Intervjuirali su bake i djedove, zatim su sve podatke i stare fotografije stavili na plakat i ukratko nam izložili svoj rad.

Iznanadili su se jer su sva izlaganja bila gotovo ista. Saznali smo da su bake i djedovi slušali iste predmete kao i danas, osim vjeronauka i informatike, a strani jezik uglavnom je bio ruski ili njemački.

Učili su manje gradiva, ali su ga morali „imati u malom prstu“. Nisu imali puno knjiga pa su morali pažljivo slušati da bi nešto zapamtili. Učitelji su bili strogi, a neposlušni učenici kažnjavani su bolnim “ packama“ ili klečanjem na kukuruzu i grahu. Morali su nositi kute, a u školu su uglavnom išli pješice pa čak i u susjedna sela.

Na kraju su se svi složili da je današnjim učenicima puno bolje, iako imaju više gradiva, a kao završnu misao izdvajamo rečenicu jednog učenika: „ Nikad više neću reći da mi je u školi teško.“