Osnovna škola Sokolovac - Radovi učenika

> Radovi učenika

Ljubav

Poklonit ću ti

crvenu jabuku.

Jabuka će ugrijati

i moje i tvoje srce.

Da, to je ljubav!

Eni Pšeničnjak Brnica 1.razred

ČAROBNA OLOVKA

Jednoga jutra išao sam u školu i na putu sam našao neobično lijepu olovku. Naravno, uzeo sam je iz znatiželje.

U školi smo pod satom matematike rješavali jako teške zadatke. Otišao sam na wc i ostavio olovku na otvorenoj knjizi. Kad sam se vratio u učionicu, sve je bilo riješeno i napisano. Svi su se tome čudili, a ja najviše.

Izgleda da sam pronašao čarobnu olovku!

Leon Cvrtila, 2. r. PŠ V. Mučna

Božić u mojoj obitelji

Božić slavimo u krugu obitelji. Brat i ja sjednemo ispod bora i otvaramo darove. Cijela obitelj se okupi na božićnom ručku. Poslije ručka idemo u čestitanje kod bake i djeda,tamo nas dočekaju darovi. Volim Božić,jer je sve okićeno i dolazi mi puno prijatelja. Cijela kuća miriše po božićnim kolačima koje je ispekla mama.

Bruno Paska, 2. r. PŠ V. Mučna

Jesen se šulja mojim krajem

Jesen je sve bliže. Već se šulja mojim voćnjakom. Jabuke se crvene, kruške se zlate, a dunje mirisno žute. Lišće polako žuti i vene, a zreli kesteni padaju s drveća.

Dani su sve kišovitiji, a zbog kiše u šumama rastu vrganji i druge jestive gljive.

Na poljima ljudi ubiru kukuruz, a u vinogradima je pobrano zrelo grožđe. Od njega moji rade najprije mošt, a kasnije će napraviti vino.

Volim jesen zbog ukusnog voća i šarenog lišća.

Lana Podravac, 4. r. PŠ V. Mučna

SVOJU ZVIJEZDU SLIJEDIM

Živi svoj san,

kroz zvijezde ga probudi.

Slijedi svoj put

i vidi hoće li oživjeti.

Sve što te veseli,

podijeli s drugima.

Dok si tužan,

gledaj sjaj zvijezda

i odmah ćeš se razvedriti.

Zvijezde su put do tvog veselja.

Tvoje veselje je najvažnije.

Filipa Vrdelja, 5. r.

Ususret jeseni

Jesen nam u susret stiže

kroz vinograde, šume i polja

sve bliže i bliže.

Zreli vinogradi privukli su ljude

i berba uskoro bude.

U šumi kesteni zreli,

pečeni bit će ukusni i vreli.

Na poljima kukuruz zrije

dok jesenje sunce sije.

U jesen kraći postaju dani

i manje ću se moći igrati vani.

I zato, da skratim pjesmu ovu,

odlazim van pozdraviti jesen novu.

Neven Savić, 5. r.

Neobičan dan u školi

Jednog jutra, još snena, počela sam razmišljati o školskom tavanu. Je li istina ono što govore u školi, što se dogodilo nastavniku iz matematike? Hajde, pođite sa mnom u priču strave!

Prije nekoliko godina, za vrijeme priredbe osmih razreda, nastavnik iz matematike je nestao. Nastavnici to nisu primijetili, no djeca jesu jer nije došao na njihovu priredbu. Tražili su i tražili, no ništa - kao da je propao u crnu zemlju. Pozivali su ga putem školskog razglasa, tražili u objema trgovinama u selu, u liječničkoj ambulanti, kafiću, ali opet ništa. I tako su se sjetili da je ponekad znao otići na školski tavan. Otišli su na tavan. I što su vidjeli?! Nastavnik ispravlja testove petih razreda.Tada je nastavnik rekao: „Ni na tavanu nemam mira za ispravljanje testova!“. Svi su se počeli smijati.

Kada bi bilo više neobičnih dana u školi , svi bismo se više smijali. Mislim da će nastavnik naći novo mjesto za ispravljanje testova. Hmm, možda podrum – za neku novu priču.

Mia Ban, 6. r.

Napast zvana sestra

Život mi je okružen dvjema sestrama. Sestre su starije od mene i to im često daje za pravo da misle kako su pametnije. Naša svakodnevica uvijek je vesela, no ponekad je i vrlo glasna. Najgora kombinacija je kad moje sestre imaju ista mišljenja, a protivi se mome pa sam „izgorio“. Mislio sam kako se u ovom sastavku ne bih doticao učenja, ali moram jer tako njihova napast najviše dolazi do izražaja. Teško je tu napast opisati. Čim dođem iz škole kreću pitanja: „Kako je bilo u školi?“ „ Iz kojeg predmeta imaš zadaću?“. Pa zapovjedi: „Uči!“, „Pospremi sobu!“, „Uči!“, „Uči!“ I tako cijelo popodne. Zuje kao pčelice prije spavanja. Pomislim da imamo košnice, bile bi pune meda. Kad god se spremaju za izlazak, uvijek sam ja onaj koji mora ispunjavati sve njihove zamisli: „Tin, dodaj mi majicu!“, „Tin, dodaj mi češalj!“, „Tin, poslikaj me!“. Promijene pedeset poza i onda su opet nezadovoljne slikama. Kad im ispunim sve želje, napokon počinjem živjeti. Juhuuu! Uzimam mobitel u ruke, slušalice na uši i isključujem se iz stvarnog života. Pred spavanje shvatim da nisam izvršio sve svoje obaveze i da su možda moje napasti od sestara bile u pravu, ali im to nikada neću pokazati. I dalje nastavljam po svom! Moram pronaći neki lijek protiv napasti. Ili, možda, ipak ne!? Zapravo, koliko god moje sestre radile teror nada mnom, moja svakodnevica bila bi dosadna bez njih.

Moje sestre meni znače sve. Ne mogu se ljutiti na njih jer znam da su uvijek tu za mene. Od velike su mi pomoći i uvijek mogu računati na njih. Eh, te moje napasti zvane sestre!

Tin Marijan, 7.r

Svijet po mom

Da je svijet po mom

ne bi bilo mržnji

i dani ne bi bili ružni.

Djeca ne bi od gladi umirala,

već bi se zbog sreće i veselja smijala.

U mom svijetu sve bi bilo naopačke,

stvorila bih leteće ljuljačke.

Vreće pune slatkiša letjele bi gradom,

a djeca bi se šopala čokoladom.

Sve bi bilo odrađeno spretno