RUĐER JOSIP BOŠKOVIĆ
(18.05.1711.-13.2.1787.)
Osamnaesto stoljeće, kao doba prosvijećenog apsolutizma, iznjedrilo je mnoge istaknute ličnosti na različitim znanstvenim, kulturnim i gospodarskim područjima. U to su vrijeme djelovali i stvarali ljudi čija su djela i dostignuća cijenjena sve do današnjih dana. Jedan od njih bio je i hrvatski astronom, geodet, fizičar, hidrograf, matematičar, filozof, diplomat, arheolog, arhitekt i pjesnik Ruđer Josip Bošković, koji je svojim predanim radom - posebno u fizici, astronomiji i matematici - polučio uvažavanje svih tada relevantnih znanstvenih čimbenika i stekao svjetsku slavu. Proputovavši gotovo čitavu Europu ostavio je trag u mnogim zemljama, koje su njegove univerzalne znanstvene reference nagrađivale dopisnim ili stalnim članstvom u Akademijama znanosti od Pariza, Bologne, Londona do Sankt Petersburga.
Ruđer Bošković rođen je 18. svibnja 1711. u Dubrovniku, kao sedmo od osmero djece Talijanke Paule Bettere i Nikole Boškovića, trgovca porijeklom iz istočne Hercegovine. Djetinjstvo je proveo u rodnom gradu, gdje je počeo i završio osnovno obrazovanje te školovanje nastavlja u Rimu, kamo je otišao sa nepunih petnaest godina. Postaje članom isusovačkog reda i kao zaređeni svećenik ostaje mu vjeran sve do 1773. kada ga papa Klement XIV. službeno ukida. Ruđer Bošković je 1732. diplomirao filozofiju, a ubrzo i teologiju. Osam godina kasnije postaje publicus mathesos professor, tj. javni profesor matematike u Rimskom kolegiju, profesor astronomije i optike u Milanu i profesor u Paviji.
Već 1736. objavljuje svoje prvo djelo De maculis solaribus (O Sunčevim pjegama), a u svojih će pedeset godina znanstvenog rada potpisati autorstvo više od sedamdeset pet knjiga iz različitih naučnih područja. Napisao je niz disertacija i rasprava koje su ga označile začetnikom moderne fizikalne znanosti i utemeljiteljem dinamičke atomistike. Kao svestrani znanstvenik i erudit, usprkos tome što je bio svećenik i čovjek Crkve, Bošković je snažno podupirao Kopernikov sustav, ali je isto tako za papu Benedikta XIV. napravio planove popravka na kupolama crkve Svetog Petra u Rimu.
Bilo bi previše opširno nabrajati sva Boškovićeva postignuća i naučna istraživanja kojima je dolazio do saznanja i rješavanja velikoga broja znanstvenih problema, ali ipak je važno spomenuti da se njegovi najveći dometi vežu uz matematiku, hidrotehniku, teorijsku astronomiju, građevinarstvo, geometriju i analogno tumačenje svih tada poznatih prirodnih pojava. Stoga je Teorija prirodne filozofije iz 1758., u kojoj je dokazao neprekidnost u prirodi i geometriji, zapravo njegovo životno djelo. Iako je svih pedeset godina rada proveo izvan domovine, a od odlaska iz Dubrovnika 1725. samo je jednom, dvadeset dvije godine kasnije, kraće vrijeme boravio u rodnom gradu, Ruđer se nikada nije odrekao ni svog materinjeg jezika niti pomaganja Dubrovniku - posebno u vršenju raznih diplomatskih misija. Bez obzira što često nije imao dovoljno financijskih sredstava za svoja istraživanja, bio je osvjedočeni filantrop, nalazeći zadovoljstvo u pomaganju onima kojim je to bilo potrebno.
Ruđer Bošković umro je 13. veljače 1787. u Milanu, gdje je i sahranjen. U svojih gotovo sedamdeset šest godina života i pedeset godina napornog i plodonosnog naučnog rada postao je najveći znanstvenik onoga vremena, a njegova su djela postala čvrsta podloga kako za promišljanja budućih znanstvenika tako i za napredak znanosti općenito. Danas njegovo ime nosi jedan krater na Mjesecu te Institut za znanstvena istraživanja na području atomske fizike, koji je osnovan 1950. godine u Zagrebu.
