Osnovna škola "Slava Raškaj" Ozalj

 

       Smješten u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske, na mjestu gdje brdski krajolik prelazi u ravničarski, Ozalj se ponosi skladnim prožimanjem prirodnih ljepota i povijesnoga nasljeđa.

       Na vapnenačkoj litici, ponad tihe, zrcalne Kupe, uzdiže se zrinsko-frankopanski stari grad, simbol Ozlja i srce njegovoga povijesnog razvitka. Unutar zidina, kao i u okolici mjesta, arheolozi su pronašli tragove življenja iz prapovijesnih i rimskih vremena. Burna povijest, požari, rušenja i brojne pregradnje, mijenjali su lice grada iz stoljeća u stoljeće.

 

      Jeste li znali da prvi zapis o ozaljskome starom gradu potječe iz 1244. godine?

      Srednjovjekovni je Ozalj bio u posjedu triju najmoćnijih hrvatskih feudalnih porodica: Babonića, Frankopana (od 1398.) i Zrinskih, od 1550. godine.

       U grad se ulazi s južne strane, preko drvenoga mosta koji je do 1821. bio pomičan. Ulaznu je kulu 1599. dao podignuti Juraj Zrinski. Od starijih se građevina ističe branič- kula, gotička kapela te palas (palača Zrinskih) koju je 1556. dao izgraditi slavni sigetski junak Nikola Šubić Zrinski.

 

Hrvatski velikaši i velikani Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan, Petrova supruga i Franova sestra Katarina Zrinski te znameniti jezikoslovac Ivan Belostenec, autor velikog rječnika „Gazofilacij“ i prior obližnjeg pavlinskog samostana na Sveticama – svi su oni ostavili neizbrisiv trag u hrvatskoj povijesti i kulturi. Tragičnim glavosjekom u Bečkom Novom Mjestu 1671.godine zauvijek je prekinut tijek hrvatskoga procvata na političkom, gospodarskom i kulturnom polju, na čelu s obiteljima Zrinskih i Frankopana. „Navik on živi ki zgine pošteno“, ispjevao je mladi Fran Krsto Frankopan proročanski stih koji nas uvijek podsjeti na hrvatske velikane koji su i u Ozlju stvarali hrvatsku povijest.

     Prema svojoj vrijednosti ozaljski stari grad pripada prvoj spomeničkoj kategoriji, a u njemu je smješten Zavičajni muzej s vrijednom arheološkom, kulturno-povijesnom, etnografskom i sakralnom zbirkom.

     Na brežuljku, sučelice starome gradu, ističe se barokna crkva Svetoga Vida iz sredine 18. stoljeća.

 

      Stara ozaljska Munjara ističe se ljepotom kamene arhitekture, ali i dobro održavanim strojevima koji još besprijekorno rade.

 Uz cestu prema drevnom selu Trgu, smješten je slikoviti etnološki park s drvenim kućicama sa slamnatim krovom i gospodarskim objektima s izvornim inventarom.

       Ljepotu ozaljskih krajolika ovjekovječila je i proslavila najveća hrvatska akvarelistica, slikarica Slava Raškaj, rođena u Ozlju 1877. godine.

       Smješten između pitomih brežuljaka i smaragdnozelene Kupe, oplemenjen spomenicima svoje prošlosti i tradicije, današnji je Ozalj  gradić koji vas srdačno poziva da ga obiđete i bolje upoznate!