Razredom su se šarenile boje, šuštalo je lišće, mirisali kesteni, orasi, šipak… Ponosni na svoje šešire, učenici su ih nosili i tijekom odmora, ne samo na satu. Bili su uzbuđeni, neki su čak i imali tremu zbog izlaganja pred razredom. Da bi im olakšala, učiteljica je rekla da mogu hodati razredom dok pripovijedaju priču. I tako je jedan po jedan učenik na glavu stavio svoj šešir i prošetao razredom pripovijedajući dok su ostali učenici pažljivo slušali, a na kraju svake priče i ogromnim pljeskom nagradili pripovjedača.

            Kakve su to priče bile! Od toga da je Jesen zamalo zakasnila na vlak za Stubičke Toplice pa se odmah po izlasku iz vlaka spotaknula te su iz njezina kovčega ispale jesenske boje i plodovi sve do prepirke između gospođe Jesen i gospodina Ljeta koji nikako ne želi otići… Našlo se tu i objašnjenja za ovogodišnju maglu i kišu. Naime, prodavač u dućanu „Jesenske boje“ otišao je na godišnji odmor pa je gospođa Jesen koristila samo dvije teglice sive boje od prošle godine!

            Bio je to doista zanimljiv sat Hrvatskoga jezika. Na fotografiji možete vidjeti učenike s njihovim šeširima. Mislimo da njihovi osmijesi govore sve!

Tekst i foto: Romina Gorički Mihaljinec