Kad se upletu anđeli… i Žana pobijedi na literarnom natječaju Anđelek festa
Autor: Administrator , 17. 12. 2014.
Čestitamo Žani na postignutom uspjehu!
Više o natječaju i Žanin nagrađeni rad možete pročitati u nastavku.
Na literarnom natječaju ovogodišnjeg 3. Anđelek festa sudjelovala je učenica VIII. c razreda Žana Franjević koja je pod mentorstvom učiteljice Manuele Jadanec osvojila odličnu prvu nagradu u kategoriji literarnih radova učenika osnovnih škola.
Literarni i likovni radovi osnovnoškolca, predškolaca i srednjoškolaca i ove su godine uveličali 3. Anđelek fest. Tema su, naravno, bili anđeli, a sve pristigle radove pažljivo je razmotrio i vrednovao stručni žiri Pučkog otvorenog učilišta Dugo Selo. Najboljim autorima i autoricama uključujući i našu Žanu dodijeljene su prigodne nagrade na svečanosti koja se održala 14. prosinca 2014. godine u Domu kulture u Dugom Selu.
Kad se upletu anđeli...
Jednom davno živio je prevarant po imenu Albus. Potkradajući ljude stekao je svoje bogatstvo. Živio je u ogromnoj vili na koju je bio ponosan i nije ga bilo briga za siromašne. Bavio se raznim spletkama sve dok jednoga dana nije došlo do krvoprolića. Proradila mu je savjest i shvatio je što je učinio. Još istoga dana napustio je svoju vilu, ostavio svoje bogatstvo te siromašan krenuo u svijet. Na selu, pokraj šume našao je praznu kolibicu te se uselio u nju. Više nitko iz grada nikada nije čuo za njega. Na selu je upoznao djevojku, Mariju. Marija je bila iz siromašne obitelji, plaha te dobroga srca. Njih dvoje se oženiše. Iako su živjeli u siromaštvu, bili su sretni. Dobili su troje djece. Dva prekrasna dječaka i jednu djevojčicu.
Anđeo je sjedio na grani u borovoj šumi prekrivenoj injem i snijegom. Imao je zadatak, trebao je spasiti jednu dušu. Smišljao je plan. Pogledao je u daljinu te ugledao dvoje ljudi kako se kreću prema šumi. Potom je pogledao u udubinu u snijegu ispod sebe, nasmijao se i nestao. Marija i Albus probijali su se kroz snijeg prema borovoj šumi. Na sebi su imali poderane majice i hlače koje ih nisu štitile od hladnoće, a na nogama imali stare čizme pune rupa. Snijeg im je dopirao do koljena, oboje su drhtali i plitko disali jer je vani bilo hladno, pravo vrijeme blagdana. Kada bi izdahnuli, njihov bi se dah ledio te stvarao malenu izmaglicu. Siromašni par s troje djece krenuo je u borovu šumu po božićno drvce za Božić, blagdan veselja. Nisu se imali čemu veseliti osim da djeci pruže što bolji život. Hodajući naišli su na udubinu u snijegu, a u udubini ležaše vuk sav umrljan krvlju, s ranom na bedru. Cvilež je parao tišinu. Maleni sloj snijega prekrio je vuka koji je davao do znanja da već dugo leži ranjen. Dok je Albus samo nastavio hodati, žena se sažali, sagne nad vuka te ga pogleda.
„Mužu, hajde da ga uzmemo.”, rekla je mirnim glasom Marija. Njezin je glas zvučao kao zvuk praporaca u noći. Albus je nije ni pogledao.
„Krenuli smo po božićno drvce za djecu, a ako uzmemo vuka samo će nas usporavati. Osim toga, jedva imamo hrane za sebe, ne trebaju nam još jedna gladna usta!” protivio se Albus.
„Čemu drvce ako nemamo poklona da ih stavimo ispod njega? Uzmimo vuka, spasit ćemo mu život, a djeca će biti sretna, sigurna sam.”
„Ali to je opasna životinja!!” reče Albus, a žena ga ošine pogledom.
„Opasna?! Pa pogledaj ga, jedva diše! Hajde, pa Božić je, vrijeme dobre volje!” reče Marija. Muž krajičkom oka pogleda vuka, sjeti se svega zla koje je nanio ljudima te zašto je ovdje pa se odluči smilovati. Uzme životinju za noge te je prebaci preko leđa, a ženi preda sjekiru koju je nosio u rukama. Na mjestu gdje je ležao vuk ostaše velika krvava mrlja. Krenuše kući, bez božićnog drvca, ali s vukom. Sva sreća što je u blizini njihove kuće bila šuma pa nasjekoše drva za potpalu da im ne bude hladno. Stigavši kući, pred očima im se prikazala malena unutrašnjost kolibe s jednim velikim krevetom u kutu. Na njemu su spavali Marija, Albus i djeca kako im ne bi bilo hladno u zimskim noćima. Ispred kamina sjedilo je troje djece. Jedna djevojčica i dva dječaka, svi sitni. Privukli su se što bliže kaminu da bi se ugrijali.
„Mamice!” uskliknu djevojčica te potrča majci u naručje koja je čvrsto zagrli. Dječaci ustaše te pogledaše u oca koji je na svojim leđima nosio pridošlicu.
„Oče, što to imaš na leđima?” upita ga jedan od dječaka, stariji.
„Našli smo ranjenoga vuka u šumi. Pobrinut ćemo se za njega, ipak je danas Badnjak.”, reče im majka.
„A božićno drvce?” upita tužno djevojčica. Marija se sagnu te progovori: „Nismo mogli nositi jedno i drugo pa smo uzeli vuka da mu spasimo život. Pada mrak, prekasno je da se sada vratimo u šumu.”. Djevojčica je bila tužna, ali ipak je razumjela njihov postupak.
„Sine, donesi neku staru krpu da stavimo vuka na nju.”, reče otac svom starijem sinu te on poslušno dohvati krpu koja je bila na kaminu te je prostre kraj vatre. Albus priđe te nježno stavi vuka na nju. Marija donese posudu s vodom i krpu te krene vuku ispirati ranu koju je najvjerojatnije zaradio u borbi za hranu. Vuk je cvilio i trzao od boli, a Marija je pokušavala biti što nježnija. Kada je završila, zamotala je vuku ranu. Djevojčica joj priđe te je primi za pregaču.
„Hoće li se oporaviti, majko?” tužno je upita djevojčica.
„Vidjet ćemo.”, reče joj Marija. Morala je vuku dati nešto da se okrijepi i najede, ali nije znala što. Jedva da su i oni imali hrane za sebe. Sjeli su za maleni stol i jeli ono malo mesa što su im ostali mještani podarili za Božić kao milostinju te kruh i vodu. Djevojčica je tužno gledala u vuka pa u svoje jelo. Odjednom ustane te meso prinese vučjoj njušci.
„Što to radiš, kćeri?” iznenađeno je upita Marija.
„Gladan je, majko.”, odgovori joj djevojčica. Vuk je počeo jesti meso pa se djevojčica vrati za stol, još uvijek gladna. Albus je pogleda te gurne svoj tanjur hrane prema njoj.
„Jedi.”, kaže joj te ga djevojčica posluša. Tako je Albus ostao gladan kada su legli u krevet. Svi su zaspali osim njega. Vuk je cijelu noć cvilio od bolova. Albus to više nije mogao podnijeti pa je ustao iz postelje i potpalio vatru na ognjištu. Zatim sjedne do vuka. Vuk prestane cviliti te pogleda svojim žućkastim očima u Albusa. Ovaj ga je vuk zbog nečega podsjećao na sva zla koja je učinio drugima. Cijeli se život kajao zbog toga i sve bi dao da to može ispraviti. Kada se vuk umirio, Albus se vratio u postelju. Usred noći anđeo uđe tiho u kuću. Onaj isti anđeo koji je sjedio na borovoj grani. Poput vjetra, ali tiho, priđe vuku koji ga je gledao. Klekne do njega te mu nad zamotanu ranu stavi ruku. Nakon nekoliko trenutaka makne ruku te odmota zavoj. Rane više nije bilo.
„Hvala ti, poslužio si svrsi, prijatelju.”, reče nježno anđeo te se vuk digne i poliže anđela po licu na što se on nasmije. Priđe vratima te ih otvori, a vuk istrči van. Anđeo po zadnji puta pogleda prema Albusu i njegovoj obitelji, nasmiješi se te pođe za vukom.
Ujutro se Albus prvi probudio. Pogledao je prema kaminu, ali ispred njega nije bilo vuka. Zbunjeno je ustao te prišao krpi na kojoj je ležao vuk. Sada je tamo ležala poruka.
„Svi su ti grijesi oprošteni.”, pisalo je u poruci.
BORAVAK U NOVIGRADU
U Novigrad su se uputili učenici naše škole 5.svibnja 2012. Istog je dana proglašeno svečano otvorenje Novigradskog proljeća, prilikom kojega se mnogo plesalo i pjevalo, a najavljena je i tema Most.
Sljedećeg su se dana svi sudionici okupili ispred škole stvaralaštva gdje je Joža Prudeus zanimljivim igrama i govorima nasmijavao sve sudionike. Nakon kratkog predaha uslijedila je podjela u grupe te smo pošli na radionice.
Drugi je dan bilo organizirano upoznavanje na kojem se svaka radionica predstavila s jednom točkom. Nakon toga su uslijedili video uradci i intervjui te na kraju dana zabava.
I tako su nam prolazili dani u radu i dobrom raspoloženju.
Posljednjeg je dana svaka radionica predstavila što je radila tijekom tjedna, a nakon toga je svečano zatvoreno Novigradsko proljeće i uslijedila je oproštajna zabava. Bilo je mnogo suza zbog odlaska, no zbog dobrog društva smo odlučili ne tugovati već se potruditi da dođemo i sljedeće godine.
Mihaela Balog - Matak 6.b
Na literarnom natječaju za učenike osnovnih škola Zagrebačke županije i Grada Zagreba PISANJE I KNJIŽNEČARI, koji je potaknula Knjižnica Sesvete i podržala nakladnička kuća Alfa iz Zagreba, sudjelovalo je ukupno 167 učenika.
Među nagrađenim radovima, kojih je bilo 19, na 6. mjestu se našao rad Izabele Filipović, naše učenice iz 5. b razreda. Ona je svojom pjesmom udahnula dašak proljeća u naša srca i u našu školu.
Proljeće
Kukci lete na sve strane,
drveće proteže grane.
Rijeka teče u daljine,
negdje u planine…
Zlatno sunce rijeci daje sjaj,
sve dok joj ne dođe kraj.
Tad toplinu daje planini i snijegu,
neotopljenom na brijegu.
Cvijet trešnje pada u vodu
i u letu gleda rodu.
Ptice svoju pjesmu poje,
vrapci i sjenice crviće broje.
OBILJEŽEN SVJETSKI DAN SPORTA
U utorak, 31. svibnja 2011. u našoj smo školi obilježili svjetski dan športa. Učiteljice i učenici drugih i četvrtih razreda pripremile su različite sportske igre i natjecanja koje su provele na školskome igralištu. Učenici su se tako natjecali u trčanju-crossu, nosenju krumpira, preskakivanju vijača, vođenju lopti te u različitim štafetnim igrama. Prigodno su odijenuli i bijele majice. Svi smo se jako dobro zabavili, a pri tome i podsjetili na važnost sporta i tjelesne aktivnosti u svakodnevnom životu.
Ivona Josipović & Dorijan Horvatić, 4.a
SVJETSKI DAN SPORTA U NAŠOJ ŠKOLI
Svjetski dan sporta i ove se godine obilježavao u našoj školi. To je bilo 31. lipnja. Prije se taj dan obilježavao trčanjem, no ove smo godine imali natjecanja među razredima. Treći i prvi razredi su imali natjecanje na školskom igralištu. Treći razredi su imali sljedeće igre u kojima su pobijedili:
- VOŽNJA BICIKLA (Franjo Darojković 3. a i Rikarda Cvitkušić 3. c)
- ROLANJE (Kristijan Iveljić 3. c)
- POVLAČENJE UŽETA (3. b)
- SKAKANJE U VREĆAMA (3. b)
- PRENOŠENJE VODE (3. a)
- NOŠENJE KRUMPIRA U ŽLICI (3. b)
VOŽNJA BICIKLA- imali smo poligon iscrtan kredom (djevojčice i dječaci odvojeno)
ROLANJE- isti poligon kao i kod vožnje bicikla
POVLAČENJE UŽETA- natjecanje među razredima
SKAKANJE U VREĆAMA- morali smo skakati u vrećama od čunja do čunja
PRENOŠENJE VODE- nosili smo vodu u čaši i ulijevali u bocu (tko prvi nalije vodu do vrha boce, pobijedio je)
NOŠENJE KRUMPIRA U ŽLICI- morali smo nositi krumpir u žlici do cilja (štafetna igra)
Igre su bile zabavne i napete, ali i teške. Na kraju smo čestitali jedni drugima. Slikali smo se i dobili diplome.
Katarina Toljan, 3. a
Ostale fotografije pogledajte u Galeriji fotografija.
ZEMLJA KOJU SAM POSJETIO U MAŠTI....
I.
U svojoj mašti posjetio sam KINU. Lina je zemlja u kojoj ima puno ljudi, ali mi je bilo interesantno kako svi ti ljudi sliče jedni drugima, teško ih je razlikovati.
Prolazeći Kinom, vidio sam gradove koji su veliki i s velikim neboderima, a isto tako prolazio sam manja mejsta gdje se ljudi uglavnom bave poljoprivredom i žive skromno u malim kućama.
U Kini sam bio više gladan nego sit.
Trebalo mi je vremena da se priviknem na njihovu hranu, osim toga i na njihove štapiće kojima sam se vrlo teško služio.
Jeo sam puno riže i tjestenine pa sam se zbog toga bojao da ne postanem „kosooki“.
Ljudi su u Kini bili vrlo ljubazni pa sam je poželio opet posjetiti.
Josip Dokić, 3. c
II.
Jednoga dana našla sam se u jednom nepoznatom gradu. Ljudi oko mene pričali su drugačijim jezikom. Slušajući ih duže vrijeme, shvatila sam da pričaju engleski.
Zatim sam ugledala vrlo poznate autobuse koji su bili crvene boje. Tada sam shvatila da se nalazim u Londonu.
Ušla sam u autobus i vozila se po gradu kako bi ga bolje upoznala.
Od poznatih znamenitosti prepoznala sam sljedeće:
Čuveni sat BIG BEN, most TOWER BRIDGE, zgradu PARLAMENTA, katedralu sv. Pavla i ostale zanimljive i lijepe zgrade i parkove.
Odlučila sam posjetiti neke od muzeja.
Otišla sam u BRITISH MUSEUM i divila se slikama, zatim u MUZEJ VOŠTANIH FIGURA gdje sam vidjela mnoge poznate osobe.
Kad sam ogladnjela, kupila sam ono što svi tu rado jedu, a to su ribice i krumpirići (FISH AND CHIPS).
Otišla sam u HYDE PARK i tamo to s užitkom pojela.
Gledala sam ljude kako šeću, trče, voze bicikle i bilo mi je lijepo.
Tada sam se probudila i bilo mi je žao zato što sam to samo sanjala.
Ali kad odrastem, imat ću priliku otići u LONDON i stvarno uživati.
Ivana Darojković, 3. c
ZAŠTO VRIJEDI ŽIVJETI
Život je najvrjedniji dar koji nam daruju otac i majka, pun ljepota. On je kao putovanje oko svijeta. Upoznaješ u njemu ljude, nepoznate kulture i prirodu. Pun je uspona i padova, iznenađenja i na kraju iskustava. Često se dogodi nešto loše, no tvoji bližnji potrude se uvijek da se to popravi.
Nikad ne možeš znati što će se iduće dogoditi, no i ta nada i očekivanje dio su čarolije života.
Barbara Štrkalj, 7. e
LEGENDA O RIJECI SAVI
Kada je Zagreb bio selo, a rijeka Sava tek potok, rađale su se legende i priče o nastanku naše domovine. Od tada potječe i ova legenda koju ću vam sada ispričati...
Jednom davno u blizini male rijeke, živjela je bogata djevojka koja se zvala Sani. S njom su živjeli i njezin otac, maćeha i dvoje služinčadi. Rječica koja je tekla ispred njihove kuće, počinjala je u visokim brdima gdje je živio siromašni mladić po imenu Valentin sa svojom majkom.
Jednog sunčanog dana kada je Valentin šetao pokraj rječice s kravama, tuda je prolazila i Sani sa svojim slugama. U žutoj haljini brala je cvijeće. Dok su sluge bile zabavljene međusobnim razgovorom, Sani je otišla do Valentina. Jedan pogled bio je dovoljan da se zaljube jedno u drugo. Valentin je pitao želi li s njim ploviti rijekom u čamcu. Iako je bila zbunjena, Sani je pristala. Zaljubljeno su plovili plavim vodama.
Kada se vratila kući, Sani je maćehi i ocu rekla da će se udati za Valentina. Otac je bio sretan, ali maćeha je bila okrutna i rekla joj je da se može udati samo za ružnog i bogatog princa Aresa, a nikako za siromaha. Sani je tada otišla na balkon gorko plakati. S druge strane rječice plakao je Valentin. Rječica se napunila njihovim suzama i postala snažna i velika.
Sljedećeg dana, otac se, videći koliko je Sani tužna, naljutio na maćehu i istjerao je iz kuće. Valentin i Sani vjenčali su se uskoro pored rijeke, a budući da su je napunili svojim suzama, mještani su rijeku nazvali Sava.
Antonija Balija, 5. e
NEVJEROJATNI INSTRUMENTI
Violina: Ja sam violina. Najljepša od svih vas!
Truba: Ma nemoj. Važniji je glas!
Rog: Truba ima pravo - važniji je glas. Zato ga ja jedini imam od vas!
Truba: Nije istina, nije istina.
Flauta: Nemojte se svađati, svi ste isto vrijedni. To je bez veze od vas, da se svi derete u glas!
Violina: Da, da, da! Nemojte se svađati, to je sasvim bez veze.
Flauta: Eto vidite.
Rog: Imam ideju, imam ideju.
Flauta: Koju, hajde reci!
Rog: A da svi pjevamo u zboru?
Violina: E, da! Dobra ideja, ali treba nam još instrumenata.
Rog: Pa, sakupit ćemo ih.
Tomislav Papac, 4. razred PŠL
Ova web stranica koristi kolačiće (eng. cookies) radi pružanja boljeg korisničkog iskustva i funkcionalnosti. Više informacija o tome možete pronaći u Pravilniku o zaštiti podataka.
U školskoj godini 2023./2024. naša škola sudjeluje u dvogodišnjem međunarodnom Erasmus+ projektu ‘Solidarity is About Youth - SAY’/‘p.s. Pokreni solidarnost!’ koji se paralelno održava u Hrvatskoj, Španjolskoj, Sloveniji, Italiji, Francuskoj i Poljskoj. Cilj projekta je obogatiti nastavu građanskog odgoja i obrazovanja, a s učenicima obraditi teme solidarnosti, siromaštva, nejednakosti, diskriminacije, ljudskih prava te suvremene svjetske izazove i to kroz obradu fotografija i pisanje osvrta. Fotografije koje će učenici analizirati prednji su dio razglednice koju će poslati svojim sugrađanima, poput “poruka u boci” s ciljem pokretanja dijaloga o solidarnosti s lokalnom zajednicom - odgovorite im! Tijek projekta možete pratiti na: https://www.fraternity-card.eu/ U Hrvatskoj projekt vodi Centar za mirovne studije, a našoj školi koordinatorica je Ivana Kosko. Projekt je sufinanciran sredstvima Europske Unije iz programa Erasmus+.
RODITELJSKI PRO
Roditeljski sastanak posebnog razrednog odjela održat će se u ponedjeljak, 27. 5. 2024. s početkom u 18.00 sati. razrednica Katarina Ivša
24.05.2024. 15:27
RODITELJSKI 7.B
Poštovani roditelji, obavještavam vas kako će se roditeljski sastanak 7. B razreda održati u UTORAK, 28.5. s početkom u 19.00 sati. razrednica Sanja Ivanović
24.05.2024. 15:27
RODITELJSKI 8. razreda
Zajednički roditeljski sastanak za roditelje učenika osmih razreda održat će se u utorak, 4.6. u 18 h. Tema je upis u srednju školu. Razrednice osmih razreda
22.05.2024. 09:58
RODITELJSKI 7. A
Poditeljski sastanak 7.a održat će se u utorak, 28.5.2024. u 19h. razrednica Ivana Skočić
ZDRAVE PREHRAMBENE NAVIKE U 1.A
Ove nastavne godine, 2023./2024., učenici 1. a razreda područne škole Lupoglav, zajedno s učiteljicom Danijelom Knežević, priključili su se međunarodnom eTwinning projektu “ Zdrave prehrambene navike“. Prvašići su realizirali mnoge aktivnosti; što se sve može napraviti od jabuka, izrađivali zdrave jelovnike, obilježili Medni dan i promociju meda kao zdrave zamjene za šećer, istraživali voće i povrće te vitamine koje sadrže i za što su najbolji, računali pomoću zdravih namirnica, obilježili Dane kruha i zahvalnosti za plodove zemlje, dramatizirali igrokaze, izrađivali voćne salate i služili je drugim učenicima te još mnoge druge aktivnosti. Cilj ovog projekta jest razvijanje zdravih prehrambenih navika u kojima je želja osvijestiti važnost zdrave i raznolike prehrane od najranije životne dobi te konzumiranje namirnica bogatih vitaminima, mineralima, cjelovitim žitaricama, orašastim plodovima i sjemenkama. Kod učenika se razvijalo i odgovorno ponašanje prema tradicionalnom nasljeđu i blagdanima koji su dio našeg tradicionalnog kulturnog nasljeđa. Učenici su tijekom realizacije projekta upoznati i s utjecajem određene vrste hrane na njihovo zdravlje te su kroz različita istraživanja proširiti znanje o povezanosti hrane sa zdravljem. Tijekom trajanja projekta, surađivano je u raznim aktivnostima s ostalim projektnim partnerima, a za uspješnu realizaciju projekta, razred je nagrađen potvrdom i zahvalnicom od strane autorica i stručnog tima. Učenicima je sudjelovanje u projektu bilo zanimljivo te planiramo nastaviti rad na projektu i u drugom razredu. Sve projektne aktivnosti učenika 1. a razreda dostupne su u Wakelet kolekciji na poveznici https://wakelet.com/wake/1icXGInmx3tYzrnzShDFD
01.03.2024. 15:07
VRLO GLADNA GUSJENICA U 1. A
Kako naučiti dane u tjednu bez muke i stresa? Putem zanimljivog štiva koje učenike poučava o prirodnom fenomenu transformacije gusjenice u leptira, uči djecu dane u tjednu, ali i nazive raznih namirnica i hrane. Učenici 1. a razreda područne škole Lupoglav poslušali su priču „Vrlo gladna gusjenica“ Erica Carlea. Nakon zajedničkog razgovora uslijedio je stvaralački rad. Svaki dan u tjednu nešto se događalo s našom gladnom gusjenicom koja se na kraju priče pretvorila u predivnog lektira. Učenici su ilustrirali dijelove priče koje su izvukli iz čarobnog šešira priča, a svaki ilustrirani dio dobio je i svoj zvučni zapis - svaki učenik čitao je dio priče koji je i ilustrirao. Učenici su se susreli i s izradom digitalne slikovnice u digitalnom alatu Bookcreator, a na svoj su rad jako ponosni kao i njihovi roditelji koji putem linka u svojim domovima čitaju slikovnicu koja je nastala u našoj maloj učionici. Slikovnicu možete pročitati / poslušati i vi! https://read.bookcreator.com/IoWmkxZpgY1tPRBlWzYt_36_5i0ko6oVwez59XdxTZk/V9il-zCfTwSTQBmcXwaGew
ZAHVALJUJEMO TVRTKI MONTING D.O.O. NA VELIKODUŠNOJ DONACIJI ZA
IZRADU SKULPTURE IGRA
U DVORIŠTU NAŠE ŠKOLE.
Hrvatsko knjižničarsko društvo u suradnji s pedagozima, učiteljima i knjižničarima, svake godine izabire najbolje naslove za male knjigoljupce i njihove roditelje. Dosadašnje liste knjiga pogledajte OVDJE.
