Fotografije s maturalca

Maturalno putovanje dogovoreno je još početkom godine, a destinacija su bili veliki sjevernodalmatinski gradovi Zadar, Šibenik, Trogir i Split te prirodne ljepote koje ih okružuju. Nakon što smo u ponedjeljak održali roditeljski sastanak pet do dvanaest, utvrdivši 'Pravila igre', ali i popis neophodnih sitnica, koje su onda zaboravile neke učiteljice, trebalo je samo dočekati tu srijedu 23. svibnja i autobus koji točno u sedam odlazi ostavljajući brojne roditelje da čuvaju Stubake za nas. (pssst nekima su baš od vjetra u tom trenu suzile oči)

Tako je i bilo, putnici su ukrcani točno u sedam, a zadnji koji se smjestio bio je učenik osmog razreda čija 'mama je bila kriva za kašnjenje'. Pozdravio nas je, kako se kasnije pokazalo - iskusan i odličan vodič- Marko, iz turističke agencije Alga, te nam predstavio plan puta za predstojeće dane.

1. dan

Nakon kratkog stajanja kod Macole i slikanja s divljim životinjama ispred WC-a, stigli smo u Nin i na parkiralištu susreli poznata lica. Dočekali su nas jedni djed i baka. Obišli smo Grgura i najstariju katedralu te krenuli u Zadar gdje nas je dočekala kiša, ali odmah po dolasku do Orgulja i Pozdrava suncu, sunce nas je i pozdravilo te nastavljalo pratiti sve do zadnjeg dana putovanja. Nakon kratkog obilaska i istraživanja središta Zadra stigli smo oko 17 sati u hotel Donat u sklopu hotelskog kompleksa Falkensteiner te smo se smjestili u sobama uz plan kupanja na hotelskom bazenu prije večere. Svakako smo unijeli živost u tišinu hotela, posebno kada su gotovo svi istovremeno uskočili u bazen uz smijeh i veselje. Nakon večere koja nas je oduševila bogatom ponudom i slobodnim sokovima, naš vodič organizirao je disco večer gdje su osmaši pokazali svoje vještine plesa svojim mlađim kolegama, ali i učiteljima.

Večer su neki završili u dogovoreno vrijeme, nešto poslije ponoći, spavanjem u svojim sobama, dok su neki drugi pokušali iscrpiti učitelje koji su dežurali tijekom noći po hodnicima. Oni su odustali od zabranjenog šetanja, ali su ostali budni, što im je 'olakšalo' sutrašnju vrućinu i obilazak Krke.

2. dan

Ustajanje i doručak bili su u sedam sati nakon čega smo krenuli prema Šibeniku i Zadru. Na putu prema Šibeniku, uz tišinu i spavanje u autobusu, stigli smo u NP Krka gdje smo uživali u prekrasnoj prirodi koju su mnogi uzbuđeno fotografirali, te skupili stotinjak fotografija. Nažalost, nije svima putovanje bilo toliko ugodno pa smo prije obilaska Šibenika nažalost morali otpratiti učiteljice i Martinu u bolnicu zbog želučanih problema koji su ju pratili. Za to smo vrijeme obišli prekrasan Šibenik, praćeni još ljepšim vremenom, te smo otišli na ručak u restoran Slapovi Krke, gdje nas je domaćin pohvalio kao vrlo pristojne i dobre goste. Nastavili smo u Sokolarski centar gdje smo vidjeli sove i sokolove na svega metara od nas, a čuli smo mnogo i o njihovu životu i čestim zabludama koje o njima imamo. Sada znamo da sova jako dobro vidi i po danu, svakako bolje nego mi. To su dokazali neki koji su se  popiknuli pri razgledavanju Krke pa su skakutali po jednoj nozi od Sokolarskog centra.

Na povratku smo zastali pokupiti učiteljice u Šibeniku, ali nažalost ne i Martinu koja je morala ostati u bolnici na infuziji. Dan smo zapečatili zajedničkim kupanjem u moru, te večerom i disco provodom kao i prethodne večeri, ali smo nešto ranije otišli na spavanje jer je pred nama bio dug dan i naporno putovanje.

3. dan

Već u 6:30 torbe su spakirane bile u autobusu, pokoja je stigla malo kasnije, ali u petnaest do sedam restoran je samo za nas otvorio vrata kako bismo doručkovali i krenuli u Trogir. U Trogir smo stigli prije podneva te smo razgledali prekrasnu jezgru, a dočekala nas je i melodija klapa koje su nastupale na glavnom trgu. Nakon obilaska grada krenuli smo prema Splitu kroz Kaštela. Split nas je dočekao u velikoj gužvi i s mnoštvom turista u obilasku. Vodič Marko uputio nas je da budemo pažljivi i ne razvajamo se te smo obišli i drugog, već nam poznatog, Grgura, ali i upoznali se s Markom Marulićem te slikali s rimskim vojnicima koji su nas dočekali u Dioklecijanovoj palači. Na dogovoren sastanak neki su malo zakasnili nakon slobodnog obilaska za razgled i kupovinu suvenira, što je bilo i razumljivo s obzirom na gužvu, te smo na ručak krenuli oko 14 sati. Restoran je, na veliko veselje muških učenika, bio nedaleko nogometnog stadiona kluba Hajduk, kojeg smo također usput vidjeli.

Na povratku, svratili smo po Martinu u Šibenik, te smo krenuli kući. Zadnja stanica prije samog povratka bio je Smiljan. Ondje su učenici imali prilike vidjeti rodnu kuću Nikole Tesle i izume od kojih su poneke, zahvaljujući učiteljici iz fizike, po njihovim riječima, već i imali prilike vidjeti.

Moramo još samo spomenuti kako smo imali vozača, Marija iz Vrgorca, koji je čitav put istovremeno bio i DJ slušajući i ostvarujući želje s jedinog CD-a koji nam je bio dostupan, a kojeg ne želite čuti. (p.s. sljeeedeću..)

Nakon što smo stigli oko 22 sata u Stubičke Toplice, moramo priznati da smo bili sretni i zadovoljni što je sve proteklo u najboljem ozračju te smo ponosni na naše učenike čiju reputaciju će, sigurni smo, morati nastaviti i buduće generacije šaljući najljepšu razglednicu Hrvatskoga zagorja u Dalmaciju.

Do drugog puta