Osnovna škola "Stjepan Radić" Božjakovina

Na promociji knjige, koju je vodila jedna od urednica knjige Ivana Kosko,  govorio je ravnatelj Jure Mišković, knjižničar Gradske knjižnice Dugo Selo Predrag Topić te ravnateljica Hrvatskog školskog muzeja Branka Manin. Završnu riječ druge urednice knjige Jelene Jurić, koja je bila odsutna zbog obiteljskih razloga, pročitala je pedagoginja Andreja Gregurić Jug.

Govornici su se posebno osvrnuli na bogatstvo građe pronađene tijekom istraživanja za monografiju te na uspješnu suradnju Škole s brojnim institucijama kao što su Hrvatski školski muzej, Hrvatski državni arhiv, Gradska knjižnica Dugo Selo te brojnim drugim. Ravnatelj Mišković govorio je i o budućnosti lupoglavske škole, novim radovima na proširenju i obnovi školske zgrade. Promociju su glazbom obojili članovi školskog zbora s voditeljicom Rafaelom Pokos izvedbom svoje autorske pjesme  Proleće te Ivana Kosko i Pero Prosenica koji su izveli staru lupoglavsku pjesmu Sklopi blage očice objavljenu u Kantualu, zbirci pjesama  Stjepana Kovačića, koji je od 1940. do 1959. bio ravnajućim učiteljem lupoglavske škole.

Cijela je Područna škola toga dana odisala bogatom poviješću lupoglavskog kraja. Uz pomoć roditelja i drugih stanovnika Lupoglava organizirana je prigodna izložba starina, a vrsne su lupoglavske kuharice pripremile i brojna tradicionalna jela koja su posjetitelji mogli probati prilikom razgledavanja škole. Mogli su se kupiti i ukrasni predmeti s motivima karakterističnim za selo i školu, koje su izradili današnji učenici i učitelji u Područnoj školi.

Nakon promocije događanja se sele u Božjakovinu, u matičnu školu „Stjepan Radić“. Tamo su na temu Škola jučer, danas i sutra organizirane radionice i izložbe koje su prikazivale povijesni put kojim je institucija škole prolazila od prvih dana organiziranog podučavanja do danas, a dale su i prikaz onoga što se očekuje da će škola biti u budućnosti. Učiteljice nižih razreda tako su sa svojim učenicima uredile svoje učionice u stilu onih kakve su pohađale naše bake i djedovi. Posjetitelji su mogli vidjeti kako je tada izgledao školski namještaj, limeni umivaonik, pločice za pisanje, stari globus, računaljke ali i staru peć kakvom su se nekad grijale učionice. Mogao se probati i uobičajen školski obrok: kruh s mašću i paprikom ili šećerom. U jednoj od učionica posjetitelji su iskušali kako je to bilo pisati krasopisom na drvenim pločicama i to drvenim ili guščjim perom.

U dvjema učionicama smjestila se izložba Hrvatskog školskog muzeja koji se rado odazvao našem pozivu da sudjeluje u manifestaciji kao vanjski suradnik Škole te su izložili dio postava vlastite izložbe o povijesti školstva u Hrvatskoj. Predstavnici HŠM-a organizirali su i radionicu za posjetitelje gdje su se izražavali quillingom. Quilling je tehnika savijanja papira (filigran od papira). Tom tehnikom nastaju različiti papirnati ukrasi, koji spojeni sačinjavaju prava mala (ili velika) umjetnička djela. U 19. stoljeću u nižoj pučkoj školi djevojčice su to učile kao nastavni predmet  pod nazivom Ženski ručni rad.

U izložbenoj radionici Od ideje do police koju su sa svojim suradnicima organizirale urednice monografije 185 godina lupoglavske škole Jelena Jurić i Ivana Kosko, prikazan je put kojim je nastajala monografija, predstavljajući različite institucije bez čije pomoći nastanak ovakve monografije ne bi bio moguć. Njihovi su plakati tako rekli nešto više o Hrvatskom školskom muzeju, Hrvatskom državnom arhivu, Hand dizajn studiju (koji je knjigu grafički dizajnirao i pripremio za tisak) i Gradskoj knjižnici Dugo Selo. Izložili su i stare školske spomenice, koje su bile osnovni izvor podataka za pisanje knjiga, te najzanimljivije fotografije zastupljene u knjizi. Jedna od zanimljivosti bila je svakako i velika zahvalnica, načinjena po uzoru na školske pohvalnice iz starih vremena, kojom su zahvalili svim roditeljima na ustupljenim materijalima za monografiju.

U radionici Sat domaćinstva bilo je posebno zabavno: posjetitelji su se prisjetili starih vještina pletenja i šivanja, a mogli su se okušati i u pisanju glagoljicom. Matematičari su uz pomoć učiteljica iz Vjeronauka osmislili učionicu nazvali Šetnja brojevnim sustavima. Na „kiosku“ ispred učionice dobivala se kartica s arapskim brojem koji su učenici, odjeveni u bogate i maštovite kostime, zatim pretvarali u brojevni sustav za koji su bili zaduženi: egipatski, astečki, rimski, heksadecimalni i binarni. Osim poznatih brojevnih sustava zanimljivo je da su učenici s učiteljima osmislili i novi, tzv. futuristički brojevni sustav.

Dvije učionice pokušale su prikazati nepoznatu budućnost škole. U središtu njihove priče jedan je, među učenicima veoma popularan, stroj: računalo iz budućnosti na koji se samo moraš prikopčati da bi nešto naučio. Osim toga, na zabavan način prikazano je i kako će izgledati školski obrok - jest će se i piti samo tablete – ali i kako će se učiti uz pomoć holograma. Smijeh je posebno izazvao kutak koji su nazvali Arheološko nalazište Božjakovina. Tamo su izložili sve ono s čime se danas susrećemo svaki dan: pedagošku dokumentaciju, fotografije prošlih Dana otvorenih vrata, krede, spužve i slične materijale.

Jedna od najveselijih i najšarenijih radionica bila je svakako ona koju su osmislili sami učenici; članovi Vijeća učenika i njihovi školski prijatelji. Pod nazivom Dizajnerski studio Radich style u ovoj su se radionici izrađivali nacrti za školske uniforme. Posjetitelji su tako mogli lijepiti, crtati i bojiti vlastite kreacije, a ispunjavala se i anketa o tome jeste li za ili protiv školskih uniformi. Izrađeni su plakati prikazivali povijest školskih uniformi u svijetu i Hrvatskoj te su izloženi argumenti za ili protiv njihova uvođenja. Kao i u pravom dizajnerskom studiju i ovdje je svirala moderna glazba koju su birali sami učenici, a na stalcima su visjeli šareni i blještavi odjevni predmeti i modni dodaci koji su se mogli isprobati pa i na taj način osmisliti upotrebljivu kombinaciju za školsku uniformu.

Na kraju valja istaknuti rad Likovne grupe i njihova voditelja Roberta Samardžića. Osim što su pružili pomoć i savjet u organizaciji gotovo svih radionica, ove su godine Likovnjaci odradili čak tri projekta: oslikali su zidove Područne škole Lupoglav, osmaši su izradili veliku sliku na zidu u školskom hodniku za generacije koje dolaze, po uzoru na Picassovu Guernicu,  te su oslikali ulaz u školsku knjižnicu, s kojim se sada, kako i priliči ulazu u svijet mašte i knjige, ne može usporediti ni jedan drugi ulaz u školi.

Svečana priredba kojom je zaključen Dan otvorenih vrata održana je pod reflektorima u školskoj dvorani. Priredbu je otvorio Zbor učenika, podijeljen u tri skupine: Prošlost, Sadašnjost i Budućnost.  Svaka skupina izvela je fragment jedne od pjesama Kad se male ruke slože, Terca na tišinu i Euphoria. U izvedbi su se učenicima pridružile i učiteljice, članice Učiteljskog zbora. Odabrane pjesme, kostimi i način izvedbe prikazali su razlike između prošlosti, sadašnjosti i vremena koja tek dolaze, ne samo kada su u pitanju vanjska obilježja vremena, nego i razlike u ponašanju, odnosima i sadržajima koji su aktualni. Na kraju Euphorije, skupini koja je predstavljala Budućnosti priključio se i ostatak Zbora, simbolizirajući da je budućnost rezultat onoga što se stvaralo u prošlosti i onoga što zajednički stvaramo danas. Zbor je vodila učiteljica glazbene kulture Rafaela Pokos.

Kruna priredbe bila je predstava Škola jučer, danas i sutra za koju su originalan scenarij osmislile učiteljice hrvatskog jezika Dragana Turkalj, ujedno i redateljica predstave i voditeljica Dramske skupine, i Ivana Budimčić, te učiteljica Tjelesne kulture Ana Majcenić. Cilj predstave bio je prošetati poviješću poučavanja od prvih neformalnih škola koje su organizirali sofisti na trgovima u staroj Grčkoj i njihovi suvremenici Sokrat i Aristotel, preko kićenog baroka, doba prosvjetiteljstva i škole danas. Svako je razdoblje prikazano kroz motive karakteristične za to doba, a u scenarij su uklopljeni i neki dijelovi Aristotelove Retorike te Relkovićev Satir iliti Divji čovik. Školu danas prikazala je Ritmička skupina koju vodi učiteljica Sanja Biškup, stavljajući naglasak na uobičajene probleme s kojima se susrećemo u današnjem društvu: nemotiviranost, površnost i ovisnost o elektroničkim napravama. Dovodeći te probleme u kontrast s onim što škola želi pružiti – odgoj, obrazovanje i prepoznavanje pravih životnih vrijednosti – zaključak je da se škola i društvo danas nalaze na raskrižju: trebamo odabrati idemo li prema svijetu u kojem ćemo biti samo nesamostalni broj koji ne razmišlja ili ćemo krenuti stopama Aristotela koji kaže:

„Postoji samo jedno dobro, a to je znanje, i jedno zlo, a to je neznanje.”

Osim navedenih suradnika u ostvarenju predstave pomogli su i učiteljica glazbene kulture Rafaela Pokos, učiteljica razredne nastave Mirjana Lučki i ton-majstor Stipe Stipić. Glavne uloge igrali su: Lea Orešković (učenica), Ana Ilievska (Aristotel / učitelj / učiteljica), Klara Vlašić (barokna dama), Katarina Iličić (sluškinja) Ivan i Leo Lisica (Aristotelovi učenici), Anto Vidović (Relković), Petra Vujić i Petar Štiglić (pastiri). Završnu je pjesmu uz pratnju glasovira otpjevao Leon Jozić.

Kao posljednju točku priredbe gosti su imali prilike pogledati izvedbu učenika iz Osnovne škole Stjepana Radića iz Oprisavaca u Slavoniji, jedne od  škola s kojima blisko surađujemo na zajedničkom projektu osnovnih škola koje nose ime Stjepana Radića, tzv. Projektu Radićevci. Učenici su izveli splet slavonskih kola uz tamburice njihovog školskog tamburaškog sastava, a potom su nas nasmijali kratkim igrokazom o djedu i baki koji se prisjećaju dana kada su oni išli u školu.

Prvi put u Školi na Danu otvorenih vrata ugošćeni su i predstavnici osnovnih škola iz Metkovića i Prisoja u Bosni i Hercegovini, također suradnici u Projektu Radićevci. Gosti su bili ugodno iznenađeni izgledom škole, obimom događanja, suradničkom atmosferom i poviješću kraja. Susret je iskorišten i za dogovore o novim zajedničkim projektima i druženjima.

GALERIJA FOTOGRAFIJA