Osnovna škola Sokolovac

Par savjeta kako zaštititi svoje dijete od nasilnih igrica i loših web sadržaja!

Ponukani prigovorima pojedinih roditelja da njihova djeca previše igraju nasilne igrice ili surfaju odlučili smo napisati par rečenica kako zaštititi malene od neprimjerenih sadržaja.

1) Spajajte se preko Carneta koji ima filter svih nepoćudnih web sadržaja, a ako ne možete nabavite program poput NETDOG-a koji će to činiti

2) Svaka igrica ima podešavanje razine nasilja pa tu razinu smanjite na najmanju

3) Pratite tragove surfanja djece i vidite koje web stranice najčešće posjećuju

4) Stavite privatnost i sigurnost na najvišu razinu

5) Onemogućite posjete chatovima bez roditeljskog nadzora

6) Postoje igrice edukativnog sadržaja, nabavite ih ili uputite djecu na izgradnju virtualnih svjetova i edu-stranice

Što su virusi, trojanci i crvi?

Sva tri naziva označavaju neželjene i štetne programe koji se instaliraju na računalo i pokreću u njemu bez znanja i protiv volje vlasnika računala. U svakodnevnom se govoru sve te štetočine obično nazivaju “virusima”, a razlike među njima zapravo i ne utječu na zaštitu koju je protiv njih potrebno primijeniti. Virus u užem smisluu jest program (blok samoizvršnog koda) koji se veže uz neki drugi program, upisuje se umjesto njega ili ga na neki drugi način zamjenjuje kako bi se mogao dalje reproducirati. Trojanski konj (trojanac) jest program kojemu je cilj izvođenje neke prikrivene i obično štetne radnje koju žrtva ne očekuje niti želi. Naziv su dobili po starogrčkom mitu odnosno epizodi iz Trojanskog rata. Crv je program koji se (obično) širi preko internetske veze. Za razliku od virusa ne veže se uz program-domaćina na žrtvinu računalu. Ovome treba još pridodati i makro viruse, vrstu računalnog virusa koji se kodira kao makro ugrađen u dokument. Mnoge Microsoftove aplikacije (potprogrami), kao što su Word ili Excel, podržavaju makro jezike, omogućuju ugradnju makroa u dokument i pokreću makro pri svakom otvaranju dokumenta. Prema nekim procjenama, tri četvrtine svih današnjih virusa predstavljaju makro virusi: kada se jednom nastane u nečijem računalu, ugrađuju se u sve buduće dokumente načinjene uz pomoć pojedine aplikacije.

U kojem nam pogledu i na koji način virusi mogu naškoditi?

Virus u užem smislu remeti normalan rad računala, počevši od toga da onemogućuje punu upotrebu pojedinih aplikacija ili sasvim isključuje njihovo pokretanje pa do toga da izazove smetnje u samom operativnom sustavu – računalo se samo od sebe resetira ili korisniku šalje neobjašnjive poruke. Trojanci djeluju u skladu sa svojim imenom, to jest kao uhode: najčešća je njihova upotreba krađa lozinke, recimo za spajanje na Internet i čitanje pošte, ali i ostalih podataka, kao što je broj kreditne kartice. Crvi se uglavnom šire putem elektronske pošte, to jest, kada se jednom instaliraju u nečije računalo, podatke iz njegova adresara unesu u vlastiti adresar i nastave se “dopisivati”, pod navodnicima, dakako, s njegovim korespondentima.

Na koji se način širi računalna zaraza?

Svim mogućim i iskoristivim putevima. Najjednostavniji je način elektronska pošta gdje se virus, točnije crv, može nekome poslati namjerno, što je ipak rijetkost, odnosno nasumce – bilo kome, a crv se onda sam pobrine za daljnje širenje. Drugi, ne mnogo teži način jest razmjena računalnih igrica, a prava su legla zaraze školske i sveučilišne računalne radionice kamo korisnici donose igrice koje su tko zna gdje nabavili: uostalom, tko je u školi ili na faksu vidio raditi? I nisu u pitanju samo učenici i studenti: profesori nimalo ne zaostaju za njima. Treći je surfanje i posjet raznoraznim stranicama, uglavnom hakerskim i porno sajtovima koji, osim toga, nerijetko rade ruku pod ruku. Dakako, virus se može dobiti i od poslovnog partnera ili kolege sa njegovog digitalnog medija (disketa, CD) na kojem je uz poslovne dokumente donio i virus koji hara njegovim računalom, a da on to ne mora ni znati.

Mogu li se virusi izbjeći i kako?

U principu mogu, čak i bez antivirusnog programa, ali na kraju ipak vrag dođe na svoje. Mnogi internetski korisnici tvrde da im antivirusni program usporava rad računala. No, većini korisnika takvo usporenje neće smetati, a kad je potrebna potpuna snaga računala za izvođenje nekog programa, može se antivirusni program privremeno isključiti.Ukoliko se netko baš inati i nikako ne želi instalirati AV program, neka onda bar instalira najnoviju verziju Internet Explorera sa svim “zakrpama”. Još je bolja varijanta Netscape ili Opera jer je većina virusa namijenjena Microsoftovim sustavima. Ovo, međutim, vrijedi za videće surfere koji će se ionako lakše snaći čak i ako budu morali čistiti računalo od virusa, dok su slijepi korisnici ograničeni mogućnostima čitača ekrana koji koriste, odnosno njegovom verzijom. Antivirusni program ipak pruža daleko veću sigurnost. Na kraju krajeva, čak i pod pretpostavkom da se njime rad računala doista usporava, bolje je raditi i malo sporije nego nikako ili izgubiti podatke.

Postoje li mjere predostrožnosti?

Prvo: nabavite i instalirajte antivirusni program. Drugo: provjerite svaku disketu prije upotrebe – posebno one koje ste od nekoga dobili i nekome posuđivali. Treće: ne skidajte s Interneta nepotrebne datoteke i softver odnosno ne instalirajte neprovjerene programe. Četvrto: program za elektronsku poštu podesite tako da se poruke ne otvaraju same od sebe, a u antivirusnom programu podesite opciju za automatsku zaštitu elektronske pošte. (Više o tome u odjeljku podešavanja antivirusnog programa i programa za elektronsku poštu). Peto: redovito ažurirajte antivirusni softver – novi se virusi pojavljuju gotovo svakodnevno.

Postoji li najbolji antivirusni program? Kako i gdje ga nabaviti?

Najprije, svaki je antivirusni program bolji nego nikakav. Najpoznatiji su, međutim, Norton, AVG, NOD32, Sophos i McAfee, ali, dakako, ima i drugih. Takav softver nije ni besplatan ni jeftin, ali se višestruko isplati, što će vam potvrditi svatko tko se bar jednom opekao. Ima i besplatnih programa, a za jedan od njih čak mi kažu da se može mjeriti i s poznatim plaćenim programima: http://www.hbedv.com/: postoji plaćena i besplatna verzija istog programa, a razlika je navodno samo u tome što za besplatni program ne dobivate tehničku podršku. Plaćeni se programi mogu naći na sljedećim linkovima: http://www.sophos.com, http://www.mcafee.com, http://housecall.antivirus.com, http://www.symantec.com, http://www.kaspersky.com ili http://www.grisoft.com/, a ukoliko baš niste pri novcu, tu postoje dvije mogućnosti. Najprije, možete se s nekim dogovoriti pa zajednički kupiti program: nije baš potpuno po propisima, jer proizvođač predviđa da će svaki korisnik kupiti svoj primjerak, ali je sigurno manje protuzakonito nego kupovanje i prodaja kopiranih CD-a. Drugo je rješenje skidanje demo verzije te njezino ažuriranje. Neki proizvođači to trpe neko vrijeme, a onda vam zabrane daljnje korištenje besplatne verzije, no to vam ipak daje vremena da skupite novce za antivirusni softver.

Kako podesiti antivirusni program?

Nema stopostotne zaštite od virusa: valja se nadati da nećete baš vi biti tako loše sreće da na vama netko iskuša najnoviji virus koji proizvođači antivirusnog softvera još nisu stigli zabilježiti, no za svaki slučaj evo još nekoliko ideja: Podešavanje antivirusnog programa Isporučitelji hardvera većinom u svoje proizvode unaprijed ugrađuju neki antivirusni program, no dešava im se da zaborave uključiti pojedine opcije. Kao primjer nam može poslužiti često korišten program Norton 2000: Prvi korak: otvorite Norton Antivirus 2000 Drugi korak: otvorite Options Treći korak: otvorite Email Protection Četvrti korak: označite kvačicom kućicu "Enable Email Protection (recommended)" Peti korak: provjerite jesu li kvaćicom označeni svi programi za elektronsku poštu koje upotrebljavate Šesti korak: otvorite “Manual Scans” pa pod “File types to scan” točkicom označite opciju “All files” odnosno provjerite je li ta oznaka već ondje postavljena Sedmi korak: otvorite “Auto-Protect” pa dalje postupite isto kao s “Manual Scans” Osmi korak: kliknite OK i zatvorite dijaloški okvir Ukoliko je vaš dobavljač već podesio ove postavke, samo provjerite odgovaraju li ovome što je gore opisano. Ovako postavljene opcije omogućuju antivirusnom programu provjeru svake poruke koja stiže vaš poštanski sandučić, bez obzira na to ima li uza se kakav prilog.

Kako podesiti program za elektronsku poštu?

U programu Outlook Express: Prvi korak: otvorite Outlook Express Drugi korak: u izborniku View otvorite Layout Treći korak: potražite Preview Pane i maknite kvačicu uz koju piše “Show preview pane” Četvrti korak: kliknite na OK i zatvorite dijaloški okvir U programu Eudora: Prvi korak: otvorite Eudoru Drugi korak: u izborniku Tools otvorite Options Treći korak: otvorite opciju Viewing Mail Četvrti korak: uklonite kvačicu uz koju piše “Show Message Preview Pane Peti korak: kliknite na OK i zatvorite dijaloški okvir Ove postavke onemogućuju automatsko otvaranje poruke koja vam stiže u poštanski sandučić, čime, kao prvo, dobivate na vremenu da razmislite hoćete li ili nećete otvoriti poruku, a kao drugo, virusu oduzimate mogućnost da vam se sam instalira u računalo.

Savjeti i ideje?

Prvo: poštujte tzv. netiketu. Osim što je takvo ponašanje znak pristojnosti, pomoći će vam da ne postanete meta raznoraznih osvetoljubivaca: budete li se svađali na Netu, sva je prilika da će se prije ili kasnije naći netko tko će poželjeti “zapapriti”. Drugo: Nemojte upisivati svoju osobnu e-mail adresu na web-stranice u koje niste sigurni. Svoju osnovnu e-mail adresu ostavljajte samo na provjerenim sajtovima – za sve ostalo otvorite neku web mail adresu, ali je nikada ne povezujte s osnovnom adresom (ovo se odnosi na prosljeđivanje pošte). Treće: ne otvarajte baš svaku poruku koju primite, pogotovo ako uz sebe ima prilog – ukoliko je od poznatog pošiljaoca, a ne očekujete je, provjerite telefonom, a ako je od nekoga nepoznatog, izbrišite je bez milosti. Četvrto: korisna igračka može biti i program MailWasher, program koji vam omogućuje da poštu pročitate još na serveru, a pruža vam i neke druge mogućnosti. Peto: u Microsoftovim aplikacijama (Word, Excel itd) isključite opciju makro pa je uključujte prema potrebi, i to nakon antivirusne provjere. Šesto: ako vam baš nije nužno potrebna, u pretraživaču kojim se služite isključite opciju JavaScript. Evo uputa za Internet Explorer i Netscape. IE: Tools -> Internet Options -> Security -> Custom Level -> Java -> Disable Java. Netscape: Edit -> Preferences -> Advanced -> uklonite kvačice uz Enable Java i Enable JavaScript. Sedmo: prijavite svaki pokušaj slanja virusa davatelju internetskihusluga – time se ne svrstavate u rang razredne tužibabe jer mnogi korisnici često i ne znaju da im je računalo zaraženo pa tako predstavljaju stalnu opasnost i izvor zaraze, a ovako će ih davatelj internetskih usluga o tome obavijestiti.

Što ako se, unatoč svim mjerama predostrožnosti, neki od računalnih štetočina ipak probiju u računalo? Ili posumnjate da se to dogodilo?

Pravilo prvo: ne paničarite. Ako vam se u računalo uvukao virus, šteta je već počinjena, a paničnim postupcima stvari možete samo pogoršati. Ako je pak riječ o neosnovanoj sumnji, pravilo o panici vrijedi u još većoj mjeri. Stoga najprije pokrenite antivirusni program i pregledajte cijeli čvrsti disk u potrazi za virusom. Ukoliko je riječ o starijem virusu, to jest takvom koji je već poznat vašem antivirusnom programu, softver će vas sam voditi kroz postupak koji treba primijeniti da biste se riješili napasti: bude li pri tome trebalo izbirsati i zamijeniti neke datoteke, pripazite da te nove datoteke prenesete s nezaraženog medija ili računala. Može se, međutim, dogoditi da bude riječ o posve novoj virusnoj kreaciji. U tom slučaju na stranici nekoga od proizvođača antivirusnih programa potražite obavijesti o najnovijim virusima – obično pod naslovom Virus Alert ili nešto adekvatno tome: bez obzira na to jeste li njihov korisnik ili ne, tamo ćete naći tzv. alat odnosno program za provjeru je li vam računalo zaraženo nekim od novijih virusa, kao i upute kako da se tog virusa riješite.

Što je hoax?

Osim virusa, trojanaca i crva čije je djelovanje upereno izravno protiv vašeg računala, postoji još jedna vrsta štetočina koja djeluje na psihološkoj osnovi – to je hoax. Riječ hoax na engleskom općenito označava neslanu šalu ili podvalu, a u vezi s virusima znači lažnu uzbunu o tobožnjem računalnom virusu. Poruka je sama po sebi bezopasna, to jest računalo se od nje ne može zaraziti, ali ima odnosno može imati druge negativne posljedice. Najprije, izaziva nepotrebnu paniku te usto uvelike pridonosi zagušenju mreže, to više što se od primaoca redovito traži da poruku neizostavno proslijedi svim svojim korespondentima, a u nekim ga se slučajevima čak potiče na brisanje pojedinih, inače potpuno nedužnih sistemskih ili nekih drugih datoteka koje su, navodno, znak o prisutnosti virusa u računalu. Dobijete li poruku o novom nepoznatom virusu, najprije provjerite vijest na stranici nekoga od proizvođača antivirusnog softvera, pa ako se doista radi o lažnoj uzbuni, a većinom jest tako, obavijestite osobu od koje ste primili poruku o čemu je riječ kako se kriva obavijest ne bi dalje širila.