III. OSNOVNA ŠKOLA VARAŽDIN

U nastavku je članak s opsežnim opisom izleta koji je sastavila E. H., učenica 7. b III. OSNOVNE ŠKOLE VARAŽDIN:

„U subotu 30. 4. 2016., mi učenici III. OSNOVNE ŠKOLE VARAŽDIN zajedno s učenicima 1. OŠ bili smo na izletu na Pokojcu preko Seljanečkog dola koji je organizirala naša Madame, učiteljica francuskog.

Krenuli smo u 10 sati ispred 1. OŠ gdje smo se svi okupili, a za prijevoz su bili zaslužni roditelji koji su se dobrovoljno javili. Kada smo stigli do odredišta, bilo je vrijeme da dalje nastavimo pješice i započnemo našu planinarsku avanturu. Roditelji su se vratili kući, no jedna mama je s nama nastavila put.

Za početak nas je Madame podijelila u tri ekipe: Les papillons (leptire), les coccinelles (bubamare) i les abeilles (pčele). Svaka od ekipa dobila je listić sa zadacima koji su uključivali fotografiranje, snimanje, pronalaženje, crtanje i sl., koristeći osjetilo vida, sluha, njuha i opipa.

Tada smo krenuli pješice. U početku nam naravno nije bilo teško jer je put bio ravan. Smijali smo se, zabavljali, promatrali prirodu te brali svakakvo bilje. Došli smo do dijela gdje se trebalo uspinjati. Madame nam je rekla da moramo biti oprezni jer je put bio strmi i skliski, pa smo pronašli deblje grane koje su nam poslužile kao štapovi.

Bilo je jako zanimljivo hodati kroz granje, gaziti po lokvama, slušati šum vjetra i pjev ptica jer takvu okolinu ne vidimo svakodnevno. Bilo je i puno nezgoda npr. kad je jedna cura „poletjela“ u blato zajedno s mobitelom.

Nakon dva sata hodanja stigli smo do planinarskom doma Ham Pokojec. Tamo smo se smjestili na klupice te pojeli svoje sendviče i jagode koje nam je Madame donijela. Svatko je također trebao reći kakva je hrana koju je ponio: zdrava ili nezdrava.

U šumi smo još pronašli biljke koje su nam nedostajale te je Madame izračunala broj bodova po ekipama. Potom smo još odigrali dvije ekipne igre: gađanje svijeće s injekcijom vode te bacanje alki.  Svaka je ekipa dobila poklon od strane francuskog veleposlanstva: bedževe, knjige na francuskom, jezične putovnice i šilterice. Madame nam je također podijelila i bombone. Prije odlaska kući još smo se poigrali na toboganu, klackalicama i vrtuljku.

Bližio se kraj našem izletu: krenuli smo pješke nizbrdo. Hodali smo, no sada smo bili puno brži jer smo išli nizbrdo i nismo zastajkivali. I sada slijedi najbolji dio meni, a mislim i ostalima. Pjevali smo tako zajedno s Madame jednu francusku planinarsku pjesmu. Došli smo do dijela gdje je put postao sav blatnjav. Odjednom su nam prijateljice s prijeda povikale da pazimo jer idu motoristi. Oni su nas sve pošpricali, ali to nam nije smetalo jer smo bile već uprljane pa smo samo klizile po mulju i smijale se. Kao da smo bili u emisiji „Preživjeti u divljini“. Na putu smo se još susreli i s daždevnjakom i svi ga poslikali.

I eto stigli smo do kraja našeg izleta gdje su nas čekali roditelji. Još jedna fotka svi zajedno i gotovo.

Ovaj izlet nam se svima jako svidio, ponajprije jer smo se svi zajedno družili, ali i jer smo doživjeli nešto novo i drugačije s netaknutom i divljom prirodom našeg kraja.

Više u fotogaleriji.