Čokoladni adventski izlet djelatnika 

Nakon nekoliko sati izlazimo iz autobusa u Riegersburgu ispred tvornice čokolade Zotter. Ne preveliko tvorničko zdanje krase moderne skulpture, natpisi o hedonizmu koje nam naša učiteljica njemačkog jezika spretno prevodi. Čekamo rijeke ljudi da prođu kako bismo i mi ušli u slatki svijet. Na ulazu dobivamo keramičku žlicu - u početku nam je svima komično hodati uokolo sa žlicom no nakon nekoliko minuta sasvim prirodno pomoću nje degustiramo. Kroz staklene zidove gledamo pogon u kojemu se proizvodi čokolada i na stotine različitih čokoladnih proizvoda. Tu su i ta latinoamerička zrna kakaovca od kojih se rade Zotterove čokolade i koje s uzbuđenjem iščekujemo kušati. Dostojna su uvertira za fontanu s koje nam pripada nekoliko kapi čistog kakaovca. Kako bismo presjekli gorčinu žurimo do idućih punktova birajući fontane i aromatizirane okuse kave, karamele, pistacija, kako tko voli. Nakon tekućih čokolada isprobavamo čvrste promatrajući kako se sjeckaju i uz pomoć robota pakiraju. Tu su osmišljeni i posebni tanjurići za hvatanje slatkih zalogaja, što nas nasmijava. Slijedi prostorija sa čokoladama koje se zrakom kreću u malenim čokoladnim gondolama na žičari. Ideja je da pripremimo vlastiti napitak - odaberemo najfiniju čokoladu i otopimo je u čaši mlijeka. Rijetkima uspijeva jer nakon sat vremena čokoladiranja svi smo već prilično zasićeni. Iz toga dijela tvornice pogled puca na austrijski okoliš. Nešto kao u Saltenovom Bambiju i u seriji Klinika Schwarzwald iz 80-ih. Prekrasno! Tu su i životinje u ekološkom uzgoju te spomenici u obliku čokolada koje više nisu u proizvodnji. Koliko čokolada, toliko ćudi! Zadnja postaja je trgovina koja u ponudi ima sve te delicije u kojima smo guštali. Cijene i nisu baš tako slatke pa vrlo pažljivo odabiremo čokoladne suvenire za najdraže. Graz čeka, valja se odlijepiti od čokoladnog svijeta, uz napomenu da nam idući put u Riegersburgu treba puno više vremena.

Druženje u Grazu

Ulazimo u Graz koji podsjeća na voljeni Zagreb. Iskrcavamo se iz busa ispred Opere (druga po veličini austrijska operna kuća) i laganom šetnjom s voditeljicom Teom prolazimo pored turističkih atrakcija navedenih u opisu izleta „Advent u Grazu“: GLAVNI TRG – GRADSKA VIJEĆNICA – OPERA – GLOCKENSPIEL ZVONO – KAŠTEL – STARO ISUSOVAČKO SVEUČILIŠTE – KATEDRALA I MAUZOLEJ. Prateći Teinu plavu maramu kroz gužvu se probijamo do rijeke Mure u središtu grada te na murskom mostu padaju zajedničke fotografije članova udruge i djelatnika škole. Bivši učenici su zbunjeni jer isprva nisu sigurni s kojom bi se skupinom fotografirali. Lijepo ih je vidjeti kako su zreli i odrasli. Dijelimo se u skupine po 2, 3 ili 4, kako se tko s kime inače druži i najbolje osjeća.

Falš nakon 100 godina

Najbolji pogled pruža se s brda nad gradom, Schlossberga, gdje se nalazi i petstoljetni toranj sa satom Uhrturm. Neki koriste lift a najodvažniji pješače tih 300 stepenica.

Razgledavanje započinjemo ulaskom u katedralu sv. Gilesa - Grazer Dom; unutrašnji izgled je nespojiv s jednostavnim vanjskim pa ostajemo zatečeni ljepotom freski iz vremena cara Frederika III. U blizini katedrale nalazi se mauzolej u kojem počiva Ferdinand II i crkva sv. Katarine. Nekoliko minuta prije 15 sati stižemo pred Glockenspiel zgradu na istoimenom trgu. S brojnim turistima gledamo izvedbu sto godina starog glazbenog mehanizma mladića i djevojke koji se okreću u ritmu glazbe u tradicionalnim kostimima. Saznajemo da je instalirao tadašnji vlasnik pivovare kako bi privukao goste u svoj lokal. Očigledno uspješno. U tri melodije prepoznajemo „Tihu noć“. Smijemo se jer zvuči jako falš. U dućančiću na uglu razgledavamo krpice. Nije samo pivnica preživjela sve te godine – tu je i stoljetna drvena fasada tradicionalne austrijske pekarne. Kako je moguće da nije propala nakon svih tih godina, pitamo se.

Ledene jaslice

Srednjovjekovna i talijanska renesansna arhitektura Starog grada (Altstadt) još je impresivnija u adventskom ozračju. Gradska vijećnica (Rathaus) nalazi se na Glavnom trgu (Hauptplatz) s božićnim sajmom. U širokoj ulici Herrengasse razgledavamo izloge i tražimo suvenirnice. Posjećujemo Landhaus palaču u čijem su dvorištu postavljene ledene jaslice. Po gradu često čujemo naš jezik, susrećemo suputnike i razmjenjujemo iskustva. Na svakom uglu stoje gradski svirači i pantomimičari što daje poseban ugođaj pažljivo i ne pretjerano okićenom gradu.

Okrjepa prije povratka

Hladnoća prvog adventskog vikenda stišće pa tijelo traži odmor. Pitamo se kako se drže stariji članovi naše putne družine. Dio ekipe gušta u tradicionalnim kobasicama, a dio se odlučuje za okrjepu u grijanom poznatom lancu prehrane.  

Pred autobusom komentiramo kako je Graz ispunio očekivanja. Nedostajali su nam kolege pa da doživljaji budu zajednički i u punom sastavu.

Povratak prolazi bez zastoja; vozač Ivek podiže atmosferu neobičnim i naizgled nepotrebnim zaustavljanjima te glasnom glazbom po izboru mladih učiteljica. Nakon cijeloga dana umorni i ispunjeni uplovljavamo u Stubake.

Tekst: Blanka Doko