Sve je počelo kada su prvašići trebali na sat likovne kulture, a trećaši na sat prirode i društva donijeti pero zagorskog purana. U prvim razredima donijelo ih je svega petero, a u trećem razredu samo dvoje. Zašto? Zato što zagorskih purana ima sve manje po našim dvorištima ili ih uopće nema. Prilikom istraživanja nametala su im se pitanja: Kako je puran uopće došao u naše krajeve? Kako i koliko živi? Od kuda naziv "zagorski puran"? Čime se hrani? Gdje možemo vidjeti zagorskog purana?

Podijelili su se u skupine. Treći razredi istraživali su na internet stranicama, proučavali propise, a prvašići su odlučili istražiti koja domaćinstva hrane zagorske purane, posjetiti ih i popričati s njima. Na internet stranicama Ministarstva poljoprivrede saznali su da je zagorski puran dobio oznaku zemljopisnog podrijetla koja određuje područje njegova uzgoja. Zagorski purani uzgajaju se tradicionalnim načinom na ispaši na otvorenom na području Krapinsko-zagorske te rubnim područjima Varaždinske i Zagrebačke županije te se mogu prodavati kao autohtoni proizvod "Meso zagorskog purana". 

Saznali su da je prije 500-tinjak godina srednjoamerička divlja pura na brodovima španjolske mornarice došla u Europu, a u drugoj polovici 16. stoljeća iz Italije donesen u Hrvatsko zagorje u lepoglavski samostan pavlina gdje se počela uzgajati. Zatim je polagano udomaćena na zagorskim domaćinstvima te se početkom 20. stoljeća počinje izvoziti u europske zemlje pod nazivom "zagorski puran". 

Na terenu su uočili 5 vrsta zagorskih purana koji se razlikuju prema boji perja, a to su brončani, svijetli, sivi, crni i smeđi soj. Hrane se krmnom  smjesom, kukuruzom, travom i glistama koje pronađu na livadi. Trećaši su proveli anketu među mještanima iz koje su saznali da u današnje vrijeme sve manje ljudi uzgaja zagorske purane. Prosječno se uzgaja 7 purana po domaćinstvu i to za vlastite potrebe.

Saznali su da se održava manifestacija "Dani zagorskog purana" s ciljem širenja na tržište i promocije različitih recepata. U zagorju postoji i udruga "Purani zagorskih brega" koja se bavi očuvanjem ove životinje te potiču stanovnike na uzgoj uz određene poticaje i mogućnost prodaje.

Učenici su izradili letak, umnožili ga i stavljali u poštanske sandučiće jer je upravo sada vrijeme da se sakupe jaja i nasade pod kvočku. Izradili su malu kuharicu s tradicionalnim i suvremenim jelima kojom su željeli prikazati vrijednost mesa zagorskog purana. Kreativno su se izražavali pa su po uzoru na Izodora Popijača Žigu izradili skulpturu purana od glinamola koja se nalazi i u suvenirnicama Hrvatskog zagorja. Kaširanjem su, po uzoru na Stubičkog purana, načinili svoje purane. Crtali su i slikali pero zagorskog purana, ali i samog purana.

Projekt je izložen u predvorju škole kako bi ga mogli vidjeti svi učenici, roditelji i zainteresirani mještani.