Osnovna škola "Stjepan Radić" Božjakovina

Tijekom prvog posjeta tema je bio most preko rijeke Zeline. Šetali smo tik uz riječno korito i vidjeli most iz sasvim druge perspektive nego što ga svaki dan gledamo prelazeći preko njega. Naime, most preko rijeke Zeline izgledom je gotovo identičan poznatom Kosinjskom mostu koji je uvršten u zaštićene građevinske posebnosti Europe. Naučili smo da je Kosinjski most kameni most preko rijeke Like izrađen po uzoru na starohrvatsku mostogradnju, tehnikom uklinjenja kamena. Most je jedinstven po otvorima u lukovima koji imaju funkciju rasterećenja vodnog vala pri udaru na most. Naš Zelinski most nije kameni, nego armirano-betonski, no izgledom su vrlo slični. Osim što smo naučili neke pojmove iz područja fizike i graditeljstva na hrvatskom i njemačkom jeziku, sjedeći na piknik dekicama tik uz rijeku pojeli smo fina peciva što su nam spremile naše tete kuharice i crtali most.

Naš drugi posjet bio je posvećen biljnim vrstama Park-šume u Božjakovini. Ova šuma je jedan od 8 spomenika parkovne arhitekture u Zagrebačkoj županiji. Iznimno je bogata različitim biljnim egzotičnim vrstama od kojih su neke starije više od 150 godina. Nekada je ovaj posjed pripadao obitelji Frankopan, a od 1685.godine vlasništvo je obitelji Drašković  koja daje nalog za oblikovanje parka. U 19.stoljeću park prelazi u vlasništvo Zemaljske vlade u Zagrebu te ga koristi Šumarska akademija i Vrtlarska škola u Božjakovini kao arboretum. Stavljen je pod posebnu zaštitu Zavoda za zaštitu prirode 1965. godine.

Šetajući parkom prisjetili smo se poznatih parkova i perivoja u Austriji jer je ovaj park rađen po uzoru na park Laxenburg koji se nalazi u blizini Beča. Saznali smo da da se u parku nalaze vrlo lijepi i stari primjerci drveća od kojih se posebno ističu mamutovac, koloradska, andaluška i kavkaska jela, američka tuja, tisa, Jeffrexov bor, američki likvidambar, maklura, gorski i srebrnolisni javor i ginko. Vidjeli smo i ogromnu sekvoju visine oko 40 m.

Nažalost, danas je park vrlo zapušten. Staze su neuredne i zarasle samoniklim zelenilom te nimalo ne podsjeća na planski uređeno mjesto. 

Tema našeg posljednjeg posjeta Park-šumi bio je Dvorac obitelji Drašković. Ovaj dvokrilni jednokatni dvorac potječe iz 18. stoljeća, a smješten je u središtu nekada velikog feudalnog imanja. Unatoč intervencijama koje su  kroz vrijeme mijenjale i degradirale izvorna obilježja dvorca, on predstavlja svjedočanstvo o rezidencijalnom stanovanju. Dvorac je okružen perivojem što potvrđuje ulogu i važnost prirode u kulturi življenja 18. i 19. stoljeća. Naučili smo i da je u ovom dvorcu potpisan sporazum Cvetković-Maček 1939.godine.

Tijekom obilaska dvorca prisjetili smo se i poznatih dvoraca iz zemalja njemačkog govornog područja te mnogih važnih povijesnih događaja koji povezuju našu domovinu s Njemačkom, a posebice Austrijom. Naime zbog dugogodišnje povezanosti sa Austro-Ugarskom monarhijom mnogi  naši važni povijesni dokumenti pisani su upravo na njemačkom jeziku.

Kroz ovaj naš jesenski projekt, osim što smo bogatiji za nova saznanja, uživali  smo u šetnji i boravku u prirodi te se veselimo nekim novim istraživanjima čim vremenske prilike to dopuste.

Doživljaje i dojmove učenika pročitajte u nastavku.

Wald in Božjakovina

Wir waren im Wald in Božjakovina. Das Wetter war sonnig, wolkig und windig. Es war warm. Dort gibt es eine alte Brucke.Der Fluss Zeina ist klein aber schon. Das Wasser ist kalt und schmutzig. Im Wald gibt es ein Schloss . Das Schloss ist alt und schon. Wir haben viele Baume gesehen. Die Baume sind aus der ganzen Welt.

Lucija Lončar , 6.b i Paola Jozić, 6.a

In der Nahe von unserer Schule wohnt eine Katze. Wir waren zusammen im Wald. Die Katze heisst Konstantin Veliki.  Er ist gross, weiss und orange. Er isst Fisch und Fleisch und trinkt Milch und Wasser. Konstantin spielt gern. Er ist 2 Jahre alt. Er ist sehr schnell.

Lana Jančec 6.c i Angelina Balog Matak, 6.c

Pipin Mali ist eine kleine Katze. Sie lebt im Wald in Božjakovina. Sie ist weiss, schwarz und braun. Diese Katze ist vielleicht 4 Monate alt. Sie war sehr hungrig.

Veronika Štorga, 6.b