Dan sjećanja i Mali Vukovar
Autor: Nives Car, 14. 10. 2022.
Učenik OŠ Turanj Patrik Čolić (6.c) sažeo je Sjećanje na Turanj u kratkom osvrtu, dok je učenik Jakov Medved (8.a) pjesmom Mali Vukovar odlučio iskazati emociju koju u sebi nose Karlovčani i Karlovčanke. 
Sjećanje na Turanj
Svake godine naša škola obilježava Dan sjećanja na Turanj. Tako je bilo i ove godine. Taj dan smo trebali doći ujutro u školu, ali bez školskih torba i knjiga.
Svi razredi su se skupili i otišli smo u školsku dvoranu gdje nam je gospođa Sabina koja je rođena i odrasla na Turnju održala predavanje kako je to bilo kada je napadnut Karlovac i Turanj. Pričala je o svemu, kako su živjeli u ratu, kako je ona odlučila s osamnaest godina otići u rat, kako je bila jedina žena u postrojbi i još puno toga. Nakon predavanja smo imali odmor od trideset minuta i tada smo otišli prema Muzeju Domovinskog rata. Tamo smo razgledali oružja s kojim su branitelji branili Karlovac, Turanj i cijeli kraj. U dvanaest sati je počeo svečani program. Pucalo se je iz topova, pjevale su se domoljubne pjesme, a gradonačelnik je držao govor. Mi smo cijelo vrijeme sjedili i slušali, moram priznati da je bilo vrlo uzbudljivo kada su topovi pucali.
Taj dan je bio zanimljiv, pun događanja u školi i kod Muzeja. Saznali smo mnogo o tome kako se je Turanj branio, o sudbinama branitelja i njegovih stanovnika. To je vrlo važno jer na taj način i mi djeca ćemo pamtiti o tome i neće se zaboraviti kako se je branila domovina.
Patrik Čolić, 6.c
Mali Vukovar
Najsjajnija zvijezda
pod napadom biva,
njegovu zastavu dušman skida
dok stara majka vojnika sina očekiva.
Rika tenkova i topova
grmi, grmi sve jače,
sravniti grad sa zemljom
planiraju i hoće.
Nekoć zlatna korita
krvlju teku,
no ima i dalje Hrvata
da obrane vilu karlovačku.
Zvuk granata
čuje se sve tiše
Vukovar mali
I dalje diše.
Nikada u neprijateljske ruke
pao nije, moj voljeni grad,
srce i feniks
Hrvatske!
Jakov Medved 8.a
