« Srpanj 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 | 4 |
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
Danas je dan kad sam iznimno sretna i ponosna što radim posao koji radim. Dvije učenice 8.a,kojem predajem Hrvatski jezik, zabljesnule su na dva različita natjecanja. Lea Sekulić samoinicijativno se prijavila na literarni natječaj proveden u sklopu projekta ˝Siguran klik˝ koji provode Centar za razvoj mladih i Ženska soba. Poslala mi je svoj rad da malo pregledam, prijavila se i pobijedila! Lei čestitam na hrabrosti, želji za pisanjem i neobičnom daru koji skriva duboko u sebi. Nadam se da ćemo i dalje čitati njene radove.
Druga učenica na koju sam ponosna je Elizabeta Brleković. Elizabeta je danas na županijskoj smotri LiDraNa osvojila povjerenstvo i sve u publici izvedbom povijesnog govora: Govor o smrti Svetog Augustina. Elizabeta nas je sve u publici ostavila zaljepljene za stolce, otvorenih usta u čudu, slušajući I upijajući svaku njezinu riječ. Sara Stanić, kazališna glumica - predsjednica komisije oduševljeno je govorila o njenom nastupu i na simboličan način joj je otvorila vrata glumačke akademije. Emocije iz govora, Elizabeta je prenijela na sve nas u publici i postavila ljestvicu iznimno visoko. Elizabeta je na županijskoj smotri sudjelovala I sa svojim literarnim radom Cucek u kući, jednom toplom domaćom šaljivom pričom u pjesmi u kojoj se mnoge obitelji mogu naći. U obje kategorije predložena je za državnu smotru LiDraNo. Dok smo čekali povjerenstva u dvorani u Popovači, Elizabeta nije odolila klaviru na pozornici, sjela je I zasvirala. Mogu vam samo pokušati prenijeti komentare iz publike: ˝ Kakav talent!˝ ˝Kako mala glumi, piše I svira, vau!˝ ˝Nju bismo rado posvojili!˝... Mene je tad uhvatila tuga jer I Elizabeta I Lea, i cijela ta generacija više neće biti moji učenici. Vjerujem da će i dalje njegovati svoj dar i da će biti izvrsni veleposlanici naše škole, a nadam se da ćemo im naći nasljednike u novim učenicima.
Na putu kući iz Popovače, Elizabeta jednom rečenicom govori kojiko je skromna i empatična:
˝Nastavnice, nemojte sutra u školi govoriti o mom uspjehu da ne zasjenimo Leu!˝
Ovime ne želim zasjeniti Leu, niti bilo koga drugoga! Želim podijeliti moj ponos koji se ne može izmjeriti. Obje su uspjele i to ne treba uspoređivati! Ovo treba biti svima poticaj da se prepustite onome što volite raditi, da pustite dar koji skrivate u sebi I s više samopouzdanja pokušate to pokazati! Vjerujte u sebe!
Nikolina Javornik