Smotre dječjega kajkavskoga pjesništva "Dragutin Domjanić" održavaju se u Sv. Ivanu Zelini od 1971. godine. Zadaća te tradicionalne godišnje književno-nakladničke manifestacije je poticanje sustavnog rada s pjesnički nadarenom djecom u osnovnim školama kajkavskoga govornoga područja. Manifestacija ima visoko pokroviteljstvo Ministarstva kulture te Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa.  Na Smotri sudjeluju osnovne škole iz svih kajkavskih regija (od graničnog područja kajkavštine i čakavštine u Gorskom kotaru preko središnje Hrvatske, Zagreba, Prigorja, Zagorja, Međimurja ... sve do Podravine na istoku). 
Pristigle pjesme procjenjuje stručni ocjenjivački sud sastavljen od eminentnih jezikoslovaca i kajkavskih pjesnika. Ustaljeni članovi suda su dr. sci. Ivo Kalinski, prof. dr. Joža Skok i dr. sc. Božica Pažur.

Na završnoj svečanosti 22. listopada u Sv. Ivanu Zelini autorima pjesama objavljenim u Zbirci i njihovim voditeljima bit će uručene zahvalnice i Zbirke pjesama. Uz književni Smotra ima i likovni sadržaj stoga učiteljica Monika Barić sa svojim učenicima priprema ilustraciju Nikoline pjesme. Organizator je pozvao da se učenici okušaju u prijedlogu likovnog rješenja naslovnice ovogodišnje zbirke naslova „Črlene čižmice“.

Pjesma Nikole Mučnjaka:

Kaj se to za menom vleče?

Idem ja po svojem kraju,

lepem zavičaju.

Mislim si i gledim kaj se to za menu vleče?

Doj to mene v stopu prati i presreče?

Ko da me hiljadu oblakov sledi,

pomalo sam od straha beli.

Male sam korak ubrzal,

od straha sam se i trzal.

Morti je to stara suseda v halje bele,

male je čudne pa znam cjele sele.

Morti su ovce od suseda Jože,

al strah je se veči v moje kože.

Sad več polehko bežim čez šumu,

ne divim se svome drumu,

jer srce mi je v pete opale,

mislim da mi bu i stale.

Stanem za jene velike drve,

kad za menu ona utvora bela prava.

Sad mi nije do lepog cvjeća,

kad mi je panika sve veća.

Bela utvara sve mi je bliže,

a ja se spuščam se  niže

Mislim si to je moj kraj,

zbogom živote odoh u raj.

Osetim na sebi kanđe te,

a kad eto sreće te.

To se je z lanca otrgel moj cucek beli

i polizal me kak da sam sladek celi.