemu možemo vidjeti kontrast. Dok se Šu bori s bolešću, sa spoznajom da će umrijeti, Mor se pretvara u fantastično biće koje je iznad obične svakodnevice.

6. Kako se u djelu ocrtava tema sukoba prirode i civilizacije?

Glavni lik pripovijesti, Mor, voli prirodu i zato ima sposobnost da je razumije. Šu i Morov otac također vole prirodu, dok je drugi (Arno, novi upravitelj, vlastelin) pokušavaju uništiti. Ali priroda ne dopušta da je se uništi pa zato koristi Mora koji se pretvara u nadnaravno biće i osvećuje se svima, a prirodu ne dira jer mu ona nikad nije učinila ništa nažao. Dala mu je sposobnost da je razumije, tješila ga je i prihvaćala kad nitko drugi nije.

Napisala: NINA JURIĆ, 8. r.