III. OSNOVNA ŠKOLA VARAŽDIN

Već ujutro prije 7 sati svi su bili spremni i nestrpljivo čekali početak avanture. Dolazak autobusa bio je znak da naše istraživanje počinje. Cijelim putem potvrđivali smo da je Hlapić imao pravo. Pred našim očima izmjenjivali su se krajolici u našoj domovini. Krenuli smo iz nizinskog, prošli brežuljkastim, gorskim i stigli u primorski krajolik. Putovanje je bilo vrlo ugodno zahvaljujući vrlo profesionalnim i izuzetno dragim vozačima koji su nas vrlo oprezno i sigurno doveli na naše odredište. Tamo nas je dočekalo vrlo ljubazno osoblje dječjeg odmarališta Društva naša djeca Varaždin. Njih desetero pobrinulo se da se osjećamo kao kod kuće i da nam boravak na Rabu ostane zauvijek u sjećanju. Svakog dana na stolovima su nas čekali vrlo ukusni i obilni obroci, sobe su blistale od čistoće, a animatorice su se trudile zabaviti svoje male goste i omogućile su im naučiti ili usavršiti plivanje.

Iako nas je cijelim putem pratila kiša već prvog dana uživali smo u kupanju, a nakon večere posjetili smo Auto-kamp i kupili razglednice za svoje najmilije. Idućeg jutra ovjekovječili smo naš boravak jednom zajedničkom fotografijom, dan proveli kupajući se, vodeći dnevnik i odlaskom u disco. Pjesma i ples uz zanimljive koreografije animatorica učinili su dan posebnim. Idućeg dana prošetali smo do grada,ukrcali se na prekrasan brod Vojka i njime krenuli do Zavratnice. Vožnja brodom bilo je novo divno iskustvo, a putem smo uživali u ljepoti našeg mora, ponovili što je uvala, zaton, zašto je otok Rab djelomično bez imalo zelenila ,… Uz pjesmu i smijeh stigli smo u predivan dio prirode-Zavratnicu gdje su djeca mogla vidjeti potopljeni brod iz Drugog svjetskog rata. Na povratku smo se usidrili blizu plaže Pudarica i uživali u skokovima s broda. Nakon toga uslijedilo je kupanje na Pudarici i povratak u Rab. Do odmarališta vratili smo se ovaj put malim brodicama i nakon toga uživali u ukusnom ručku. Popodnevni odmor“ remetila je „, kao i svakog dana, Eko-patrola koja je provjeravala kako mali gosti brinu o svojim sobama i svakodnevno dodjeljivala ribice najurednijim. Iste večeri pripremili smo iznenađenje Franu kojem je taj dan bio rođendan: Svi smo mu nakon večere pjevali rođendansku pjesmu, njegov najbolji prijatelj otpjevao mu je uz našu pomoć njegovu omiljenu pjesmu Pod brajde, a nakon toga stigla je ogromna torta s jedanaest svjećica za Frana. Bio je oduševljen, a mi smo uživali u prefinoj torti koju su za njega pripremile drage i izvrsne kuharice našeg Odmarališta. Potom se gledala nogometna utakmica između Hrvatske i Italije i kao šlag na tortu uslijedila je modna revija. Svaka soba trebala je odabrati svog manekena i za njega kreirati što maštovitiju odjeću od vreća za smeće. Kreacije su bile izuzetno maštovite, a mali manekeni bez problema mogu prošetati i svjetskim modnim pistama. Dan je završio plesom i pjesmom u Odmaralištu.

Evo nas već u četvrtom danu našeg boravka na Rabu. Ustajanje, odlazak na tjelovježbu na plažu, doručak, odlazak na plažu – uočavanje oseke koju koristimo za izradu skulptura u pijesku, škola plivanja, ručak, popodnevni odmor, eko patrola, slikanje doživljaja mora, užina, provjera plivanja skakanjem u more, večera, podjela diploma i priznanja i odlazak u grad gdje smo uz stručnog vodiča saznali sve o kulturno – povijesnim znamenitostima Raba i prošetali njegovim središtem, kupili uspomene i šećući uz predivno nam more, umorni i puni dojmova, došli u naše Odmaralište i krenuli na spavanje.

Da sve što je lijepo kratko traje potvrdilo je već iduće jutro, jer se naš predivni petodnevni boravak na Rabu bližio kraju. Nakon doručka prošetali smo do Auto-kampa, uživali u pogledu na more, ručali i nakon toga na način kao što su animatorice svakog dana izvještavale o planovima za taj dan, sada je troje naših istraživača izišlo pred desetero divnih ljudi, koji su se svojski trudili boravak nam učiniti što ljepšim, i zahvalilo im na njihovom trudu. Potom smo se ukrcali u autobus, mahnuli svojim divnim domaćinima i krenuli kući. Vožnja trajektom na povratku nije izmamila znatiželjne putnike na palubu, već su puni dojmova i vrlo umorni prespavali je u autobusu.

Sretni, zadovoljni i puni dojmova vratili smo se 16. 6. 2012. u 19 sati kući i konstatirali da je Hlapić bio u pravu, da je svo znanje u knjige došlo iz prirode, a da je najbolja škola – škola u prirodi kad možemo iz nje učiti o njoj.

Više u fotogaleriji.

Ružica Marčec