Osnovna škola Vinica u sklopu građanskog odgoja provodi projekt vezan uz poznavanje običaja viničkog kraja i njihov utjecaj na današnje vrijeme te postupke kako te običaje približiti suvremenom svijetu i spasiti ih od zaborava. Prvi dio projekta odnosi se na običaje vezane uz Božić, jedan od najvećih crkvenih blagdana. 

Svjetleće lampice,  ukrasi, božićne pjesme, Orašari, Gnomovi i Djeda Mrazovi   krase mnoge  gradove i sela diljem  Lijepe naše. Tko ima više lampica?   Čije je ljepši, bolji, sjajniji? Glasovanje, lajkovi, proglašenje  pobjednika. Božićni šoping, darovi... Tko je što dobio? Čiji je poklon bolji, skuplji? Pitamo se: A a gdje je tu Božić – mali Bog  - mali Isusek koji se rodio u skromnoj maloj betlehemskoj štalici?  Upravu ta pitanja potaknula su učenike  Povijesne sekcije i Vjeronaučne grupe s učiteljicom Marijom Županić i vjeroučiteljicom Andrijanom Kušinec  da istraže  Božićne običaje viničkog kraja kao dio projekta građanskog odgoja koji se ove školske godine provodi u OŠ Vinica.

Komercijalizacija Božića, uvođenje stranih božićnih običaja i maskota Božića potaknula je učenike i učiteljice da istražuju i urone  u prošlost života njihovih predaka tijekom 20 stoljeća,  osobito u vrijeme kad je vladala jednostavnost i skromnost, a nerijetko i siromaštvo. Uronili su u život obitelji koje su bile mnogobrojne s puno djece te su živjele u malim i skromnim domovima uz vladnje mira, sloge, jedinstva. U njima se čuo smijeh djece, iako je to bilo vrijeme bez struje, televizije, telefona, mobitela, interneta… Usporediti tadašnji život i život današnjeg čovjeka gotovo je nemoguće, raditi usporedbu je teško jer današnjem čovjeku  takav je život nezamisliv a mnogima i neprihvatljiv. 

Današnji čovjek živi ubrzanim tempom, kao da uvijek želi biti korak ispred. Svakim danom teži sve bržem i sve suvremenijem. U moru i šumi svega toga današnji čovjek polako stavlja u zaborav ono što je bilo jučer, a kamoli ono što je bilo prije nekoliko desetljeća, stoljeća. Stoga je primarni cilj ovog djela projekta oživjet tadašnji duh Božića i suživjeti se s božićnim običajima predaka kako se sve zajedno ne bi otelo zaboravu. Stoga su u goste pozvali članice udruge Čuvarice starinskih običaja i Vezilja KUD Vinica, gospođe Josipu Pižeta i Juliku Korpar.

IZRADA TRADICIJSKIH BOŽIĆNIH UKRASA – radionice održane 29.11.2021 i 6.12. 2021.

Na radionicama su sudjelovali učenici polaznici povijesne  i vjeronaučne sekcije uz voditeljice sekcija Andrijanu Kušinec i Mariju Županić. Radionicama je prisustvovala i ravnateljica škole Mirjana Jambriško te pedagoginja Mateja Polančec.

Prva radionica, pod nazivom "Izrada božićnog nakita (cvijeća) od krep papira i ostalih ukrasa", održana je 29. studenoga 2021., a  vodile su ju vanjske suradnice. Na radionici je sudjelovalo18 učenika i učenica. U uvodnom dijelu gošće su učenicima ispričale kako se nekad u viničkom kraju pripremao božićni  nakit (kinđ) za ukrašavanje kuće i bora. Naglasile su kako se živjelo skromno i kako se za izradu božićnog nakita koristilo sve što je bilo dostupno u svakodnevici, od orašastih plodova, jabuka i sl. Tijekom Adventa izrađivao se nakit, lanci, cvijeće, cvjetne košarice od krep papira, omotavali su se orasi u srebreni papir kojim je bila omotana čokolada, nabavljali bomboni umotani u srebreni ili zlatni omot i potom se vezali koncem i vješali na bor. Često bi djeca željna slatkiša kriomice uzela bombon, a u omot umjesto bombona stavili bi repu.

Učenici su uz vrlo detaljne upute voditeljica, s velikim interesom i voljom izradili svoje ukrase, cvijeće i lance od krep papira.

Druga radionica pod nazivom „Sijanje božićne pšenice, omatanje oraha u srebreni papir, umatanje bombona i izrada ukrasa od slanog tijesta“ održana je 6. prosinca 2021. godine. Na radionici je sudjelovalo 16 učenika. Učenici su bili podijeljeni u skupine u kojima su izradili gore navedeno.

Sudionici radionica 17. prosinca 2021. godine sudjelovali su u kićenju božićnog bora izrađenim ukrasima.

Opis Božićnih ukrasa i običaja

Pripreme za Božić počele su  već nakon blagdana Svih Svetih koji su nazivali prvim Božićem, a zapravo su trajale kroz cijelu godinu.

1. Cvijeće od krep papira
2. Omotani orasi  u srebrnu foliju od čokolade.

Slatkiši su nekad bili velika rijetkost. Kad bi djeca dobila kakvu čokoladicu  sve se dijelilo na svu djecu jednako, a omot čokolade – srebrna folija skupljala se cijele godine kako bi se u njega omatali orasi koji su služili kao ukrasi na boru.

3.  Češeri obojani srebrnom bojom

Ljudi su nekada ložili peć na drva svaki dan i ljeti i zimi, jer su na drva ujedno kuhali jela i grijali se. Svake godine su peći i cijevi koje su vodile do dimnjaka bojali srebrnom bojom za dimnjake, te su  tom bojom obojali skupljene češera.

4. Keksi/kolači – ukrasi za bor

Pekli su se suhi prhki kolači kojima se izbušila rupica te navezao konac.

Tvrdi bomboni u različitim bojama  koji su se eventualno uspjeli kupiti u trgovini  stavljali su se na bor. Djeca su bila vrlo nestrpljiva te nisu mogla čekati blagoslov kuće te su svakodnevno uzimala bombone, a u papir zamatala komadiće repa.

Rano jutro, odmah nakon  svete mise, u kuće su dolazili poležari – muški čestitari koji su cijeloj obitelji zaželjeli zdravlja i mira za Božić. Naime smatralo se da upravo muška osoba mora biti prva koja će zaželjeti Sretan i blagoslovljen  Božić, jer u protivnom neće biti blagoslova i mira za tu obitelj.

Na blagdan sv. Barbare ili sv. Lucije posijala se pšenica koja se stavljala na stol, a u nju se stavila svijeća  koja se zapalila prilikom blagoslova kuće. Pšenica je bila obavijena  trakom  hrvatske trobojnice.

Bor se kitio na sam Badnjak. Otac, kao glava kuće, donio  bi bor  (krispan) u kuću, a djeca bi ga ukrašavala pripremljenim ukrasima – češerima, keksima, orasima, bombonima, i jabukama božićnicama.

Obitelji, čije su kuće bile premalene  za  ukrašavanje bora, na prosnice (poprečne drvene grede na stropu kuće) stavljale su borove grane te ih  ukrasile božićnim ukrasima.

Otac je obavezno u kuću donio slamu kao simbol mjesta gdje se rodio Isusa (štalice)  i stavio pod stol . Slama je bila velika radost i veselje za djecu i služila im je kao  mjesto za igru. U badnjoj noći roditelji su posakrivali u slamu jabuke i orahe koje bi djeca tražila, te je ujedno to bio i njihov božićni dar koji su s velikim veseljem i oduševljenjem pojeli.

Pod bor se u košaricu stavilo žito i plodovi zemlje – krumpir, grah, kukuruz uz nešto sitnoga novca, kako bi se blagoslov prenio na  čitavu godinu.

Na Badnjak je bio koledni post, iako nije obvezan, ali ljudi su na Badnjak obavezno i strogo postili, ali iz razloga da se ne pojede hrana koja se pripremala za Božić. Stariji su najčešće postili o kruhu i vodi, a djeci su se skuhali žganci s mlijekom ili ispekao cijeli krumpir s korom u rolu (pećnici)  koji se jeo s lukom.

Na Badnjak su majka i baka te starije kćeri pripremala jela  za Božić. Pekao  se domaći kruh te obavezo koledni kruh – okrugli kruh s tri oraha koji simboliziraju Presveto Trojstvo - Oca, Sina i Duha Svetoga. Koledni kruh se stavljao na stol ili pod bor.

Obavezno se pekla povetica od oraha (orehnjača), a obitelji koje su mogle kupiti mak ispekla bi se i poveticu od maka (makovnjaču), a pekla se i prosta povetica. Od kolača  se pekla bidra (biskvitni kolač sa ili bez grožđica)  i  mašinari – tvrdi prhki kolači koji su se izrađivali na mašinu za mljevenje mesa tzv. flajšmašinu.

U  novije vrijeme pekli bi se  medenjaci, šape, zvjezdice s domaćim pekmezom, salenjaci, mramorni kolač, rolada s pekmezom, jabučna pita, hajdina pita sa sirom, breskvice i sl.

Navečer, kad bi sve završili, majke s malenom djecom i stariji išli su spavati, a svi ostali su išli pješice na polnoćku. Najčešće po snijegu išli su  pješice  u skromnoj odjeći i obući s velikom radošću pjevajući Božićne crkvene pjesme  koje  s njihovih ustiju nisu izlazile tijekom cijelog božićnog vremena. Vrativši se s ponoćke, obično su jeli devenice (krvavice, ćurke) ili kuhane kobasice.

Na Božić na ranu jutarnju misu išli su stariji ljudi, a na poldanju misu majke i očevi s djecom i mladi. Osobito su bile vesele djevojke koje su bile za udaju. Na Božić  su mladići djevojkama  darovali jabuke božićnice što je bilo znak prosidbe.

S blagoslovom kuća započelo se na blagdan Sv. Stjepana, a trajalo je do blagdana Sveta Tri kralja. S nestrpljenjem, ali i velikom radošću i velikim poštovanjem  obitelji su čekale  blagoslov kuće. Svi su se lijepo obukli kao kad idu na misu jer je za njih to bio  poput velikog  blagdana. Svećenik  je  dolazio u pratnji zvonara i orguljaša  - simbolika triju kraljeva – mudraca koji su došli s Istoka pokloniti se Isusu. Tako je svećenik došao podijeliti blagoslov na kuću i sve ukućane. Djeca su jedva čekala blagoslov, jer su tek poslije blagoslova smjela jesti ukrase s bora.  Na vrata kuće zvonar ili orguljaš kredom je napisao G+M+B i godinu kada je bio blagoslov. Slova označavaju imena triju kraljeva: Gašpara (lat. Casparus), Melkiora i Baltazara. No ova tri slova zapravo su akronim latinske blagoslovne rečenice: C=Christus, M=mansionem, B=benedicat ili u prijevodu: Krist neka blagoslovi (ovaj) dom!

Kuća se za blagoslov posebno uredila. Na  stol se stavio  bijeli stolnjak  i ukrasni rukom izvezeni ručnici. Na stolu je obavezno bilo raspelo oko kojeg se stavio vijenac od cvijeća napravljenog od krep papira i cvjetne košarice također napravljene od krep papira. Na  stolu je bila pšenica, svijeća i koledni kruh.

Nakon blagoslova djeca su pojela sve što je bilo jestivo na okićenom boru, a slama se odnijela u štalu, žito se dalo blagu (životinjama u štali) i peradi kako bi se taj blagoslov prenio i na njih.

Na blagdan Nevine dječice (28. prosinca) prisjećamo se betlehemskih dječaka do 2 godine koje je dao pogubiti kralj Herod računajući tako da će ubiti i novorođenog kralja misleći kako  će on zauzeti njegovo prijestolje.  Na Rodešovo kako se nazivao  spomendan Nevine dječice odrasli su sa šibama šibali (simbolično) djecu  i kroz priče  prisjećali se nevinih  dječjih žrtava u Betlehemu.

Uoči blagdana Sveta tri kralja blagoslovila se voda koja se donosila u svaku kuću koja je imala posebnu važnost i značenje u vjerničkom životu. Svaki važan posao blagoslovio se  tom vodom, a ne daj Bože ako bi imali pokojnika u kući obavezno bi ga svi prekrižili i škropili i blagoslovljenom vodom.

Okićeni bor nekad su ljudi ostavljali do blagdana Svijećnice – blagdana Prikazanja Gospodinova u hramu. To je Božićni blagdan izvan Božićnog vremena (40 dan nakon Božića) jer prema Židovskom Zakoni muško dijete koje je navršilo 40 dana trebalo je prikazati u hramu, a Isusovi roditelji su poštivali Zakon. Isus je Svjetlost istinita koja je došla na svijet da prosvijetli svakog čovjeka, Svjetlost na prosvjetljenje naroda, zato se taj blagdan i naziva Svijećnica.

Iako nekad nije bilo tolikog obilja kao danas, ljudi su bez obzira na siromaštvo i skromnost bili izuzetno veseli i sretni za Božić jer je za njih to bio najljepši i najradosniji  blagdan.

Učenici zajedno s učiteljicama uredili su u holu škole prikaz tradicionalni duh Božića koji je ovdje opisan, Vjeroučiteljica je na satovima vjeronauka sa svakim razredom dio sata održala pred uprizorenim tradicijskim prikazom Božića, te im i sve ispričala o ovdje opisanim običajima.

Njegovanjem tradicije i učenjem mladih generacija  doprinosimo tome da nekadašnji običaji ne padnu u zaborav. Nadamo se da će buduće generacije shvatiti kako je važno ne zaboraviti svoje običaje koji imaju duboko korijenje iz kojih i oni potiču i kako je važno da treba njegovati biljku kako bi se očuvalo i korijenje.