Osnovna škola "Stjepan Radić" Božjakovina

Jednoga ću dana napisati knjigu

(Razgovor s knjižničarkom i učiteljicom Hrvatskog jezika Ivanom Budimčić)

U, mnogim učenicima omiljenom prostoru škole, školskoj knjižnici razgovarali smo s našom knjižničarkom koja nam je otkrila da je posao školskog knjižničara prepun dinamike i raznovrsnosti.

Jeste li knjižničarka po struci?

Jesam.

Koliko godina radite kao knjižničarka?

Ovo mi je osma godina u ovoj školi. Prije toga sam dvije godine radila na Teološkom fakultetu u Osijeku. Isto kao knjižničarka.

Jeste li planirali raditi kao knjižničarka?

Moram reći da sam kao dijete jako voljela čitati i išla sam često u knjižnicu, ali nikada nisam mislila da ću biti knjižničarka. U biti sam upisala studij hrvatskog jezika i onda se ukazala mogućnost da budem profesor hrvatskog i knjižničarka pa, eto, zašto ne bih bila oboje kad već mogu. (smijeh) I sada kad sam dobila posao drago mi je da sam i jedno i drugo, jer da sam samo knjižničarka ili samo profesorica bilo bi dosadno, a ovako ima puno više napetosti i stalno sam u žiži događanja (smijeh).

Imate li neke prednosti zato što radite kao knjižničarka?

U odnosu na koga?

Na obične ljude.

Na obične ljude (smijeh) Pa imam, u odnosu na obične ljude... Eto, u svakom trenutku mogu naći novu knjigu za čitanje.

Kako izgleda vaš radni dan?

Pošto sam i profesorica prvo odradim svoju nastavu pa onda dođem u knjižnicu, upalim kompjutor, pogledam ima li mailova, odgovorim na mailove. Napravim plan što ću raditi danas... Onda dođe vaša razrednica i kaže: „Mi bismo išli na izlet!“ Pa ja zovem da vidim možete li ići na izlet, kamo ćete putovati, organiziram autobuse i onda dogovaram u koje doba ćete doći i svašta. Pa ako su došli časopisi za pretplatnike, podijelim ih. Ako je nered u knjižnici, pretvaramo se u spremačice. (smijeh) Ako moramo raditi na panou, onda radimo na panou. (smijeh) Ako je početak mjeseca, vas 30 dođe pred vrata pa trebamo podijeliti knjige i uzeti lovu od dužnika. (smijeh) Popravljamo knjige pošto ih vi svako malo uništite. Vrlo često razmišljamo i djelujemo kako bismo vas potaknule da čitate više. Uređujemo web stranicu škole, a imamo i Fb stranicu koju valja redovito ažurirati. Ako su blagdani, smišljamo svakojake ukrase... Naručujemo nove knjige, smišljamo projekte, surađujemo s drugim učiteljima, puno sastančimo. Ma, sve i svašta, vrlo naporan radni dan imamo zapravo.

U koju ste srednju školu išli?

U gimnaziju, opću.

Kako vam je bilo u srednjoj?

Kako mi je bilo u srednjoj? Pa bilo mi je jako, jako lijepo. Imala sam dobro društvo. Mislila sam da sam jako pametna, i bila sam (smijeh), a profesori… a bilo je slično kao i vama, neki su profesori bili strogi, neke smo mogli zafrkavati...  Opća gimnazija bila je vrlo teška, više sam učila nego ikad prije ili poslije. Pilo se puno kava, puno se izlazilo, ponekad se i markiralo... (smijeh)

Biste li ponovili srednju?

Pa… ponovila bih je kada bih ponovo imala 15, dapače, ali iz ovog trenutka, iz ovih godina i iz ovog iskustva, ne želim nigdje. Svako razdoblje života je najljepše.

Što najviše čitate?

Najviše čitam trilere i kriminalističke romane, volim i priče koje naizgled ne govore ni o čemu, ali, naravno, i pedagošku literaturu. I neki ljubić se tu nađe... I jako puno slikovnica jer imam dvoje male djece… jako puno slikovnica. (smijeh)

Koje su Vam dječje knjige posebno drage?

Pa evo ovak'… Šegrt Hlapić, sjećam se da sam ga dobila od tate. Bilo je ljeto, išla sam drugi razred. Bila je to jedna od prvih knjiga s kojima nisam znala gdje se nalazim kad sam prestala čitati. Ta mi je knjiga baš ostala u lijepom sjećanju.

Koja Vam je najdraža knjiga s popisa lektire i zašto?

Pa recimo, jako volim raditi Dobrišu Cesarića i njegove pjesme zato što je to šaroliko, zato što volim poeziju i zanimljivo mi je kako vi pročitate pjesmu pa nemate pojma što ste zapravo pročitali i što je tu lirski subjekt htio reći, koja je njegova uloga i onda mi bude zanimljivo kako skupa sa mnom analizirate te pjesme.

Jeste li čitali Harry Pottera?

Joj, nisam. Ne volim fantastiku baš, imam puno prijatelja i puno malih prijatelja koji vole Harryja. I ja bih nekad htjela voljeti Harryja, ali ne volim fantastiku i nikako ga ne mogu pročitati.

Imate li hobije i ako imate, koji su?

Dakle, jako puno fotografiram, imam prilično dobar fotić. I pišem prozu, pjesme baš i ne.  Pravim torte.

Koje vrste torti pravite?

Najčešće pravim tortu u koju idu lješnjaci, nutella, svakojake kreme i u biti sve lješnjičasto. Volim staviti i višnje, da okus bude, onako, malo kiselkast. I šlag, naravno! Nema torte bez šlaga.

Jeste li udati, imate li djece?

Da, udata sam već 5 godina. Kao što sam već prije rekla imam dvoje djece jedno ima 3 i pol godine, a drugo ima 1 i pol godinu i oni jako vole čitati, tj. vole kad im ja čitam. (smijeh)

Čitate li im navečer?

Naravno, svaku večer. Mislim da je jako bitno za malu djecu da im se puno čita. Oni već imaju svoju malu knjižnicu doma i imaju oko dvadesetak knjiga. Jako vole knjige. Mališa od 3 i pol godine već zna čitati, ali više voli da mu ja čitam.

Biste li voljeli da idu Vašim stopama?

Da budu profesori hrvatskog jezika i knjižničari? (smijeh) Pa ne znam, voljela bih da rade ono što vole, pa ako im to bude san (smijeh) neka onda budu profesori hrvatskog jezika i knjižničari.

Intervjuiramo Vas. Kako se zbog toga osjećate?

Pa malo sam uzbuđena. Jer da nisam uzbuđena sad bih ja puno normalnije i elokventije govorila, ali kad me 2 mobitela snimaju… Onako malo, malo sam uzbuđena, ali mi je drago.

Biste li htjeli biti slavni i zašto?

Pa ne bih htjela biti slavna kao "slavna da netko za mene čuje", nego ću ja zato što sam tako super postati slavna i jer ću jednog dana sigurno napisati jednu knjigu. To mi je životna želja. Napisat ću knjigu, jednu, a moža i više, ali najmanje jednu. I zato što će knjiga biti tako super, ja ću postati slavna. Neću napisati knjigu zato da bih postala slavna već ću ja napisati knjigu jer u meni postoji to nešto što ja moram kroz pisanje izbaciti van iz sebe. Kužite? (smijeh)

Kakva bi to bila knjiga?

Pojma nemam (smijeh). Pretpostavljam da bi bio roman, ali točno o čemu bi se radilo zaista pojma nemam. Ali kada jednoga dana ova baba, koja sada nije baba, ali će tada biti baba, napiše knjigu, vi ćete se hvaliti kao „da, mi smo nju intervjurali“ i bit ćete face, zato što poznajete mene (smijeh). Zato bolje sačuvajte ovaj intervju, možda jednog dana bude vrijedan (smijeh).

Napravio Marko Tot (napisao, poslao, uredio, ispitao knjižničarku) napravio 70% ...

Napravio Armand Kovačić (ispitao knjižničarku, smislio pitanja – većinu uz maminu pomoć)

Razgovor s Mirjanom Paj, učiteljicom razredne nastave

Život je  stalna borba

Želite li znati kako je biti učiteljica razredne nastave? Saznat ćete ako pročitate razgovor koji smo vodile s učiteljicom Mirjanom Paj. Iz Mirjaninih rečenica zaključile smo da je rad s djecom najljepši posao na svijetu, ali treba imati strpljenja i tek kada su učenici koncentrirani možemo u njima potaknuti  želju za učenjem. Učitelji svoju zadaću moraju obavljati s ljubavlju.

Možete li nam opisati Vaš tijek školovanja?

    Krenula sam u osnovnu školu u Zagrebu u Dubravi. U četvrtom razredu sam s roditeljima doselila u Brckovljane i tako sam osnovnu školu završila u Dugom Selu jer ova škola još tada nije postojala. Upisala sam se  u tadašnji Pedagoški obrazovni centar „Bogdan Ogrizović“ u Zagrebu u prvi razred srednje škole i kasnije nastavila školovanje na Učiteljskoj akademiji. Bila sam odlična i vrlo dobra učenica.

Još u osnovnoj školi često sam se igrala škole sa svojim prijateljicama. Obično sam ja bila učiteljica i nešto objašnjavala, pisala ocjene i sl. Volim se igrati i pjevati, a to sve rade učiteljice.

Što Vas posebno veseli u Vašem poslu?

      U mom poslu me najviše veseli kada vidim nečiji uspjeh, znanje i zadovoljstvo na dječjim licima. Učenici se lijepo odnose prema meni i nisam do sada imala puno negativnih iskustava što se tiče ponašanja učenika.

Volite li svoj posao i koji je Vaš dojam o našoj školi?

      Naša škola je najbolja!!! Šalim se! Radila sam u nekoliko osnovnih škola i mislim da je ova naša jedna od boljih. Učenici su jako dobri, nastavnici također. Sve je uredno, postoji neki red. U ovoj školi radim sada već devetu godinu. Volim svoj posao i stvarno s veseljem dolazim u školu. Preporučila bih učenicima da postanu učitelji ako vole djecu. Ima puno lijepih trenutaka. Vi djeca ste nešto najbolje na ovome svijetu i lijepo je u vašem društvu. Kada uđem u razred zaboravim na sve ostalo, tako da ovaj posao često pomaže u zaboravljanju vlastitih problema. Prije je bilo lakše biti učitelj jer je bilo više poštovanja prema tom zanimanju.

Čime biste se bavili da niste učiteljica?

      Da nisam učiteljica, voljela bih biti turistički vodič jer mislim da je lijepo putovati, a uz taj posao zaista to možeš i ostvariti. Iako sam puno vremena provodila u igrama u prirodi, nisam se bavila sportom. Kroz osnovnu i srednju školu plesala sam folklor.

Želite li nam nešto poručiti vezano za upise u srednju školu?

      Što se tiče upisa u srednju školu, najvažnije je da znate što želite i upišete školu prema svojim željama. Budite uporni, željni novih znanja, nemojte odustajati i borite se. Takav je i život, stalna borba. Sretno!               

  Evo sada znate kako je biti učiteljica. Ako još ne znate koji srednju školu upisati, pročitajte još jedanput savjete naše sugovornice i možda se odlučite što želite biti u životu. Zahvaljujemo Mirjani Paj što je izdvojila vrijeme za nas. Nadamo se da ste uživali u razgovoru.

Rikarda Cvitkušić 8.d

Valentina Kolarić 8.d

Još neke intervjue možete pročitati u dodanim dokumentima.