Osnovna škola Sunja

Hrvatska je jedina zemlja iz koje se na najviši vrh planeta Mount Everest, 8850 metara, popelo više žena nego muškaraca. Naime, nakon Stipe Božića, točno u 9.40 sati po nepalskom vremenu, odnosno 5.55 sati po hrvatskom, Darija i Iris Bostjančić osvojile su najvišu čvrstu točku Zemlje!

Sto visinskih metara na sat

Jučer popodne sve je izgledalo da će se opet ponoviti. Cijeli dan puhao je snažan vjetar, no oko devet navečer brzina mu se smanjila na prihvatljivih 30 km/h s naznakama daljnjeg smanjenja tijekom noći. Više desetaka stranih penjača iz svjetske himalajske elite i isto toliko Sherpa odmah je krenulo na iscrpljujući uspon po jugoistočnom grebenu na kojem je iz snijega i leda trebalo čupati prije postavljena fiksna užeta, a na nekim mjestima postavljati i nova. U to društvo itekako rado su primljene Darija, Iris i trojica Sherpa – Lakhpa, Pemba i Nawang. Od 18 pa do gotovo 22 sata Darija i Iris su se pripremale za polazak kontrolirajući svaku sitnicu, jer na tim visinama svaka neopreznost u pripremi opreme može biti kobna. Po još dosta jakom vjetru krenule su na prvu dionicu do tzv. »Balkona« na visini od 8400 metara. Tamo su došle za nešto više od četiri sata, a to znači da su na visini iznad 8000 metara savladavale više od 100 visinskih metara na sat što je fantastično brzo. Iako je na Južno sedlo došla bez pomoći umjetnog kisika iz boca, Darija se na daljnjem putu prema vrhu ipak odlučila koristi ga, jer – 37 stupnjeva Celzija uz postojeći vjetar stvaralo je hladnoću oko – 50 stupnjeva Celzija i najvjerojatnije bi na usponu zadobila ozbiljne ozebline, ako ne i smrzotine. Umjetni kisik pomaže kod disanja na tim visinama, no važnija mu je funkcija da se njime stvara i toplina u organizmu.

»Na vrhu smo!«

Sljedećih pet i pol sati trebalo im je do Južnog vrha (8750 m), te još dva sata preko poznatog grebena i Hillaryjeve stube do vrha. U tom dijelu uvijek nastaju zastoji, jer je teren penjački vrlo težak.

Ostatak ekipe u Baznom logoru, naravno cijelu noć nije mogao spavati, radio stanica je bila stalno otvorena, a zahvaljujući Lani Đonlagić kojoj zbog njenih liječničkih intervencija nijedna ekspedicija više ništa ne smije odbiti, dobila je najjači radio na Logoru 2 te su imali najkvalitetniju vezu i znali u svakom trenutku što se na planini događa. Oko pola devet otišli su na pola puta do Gorak Shepa odakle se vidi vršna piramida Mount Everesta i otkud je moguća izravna veza walkie-talkiejem s vrhom. U 9.40 čuo se usklik veselja: »Na vrhu smo!«. Zazveckali su lonci koje su uzeli iz Baznog logora da cijelom događaju daju i zvučnu kulisu. Djevojke su oko 10.25 krenule na još teži dio puta od uspona, na višesatno spuštanje prema Južnom sedlu gdje će prenoćiti.