« Prosinac 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 |
Upute: klik na sličicu gore
Upute za slučaj potresa: https://civilna-zastita.gov.hr/UserDocsImages/CIVILNA%20ZA%C5%A0TITA/PDF_ZA%20WEB/POTRESI_UPUTE_2.jpg
Upute za građane: https://civilna-zastita.gov.hr/upute-za-gradjane/82
Učenici VIII razreda posjetili su Memorijalni centar Domovinskog rata Vukovar od 28. do 30. siječnja 2018. u sklopu projekta "Posjet osmih razreda Vukovaru".
Voditelj puta Melanka Šandrk - razrednica i Ozren Markioli - pratitelj putovanja.
Esej možete vidjeti na OPŠIRNIJE.
Put u Vukovar
U jutro smo se rano probudili, no nismo bili pospani jer smo bili pod dojmom da idemo u naš grad heroj Vukovar. U trajektu smo se sreli sa Selčanima i Pučišćanima. Upoznali smo se i jako se dobro slagali. Naš put do Vukovara trajao je pa skoro osam sati. Došli smo pred vojarnu u kojoj smo i spavali. U toj vojarni mislio sam se “ pa ja sam tu u njemu imam tu čast tu stojim gdje su naši ljudi umirali gdje se prolivala krv očajnih majci i branitelja za dobrobit moju, vašu, domovine. „ U jutro dok je bilo vrijeme doručka spustila se strašna magla. Nije mi bilo do doručka već sam upitao prijatelja oćemo li ići vidjeti tenkove i otišli smo. To je bio strašan prizor u toj magli je izgledalo koda tenkovi izlaze iz zemlje i svojom veličinom zastrašuju neprijatelja. To su bile prave slike i taj prizor nikad neću zaboraviti. Nešto kasnije otišli smo u dvorac u kojem se nalaze brojne lijepe slike i predmeti koji su za vrijeme rata bili ili ukradeni ili zapaljeni. No posebno je lijepo bilo vidjeti na Dunavu uzdignuti bijeli križ od Bračkoga kamena. Treći dan bilo je najviše toga za vidjeti. Na ovčari i masovnoj grobnici bilo je zastrašujuće svi smo ušutjeli. Ljudi moji kad sam vidio kakve su ti ljudi možemo ih nazvati i životinjama radili stvari rekao sam u sebi ovo nikada neće biti zaboravljeno. A tek ona bolnica to nije bilo normalno na nju su dnevno bacali i po tisuću proektila. Nisu birali ni vrijeme ni mjesto samo su razarali. Najdraže su mi bile riječi vodiča koji je rekao “zahvaljujući Vukovaru vi sada možete živjeti u miru i slobodi „ uslijedio je veliko pljesak i onda smo se razišli. Prolazili smo Slavonijom i divili se tim pustim ravnicama. Ulovili smo trajekt u polanoći i sigurno stigli kući. Vukovare hvala ti!!
Toni Vlahović, osmi razred