Idemo u beli Zagreb grad!

            Otvorili smo oči toga 15. ožujka 2023. godine i shvatili da je danas taj dan – idemo na terensku nastavu u Zagreb. Neki su toliko bili uzbuđeni da su imali noćne more o kašnjenju na terensku nastavu. Shvaćamo ih, ipak idemo u kazalište i u Muzej čokolade!

            Učiteljice Nikolina Petrinec, Monika Grabušić i Romina Gorički Mihaljinec izbrojile su svoje učenike 5. a, 6. a i 6. b razreda ujutro u 9:30 pred školom i utvrdile da nitko nije zaspao – svi su spremni za polazak. Autobus je stigao u 9:45, učenici su zauzeli svoja mjesta i krenuli na ne tako dugačak put koji je protekao u odličnom raspoloženju. Već se po putu poznalo da će ovo biti izvrsna terenska nastava.

            U Zagrebu smo se iskrcali na Mažuranićevu trgu te smo pješice stigli pred kazalište Mala scena. Malo, intimno kazalište, udobni crveni naslonjači, pozornica blizu publike… Može li ljepše? Gledali smo predstavu „Aut“ u kojoj glume magistri glume Iva Šimić Šakoronja i Luka Bulović, a glavni junak Matej Španović dokazao je kako autizam nije nikakva prepreka u ostvarivanju snova. Predstava je izvrsno osmišljena. Glumci Iva i Luka igraju nekoliko različitih uloga (Iva igra Matejevu prijateljicu, susjedu Ines i Matejevu majku, a Luka Matejeva prijatelja, Matejeva oca i policajca). Sve započinje igrom prijatelja u kojoj Matej zadivljuje znanjem glavnih gradova, filmova, serija… Nakon toga se Matej približava ocu i moli ga za pomoć u otkrivanju krivca za smrt psa, no otac nema vremena, a ni razumijevanja za Mateja. Vrijeđa ga, naziva kretenom i idiotom te ga napušta odlazeći na posao. Matej utjehu pronalazi u susjedi Ines koju odvodi u park gdje shvaćaju da je uginuli pas zapravo Inesina Rita. Policajac koji rješava zločin isto nema razumijevanja za Mateja, optužuje ga da laže i pretvara se, a Ines ga cijelo vrijeme brani. Tu predstava počinje biti interaktivna. Matej bježi s pozornice i sjeda u publiku. Izrazi dječjih lica kad je glumac sjeo pored njih bili su neopisivi. Policajac također silazi u publiku i pronalazi sumnjivce koje odvodi na ispitivanje. Tri sumnjivca, uz Mateja, a među njima i naš Gino Kosanović. Pljesak koji se prolomio kazalištem kad je Gino stupio na pozornicu trebalo je snimiti! Policajac ispituje sumnjivce, oni mu odgovaraju, a on se mora snaći i improvizirati. Gino mu je bio dostojan protivnik – nasmijavao je publiku, nekoliko puta čak dobio i high five od Mateja uz komentar: „Sam tak nastavi!“ Policajac je ipak uspješno zaključio kako Gino nije skrivio zločin te ga poslao da sjedne natrag na svoje mjesto. Susjeda Ines tada objašnjava policajcu, ali i publici, Matejevu situaciju: „Svatko od nas je drukčiji i svaki mozak je drukčiji. Netko je dobar u matematici, netko u košarci, a netko zna sve filmove, glumce i kazališne predstave kao Matej. Matej je osoba s poremećajem iz spektra autizma.“ Poziva publiku na prihvaćanje različitosti i uvažavanje svih oko sebe riječima: „Ako stavite Nintendo igricu u PlayStation, on ju neće očitati, ali to ne znači da je pokvaren, zar ne?“ Ugašena sva svjetla osim onoga na susjedi u fokus su stavila upravo pouku cijele predstave. Na kraju Ines uspješno pomiruje Mateja i oca, otac se pokaje za ubojstvo psa, a i policajac čestita Mateju što je bio tako dobar i pomogao mu u istrazi. Publika je glumce nagradila gromoglasnim pljeskom i nekoliko ih puta zvala na bis. Naši su učenici imali puno pitanja na koja im je odgovorila gospođa Irena Herceg. Najviše ih je zanimalo ima li Matej doista autizam. Na Irenin potvrdan odgovor, rekli su da bi se najradije sad rukovali i fotografirali s njim.

            Nakon kazališne predstave otišli smo na ručak u restoran brze hrane, a zatim prošetali gradom. Fotografirali smo Manduševac i kip bana Josipa Jelačića, ali vidjelo se da su učenici uzbuđeni i jedva čekaju stići do Muzeja čokolade. Po dolasku, podijelili smo se u dvije grupe koje su uz stručno vodstvo obišle muzej. Nekoliko je prostorija u muzeju. Prva je prašuma gdje su učenici čuli kako su stare Maje konzumirale kakaovac. Vodič nam je rekao da otvorimo svoju ulaznicu, odnosno degustiramo zrno kakaovca s prvoga polja na degustacijskim točkama. Upozorio nas je da je zrno gorko i da zagrizemo samo mali dio, ali dječaci 6. a nisu ga slušali, stoga su uživali u cijelome zrnu. U drugoj prostoriji čuli smo kako se čokolada konzumirala u Španjolskoj, fotografirali se s ogromnom krunom i šljemom, ali i konzumirali 100% kakaovu masu. Treća nas je prostorija oduševila – stari francuski salon pun šalica pod staklenim zvonima, a posebno nas je nasmijala šalica dizajnirana za muškarce s brkovima. Čokolada koju smo ovdje probali bila nam je ukusna. U sljedećoj prostoriji na red je došlo testiranje naših osjetila njuha, opipa i okusa. U sljedećoj smo prostoriji saznali sve o prvim tvornicama za izradu čokolade koja se prvo koristila kao lijek. Mislim, i danas ju često koristimo kao lijek, zar ne? 😊 Najveći znalci iz kviza koji je održao vodič imali su čast voziti bicikl i svojom snagom tada miješati čokoladne bombone u posudi. Degustirali smo i mliječnu, bijelu i ruby čokoladu što nam se jako svidjelo. Na samome kraju mogli smo kupiti i pokoji čokoladni suvenir za ponijeti kući. Zahvalili smo vodiču za izvrsno vodstvo i, neki s čokoladnim brkovima, pojurili prema autobusu koji nas je odvezao natrag u Stubičke Toplice.

            Izvrsno društvo, vrijeme, predstava, muzej – ocjenjujemo ovu terensku nastavu ocjenom odličan (5)!

Romina Gorički Mihaljinec