Osnovna škola Sračinec

U mjestu Umuozi u državici Imo na jugu Nigerije postoji karmelićanski samostan kojeg su Irci osnovali na početku prošlog stoljeća. Stanovništvo najviše pripada plemenu Ibo, govore  ibo i  engleski jezik te su prihvatili katoličku vjeru. Katolička crkva se na razne načine brine o domaćem stanovništvu i sudjeluju u njihovom svakodnevnom životu. Tako časne sestre vode vrtić za najmlađu djecu te brinu o 40-tak mališana koji još ne pohađaju školu. Djeca u tom dijelu Afrike u školu kreću s 5 godina, a i osnovna i srednja škola traju 6 godina. Poslije nastave i starija djeca rado dolaze časnim sestrama  te sudjeluju u raznim crkvenim aktivnostima, obilježavanju crkvenih blagdana i proslava, ali pomažu i u obavljanju svakodnevnih poslova. Kad ne rade na polju sa svojim roditeljima, starije djevojčice i dječaci zajedno sa sestrama obrađuju vrt, ubiru uzgojene plodove, kuhaju džem od sezonskog voća kao što su naranča, papaja, mango i banane ili pak  izrađuju predmete za svakodnevnu upotrebu. Sve to rade uz molitvu i pjesmu s puno ritma i udaraljki. Sestre ih također uče raznim vještinama kao što je šivanje, pletenje, kako umijesiti kruh, ispeći kolač što uvijek izaziva oduševljenje kod mladih Afrikanaca jer to nije dio njihovih navika i običaja. Zanimljivo je da puno afričke djece ne razlikuju boje pa su ih sestre to naučile  sadeći raznobojno cvijeće u svom dvorištu. 

U samostanu sestri karmelićanki uvijek se nalazi od 15 do 20 osoba (časne sestre i postulantice – one koje uče postati sestre). Dvije časne sestre su iz Hrvatske, a ostale su Afrikanke. Njihova je kršćanska zadaća da se integriraju u domaće stanovništvo te pomažu duhovno i materijalno tim kršćanskim zajednicama.

Tijekom predavanja naši učenici su postavljali su mnoga pitanja kako bi od sestre Lucije saznali što više o malim Afrikancima. Najviše ih je zanimalo kako ih sestra razlikuje pošto su svi slični. Dugo boraveći u Nigeriji naučila je da i Afrikanci imaju različitu boju kože (svjetlu smeđu i crnu), različite običaje, da im je glavno jelo kasava koja se mora dobro pripremati kako ne bi pokvarili želudac, naučila je da nigerijska djeca razumiju engleski, ali govore ibu jezik, da su po svemu slični svoj djeci na svijetu i još puno toga.  No jedno je sigurno : ona svoj posao radi s ljubavlju i voli ga najviše na svijetu, a djeca Nigerije joj uvijek iznova vraćaju osmijeh na lice.