Jedva smo dočekali polazak svog cipelzuga ispred škole. Vesela lica trećaša promatrala su jesenske plodove i mirise jedva se suzdržavajući da ih okuse. Vijugava cesta dovela nas je do uspona koji je ubrzao naša srca i povećao iščekivanja. Prolazeći uz rub šumice ograđene strmim vinogradima osjetili smo blizinu svoga odredišta. I napokon, stigli smo! Vidik je prsnuo na sve strane, zazelenio se u očima djece. Vinogradi s klijetima, vrtovi, brjegovi, šuma, razbacane kućice, pruga što vijuga Gupčevim krajem… Sve ono što se činilo teško, sada je lako. Strane svijeta pronašle su svoje mjesto čim smo ugledali Sunce. I mali školski kompasi potvrdili su da smo se dobro orijentirali. Zavirili smo u kapelicu Sv. Katarine. Pročitali smo natpis na spomenploči koja svjedoči završetku Seljačke bune prije 448 godina. Sretni smo da se nismo tu zatekli u feudalno doba!

Odlučili smo se vratiti, ali drugim putem, djelomično kroz šumu. Ulaskom u Banovčicu obzor se mijenja, ali učenici su jednako snalažljivi. Pronalaze panjeve, mahovinu i vade kompase, prisjećaju se učioničkog znanja koje postaje primjenjivo. Brzo izlazimo iz šumice koju su stanovnici obgrlili svojim kućama i dvorištima. Povratak se čini brži jer uglavnom hodamo nizbrdo. Prelazimo pokošenu livadu i evo nas na mostu preko potoka. Vraćamo se umorni, ali zadovoljni. Vidjeli smo više nego što smo očekivali i upamtili više nego što smo se nadali.

Učiteljica Lea uspjela je vješto fotografirati neke lijepe trenutke koje želimo podijeliti s vama – zavirite u fotogaleriju.

Napisala: Dubravka Orešić Dreven, učiteljica 3. b