Humanost i empatija imperativ su za svakog čovjeka

Naša škola slavi ove godine 50. rođendan, a naš ravnatelj je već 31 godinu ravnatelj Škole i jedan je od najdugovječnijih ravnatelja u Republici Hrvatskoj. Velika je čast i odgovornost biti ravnatelj škole nekoliko desteljeća. Razgovarali smo s g. Ćorićem i pitali ga o izazovima tog poziva, o tome kakav je bio kao profesor te kako vidi razvoj škole u Hrvatskoj.

PITANJE: Ispričajte nam nešto o sebi.

• Rođen sam 1960. godine u predivnom malom gradiću Imotskom. Rodilište je tada bilo u blizini poznatog jezera. Sada je to park prirode pun krških jezera među kojima su najpoznatije Crveno i  Modro jezero. Osnovnu i srednju školu  završio sam u Imotskom. U Zagreb sam došao studirati 1979.  Diplomirao sam Povijest na Filozofskom fakultetu i Geografiju na PMF-u 1984. g. te nakon vojske počeo raditi kao profesor u školi.

PITANJE: Vaš učenik, Tomislav Šovagović spominje Vas u svojoj zbirci priča Spremište Trešnjevka, a gostovao je na književnom susretu u našoj školi. Prikazuje Vas kao čovjeka ispred svoga vremena koji je u vrijeme diktature promicao demokratske ideje. Kakvi ste bili kao profesor?

• Poprilično je nezgodno kada čovjek mora govoriti sam o sebi i dati ocjenu o svome radu, ali pokušat  ću. Mislim da sam doista bio korektan i kvalitetan profesor. Svakako želim istaknuti da sam se maksimalno trudio prenijeti znanje na mlade generacije te ih učiti ne samo povijesti i geografiji, već i kako biti dobar i pravedan čovjek jer humanost i empatija prema drugima bi trebali biti imperativ za svakog čovjeka, a posebno je važno djecu naučiti tome. Nadalje, povijest i geografija su specifični predmeti, a posebno povijest. Naime, ukoliko uzmemo u obzir da sam ja bio profesor povijesti u razdoblju kada je nastajala suverena i demokratska Republika Hrvatska, ranih 90-ih, jasno je kako se radilo o velikom izazovu.

PITANJE: Ravnatelj ste 31 godinu u našoj školi te ste kao jedan od najdugovječnijih ravnatelja u Hrvatskoj dali intervju i za portal srednja.hr. Što vas je motiviralo da postanete ravnatelj?

• Moju motivaciju najbolje opisuje intervju koji sam dao školskom listu Žubor 1995. pa ću biti slobodan ovdje iznijeti jedan citat iz tog intervjua: “Biti ravnatelj jedan je od najodgovornijih poziva jer su u pitanju mladi ljudi kojima treba davati smjernice u životu i učiti ih načelnim ljudskim vrijednostima za dobrobit njih, njihovih roditelja i Lijepe Naše.”

PITANJE: Puno ste napravili za našu školu. Jeste li zadovoljni svojim radom i koji su vam daljni planovi?

• Jako sam zadovoljan onime što sam postigao. Uvijek prihvaćam  dobre ideje. Jedna od mojih ideja bila je da sva djeca idu ujutro u školu, a kada im roditelji dolaze s posla, da budu s njima. Ali izgleda da će taj projekt takozvane cjelodnevne nastave zaživjeti u cijeloj Hrvatskoj. Nama bi trebalo 5 – 6 učionica da takav oblik nastave zaživi. Prirodno je da djeca budu sa svojim roditeljima u slobodno vrijeme, a kada roditelji rade da budu na sigurnom, uz topli obrok i kvalitetne aktivnosti u svojoj školi. Ali vi ćete svoju školu do tada završiti. Moguće je da do kraja vašeg srednjoškolskog obrazovanja taj oblik nastave zaživi u osnovnim školama. Možete se tada sjetiti ovoga razgovora.

Promjene u sustavu obrazovanja

PITANJE: Podržavate li uvođenje tehnologije i tableta u škole?

• Tehnologija je potrebna i treba ići u korak s njome, ali najbitnijji je učenik i učitelj. Tehnika pomaže da danas napredujemo. Velika je razlika u nastavi od prije 100 godina i današnjoj nastavi. Mnogi su tada učili uz svijeću i bez struje. Tehnologiju trebamo koristiti, ali tehnologija je samo sredstvo, a centar nastave je učenik i učitelj.

PITANJE: Koje biste promjene uveli u naš sustav obrazovanja?

• Sada smo govorili o ideji cjelodnevne nastave koju zastupa i gospodin ministar. Mislim da je dobra ideja da djeca dolaze u školu između 8 i 9 sati, a vraćaju se oko 15 – 17. Na taj način roditelji utječu na odgoj svoje djece jer provode dovoljno vremena s njima.

PITANJE: Koje karakteristike mora imati dobar ravnatelj?

• Mora biti kompletna osoba, mora imati dobru naobrazbu, mora biti dobro posložen da može kreirati nastavni proces u interesu učenika. Taj posao je stalan izazov. Bez obzira koliko ga dugo radite, uvijek vas mogu neke stvari iznenaditi jer to su živi mladi ljudi.  Osobito je zadnje vrijeme izazovno i teško: dva potresa, pandemija i sada ovaj rat. Nadam se da ćemo iz toga izaći kako bi mladi imali normalno odrastanje puno veselja i radosti.

Puno je lijepih sjećanja

PITANJE: Što Vas veseli u radu u školi?

• Najveći je uspjeh kada vidim naše učenike, danas odrasle ljude koji su uspješni u svim vidovima života, uspješno upisuju svoju djecu kod nas u školu i uspješni su u odgoju vlastite djece. Mislim da smo svi mi u školi dijelom pridonijeli jer samo uz uspješno funkcioniranje pedagoškog trokuta učitelj – roditelj – učenik, može nastati uspješna osoba. Za uspjeh škole je najbitnija dobra suradnja i pozitivna energija u trokutu koji stalno spominjem, ali to se može samo srcem. Odgojiti mladog čovjeka je izuzetno zahtjevan zadatak i možda sam zato i htio raditi ovaj posao koji radim, da dam sebe, pomognem i budem što uspješniji u odgoju i obrazovnaju mladih ljudi.

PITANJE: Imate li neko lijepo sjećanje iz svojeg dugogodišnjeg rada u školi?

• Sad ste me malo zatekli. Puno je lijepih sjećanja jer su ta lijepa sjećanja svakodnevna.  Kada vidim zadovoljne učenike, to su lijepa sjećanja.

PITANJE: Ispričajte nam kako je naša škola dobila ime?

• Škola je nastala u vrijeme hrvatskog proljeća. Učit ćete o tome u 8. razredu iz povijesti. Proljeće je razdoblje kada se sve budi i cvjeta, kada se budi život, tako se probudio i hrvatski narod 1971. godine. U duhu tog hrvatskog proljeća otvorena je i ova škola tako da je dobila ime poznatog hrvatskog književnika i glazbenika, ali i učitelja Vjenceslava Novaka. Simbolično je i ime ulice u kojoj se nalazi naša škola. Ulica Vile Velebita je dobila svoj naziv ranih 90-ih godina, kada je nastajala suverena Republika Hrvatska, a prije toga je nosila naziv po Marijanu Badelu. Ulica Vile Velebita je dobila to ime upravo iz razloga što se Vjenceslav Novak rodio u podnožju Velebita, gradu Senju, stoga smo smatrali prikladnim da se ulica u kojoj se nalazi škola Vjenceslava Novaka zove po najdužoj hrvatskoj planini u čijem podnožju se nalazi grad u kojem se rodio Vjenceslav Novak. To je bila ujedno i zgodna simbolika. Također, planina Velebit je, zbog svoje veličanstvenosti i velebnosti, oduvijek bila hrvatski narodni simbol stoga je sve skupa ispalo jedna zanimljiva i simbolična priča.

Naša je škola posebna

PITANJE: Po čemu je naša škola posebna? Koji su naši najveći uspjesi?

• Naša škola je posebna zahvaljujući velikom trudu svih zaposlenika naše škole te dobroj motivaciji učenika i roditelja. Škola ima mnoge izvannastavne aktivnosti. Kada otvorite našu mrežnu stranicu, vidjet ćete da smo mi jedna od dviju škola Grada Zagreba i jedna od prvih od dvadeset škola u Republici Hrvatskoj koje su dobile status međunarodne ekoškole. Za svoj rad dobili smo najviši – platinasti status.
• Školi poseban značaj daje i učenička zadruga, nastala također među prvima u Zagrebu. Izvrsni smo u području sporta, STEM području, LiDraNu, astronomiji, imamo svoj školski list Žubor, planinarsku skupinu, a izuzetne rezultate postižemo u informatici.

PITANJE: Kakav odnos imate s kolegama zaposlenicima? Jeste li zadovoljni njima?

• Zadovoljan sam, mislim da to oni bolje mogu reći. Mi njegujemo demokratski način upravljanja gdje uvažavamo svakog pojedinca zaposlenika i to je formula uspjeha naše škole.

PITANJE: Puno se toga renoviralo u školi. Koji su planovi za budućnost? Što želite još ostvariti u svojoj karijeri?

• Uredili smo školu da izgleda lijepo u zelenom ambijentu Studentskog grada. Škola je u potpunosti obnovljena i dobro opremljena sukladno vremenu u kojem živimo. Veći dio je promijenjen: krov, namještaj, podovi, zidovi, rasvjeta, stolarija, pozornica, vanjska učionica. Potrebno je još promijeniti sanitarne čvorove. To je u fazi javne nabave i nadam se da će to ovo ljeto biti napravljeno. Školsko igralište je obnovljeno i osvijetljeno da ga mogu koristiti učenici naše škole i mladi u našem kvartu. U budućnosti treba raditi na ekološkim izvorima energije. Predlagao sam to i prije 20 godina. Sada svi razmišljamo o obnovljivim izvorima energije jer kada se dogodi neko zlo, to nam mora biti motivacija da se neke stvari riješe. Stručnjaci su već pretpostavljali da bismo zahvaljujući velikom broju sunčanih dana u Zagrebu, mogli zadovoljiti svoje potrebe za energijom iz obnovljivih izvora. Također bih želio stvoriti uvjete za prelazak na cjelodnevnu nastavu o čemu sam već govorio ranije.  

PITANJE: Kako se opuštate u slobodno vrijeme i imate li neki hobi?

• U svoje slobodno vrijeme uživam u proizvodnji vina i održavanju voćnjaka i vinograda u obiteljskom poslu. U voćnjaku ima svih vrsta sezonskog voća, a u Dalmaciji također održavam vinograd i voćnjak s 50-ak voćaka. Puno radim, ali posao radim s veseljem, ne gledam na njega kao na teret jer to onda ne bih mogao niti raditi. Također, povijest je moja velika strast, stoga sam jako entuzijastičan kada je u pitanju literatura povijesnog sadržaja. Međutim, mogu reći da me čitanje općenito jako zanima i ispunjava te da volim čitati razne knjige. Pored čitanja, veliki sam zaljubljenik u prirodu. Šetnja i čist zrak me relaksiraju te mi pomažu da odmorim misli i da uživam u iskonskom spoju s prirodom.

Treba širiti ljubav, a ne mržnju

PITANJE: Imate li savjet za mlade u ovim posebnim i izazovnim vremenima?

• Mislim da mlad čovjek treba živjeti u skladu s vremenom u kojem živi, ali ipak pratiti ono što mu srce i duša govore. Mladi ljudi trebaju izabrati ono zanimanje koje oni žele i koje će raditi s ljubavlju jer bez srca nema ničeg. Ne može se biti uspješan inženjer, stvarati nove vrijednosti, raditi kao arhitekt, doktor ili brodograditelj bez entuzijazma jer bez srca nema ničega. Ako čovjek rutinski radi posao bez energije i ne daje sebe, onda tu nema rezultata. Posao postane teret koji pritišće čovjeka i bude nezadovoljan, ugrožava sve oko sebe i širi negativnu energiju.  Bez srca i pozitivne energije nema budućnosti. Morate biti svoji. Učitelji vas moraju poticati da budete svoji. Treba njegovati domoljublje i poticati mlade da vole sebe i svoje, ali i cijene druge.

Razgovarala: Rebeka Bolarić, 7.b

Jedan od najduovječnijih ravnatelja u Republici Hrvatskoj, Žarko Ćorić, postao je ravnateljem Osnovne škole Vjenceslava Novaka u Zagrebu 20. srpnja 1991. godine. Cijeli tekst možete pročitati na poveznici. 

Uz Dan državnosti gost je povjesničar i ravnatelj Osnovne škole Vjenceslava Novaka Žarko Ćorić. Prisjeća se dana uspostave samostalne hrvatske države, govori o njezinim prednostima i nedostatcima, kao i polustoljetnoj školi kojom ravna dulje od 30 godina i nastojanjima da očuva kulturu sjećanja, osobito na Domovinski rat. Autor: Tomislav Šovagović

Emisiju možete poslušati na poveznici.