U okviru projekta „Učimo od naših učenika“ posjetili smo bivšu učenicu naše škole, sada uspješnu vlasnicu Ljekarni Marušić, gospođu Marinu Marušić Fojs. Terenska nastava Novinarske skupine i Dodatne nastave kemije naučila nas je mnogo o poslu farmaceuta, a imali smo ekskluzivnu priliku ući u laboratorij ljekarne i vidjeti kako izgleda proces proizvodnje lijekova. Zahvaljujemo gospođi Marušić Fojs što nam je otvorila vrata svoje ljekarne i laboratorija te nam pomogla da upoznamo farmaceutski posao. Iz ljekarne smo otišli puni dojmova i novih informacija te sretni poput male djece s lizalicama u rukama. Razgovor s Marinom Marušić Fojs vodila je Laura Majstorović iz 8.b razreda.

Sjećate li se razdoblja osnovne škole?

Ja sam jako davno pohađala osnovnu školu, od 1988. do 1996. pa se zapravo ne sjećam dobro svoje osnovne škole, no opće obrazovanje kreće od osnovne škole i jako je važan temelj za daljnje obrazovanje i odluku o tome što želite dalje u životu. Osnovna škola je važna za razvoj radnih navika i bilo je dosta dobrih učitelja koji su mi u tome pomogli i onda je sve lakše kada si organiziran u onome što radiš.

Koje formalno obrazovanje je potrebno da biste radili u ljekarni?

U osnovnoj školi nisam znala što dalje želim upisati. Mama moje prijateljice radila je u ljekarni, a i moja teta. Nisam tada znala puno o ljekarni niti o tom poslu. Nikad nisam bila ovako kao vi u ljekarni da bi mi netko mogao objasniti ili pokazati što se u njoj radi. Znala sam otprilike da se proizvode lijekovi i kozmetika. Moj interes za prirodne predmete se razvio tek u srednjoj školi koju sam upisala jer mi je tamo išla prijateljica. Završila sam V. gimnaziju koja je bila odlična za predmete prirodne skupine, ali je imala jake i opće predmete. Najviše sam učila u srednjoj školi, fakultet mi uopće nije bio problem. Najzanimljiviji predmet mi je bio fizika, a pred kraj srednje škole jako mi se svidjela i kemija.

Kako ste se odlučili za farmaciju?

Krenula sam istraživati i shvatila da je farmacija zapravo savršen omjer onoga što ja volim raditi. Volim raditi s ljudima, volim pomagati ljudima i volim kemiju. Posao farmaceuta uključuje rad s ljudima, liječenje, a opet ne rade se operativni zahvati i nema doticaja s krvi pa je ovaj posao idealan za one kojima nije ugodan taj dio. Fakultet je stvarno jako težak. Upisuju ga studenti s najvećim brojem bodova i konkurencija je dosta jaka, ali posao je jako lijep.

Što se radi sve u ljekarni?

Još u 13. st. su se razdvojile medicina i farmacija. Medicina se bavi dijagnosticiranjem, a farmacija liječenjem. Cijeli srednji vijek su se lijekovi izrađivali u ljekarnama od trava, zemlje, kamenja, pijavica i svačega što je dobro i onoga što nema smisla. Kada pogledamo povijest farmacije i sadašnje vrijeme, vidimo veliki napredak. Danas razvojem znanosti u farmaciji i medicini sve se svodi na znanstvenu utemeljenost. Sve se mora preispitati. Za neki čaj od koprive su se morala napraviti istraživanja da se vidi koliko djeluje na rast kose i djeluje li bolje u odnosu na placebo. Sve mora biti znanstveno utemeljeno, i preispitano. Mi ne radimo neku alkemiju i lijekove koji ne djeluju. Svaki lijek koji se izrađuje mora imati dokazano djelovanje. Danas to rade istraživači, liječnici, kemičari, farmaceuti i mnoge druge struke. Sada se lijekovi proizvode u tvornicama, ali i u nekim ljekarnama što je jako lijepo.

Zašto se lijekovi izrađuju u ljekarnama ako postoje tvornice lijekova?

Lijekovi u ljekarnama se izrađuju u slučajevima kada nema već gotovih tvornički proizvedenih lijekova. Tih slučajeva ima dosta, u zadnje vrijeme čak i više nego prije. U vrijeme korona virusa bila je nestašica lijekova, a postoje situacije koje zahtijevaju da se lijekovi izrade u ljekarni. Na primjer imamo pacijente koji su male bebe i trebaju lijekove koji se uopće ne proizvode u tvornicama za dob i težinu djeteta. Taj lijek se proizvodi u obliku tablete koju malo dijete ne može progutati i u dozi za odraslu osobu. U tim situacijama je jako važno izraditi sirup u dozi koja je djetetu potrebna. Ako je čovjek alergičan na laktozu koja se vrlo često koristi u lijekovima, onda je njemu potrebno izraditi lijek bez laktoze, s nekom drugom pomoćnom tvari. Često se izrađuju lijekovi prema osobnim potrebama, na primjer za liječenje akni izrađujemo kombinacije kojih nema na tržištu. Dakle iznimki ima jako puno tako da stvarno postoji potreba za laboratorijem. Svaka ljekarna u Hrvatskoj ima barem minimalni laboratorij i može u nekim slučajevima izraditi osnovne lijekove. Mi imamo veći i dobro opremljen laboratorij.

Kako ste otvorili svoju prvu ljekarnu?

Ljekarnu nije lako otvoriti, neki bi rekli da je skoro i nemoguće. Država ima točno zadane propise i mjesta gdje se ljekarna može otvoriti, na kojoj udaljenosti i na koji broj osiguranika. Svoju prvu ljekarnu sam otvorila 2009. godine kada se u mreži otvorilo jedno mjesto. Tada smo malo po malo imali sve više posla. Investirali smo u kapsulirku kako bismo mogli pratiti zahtjeve pacijenata i tako smo postupno širili posao i prostor. Prije dvije godine otvorila sam i drugu ljekarnu. Sada kada imamo 2 ljekarne smo postali zdravstvena ustanova. Radimo na dvije lokacije, imamo puno ljudi zaposlenih i puno smjena za organizirati, ali je zanimljivo.

Koji Vam je najveći stres u poslu?

Najveći stres mi je da nešto ne pogriješimo i ne izdamo krivi lijek jer u najgorem slučaju možemo nekoga ubiti, stoga svome poslu pristupamo vrlo odgovorno. Ljekarnički posao je vrlo odgovoran, na primjer pri izradi infuzijskih otopina su greške nedopustive. Ako netko spusti masku i kihne u to što izrađuje, vjerojatno će posljedice biti fatalne. Ovo što mi radimo je isto jako odgovoran posao jer ako zamijenimo neku supstancu, možemo imati veliki problem. Sve sirovine koje koristimo u laboratoriju stoga moramo prvo analizirati i dokazati da zaista jesu to što piše na deklaraciji, a za to trebamo poznavanje kemije i kemijskih reakcija kojima dokazujemo da je sirovina zaista ono što nam je dobavljač poslao jer mi odgovaramo za to. Mogu se koristiti instrumentalne metoded (npr. koromatografjia, spektrofotometrija i sl.) ili kemijske reakcije (s reagensima). Mi koristimo spektrofotometriju za identifikaciju što je vrlo precizna i brza metoda. Nedostatak je što je uređaj jako skup i što su baze podatakajako skupe. Farmakopeja je biblija ljekarništva. Ima više svezaka i u njoj su popisane sve kemijske reakcije koje se ne moraju znati napamet, ali se treba znati kemija da biste znali koristiti podatke. U moje vrijeme studiranja smo dijelove farmakopeje i neke postupke iz njih trebali znati napamet. Posao je vrlo precizan, recimo analitička vaga je vrlo osjetljiv instrument koji reagira na najmanju promjenu koja se dogodi u prostoriji u kojoj važemo neku supstancu. Digestori, maske, kape, zaštitna odijela u laboratoriju su obavezni u proizvodnji lijekova i kao zaštita ljudi i kao mjera čistoće. Postoje određeni stupnjevi čistoće i broj čestica u zraku se u proizvodnji lijekova stalno mjeri. Možda se ne može razlikovati koja je to čestica, je li prašina, kosa, stanica epidermisa, ali uređaji mjere broj čestica. Mi u laboratoriju imamo tri uređaja, zovemo ih kabineti sa strujanjem zraka  – one koji ispuhuju zrak van, koji usisavaju zrak unutra, a i one koji imaju dvostruko usisavanje. Postoje i izolatori. Njih možete vidjeti na televiziji, stavite ruke u rukavice i sve radite unutar izolatora preko rukavica, dakle uopće nema doticaja sa zrakom i tu možete imati skroz sterilne uvjete. Digestori služe da pripravak koji izrađujete bude zaštićen, ali i da vi budete zaštićeni od para i praškova koji su štetni za udisanje. Imamo i sustav kontroliranog tlaka u svim sobama za izradu. Laboratorij je dizajniran tako da se može raditi koncentrirano i neometano. Svaka prostorija je odvojena i ima upuhivanje zraka odozgo, a prolazi kroz HEPA filtere koji pročišćavaju zrak od čestica bakterija i virusa. Tako se stvara nadtlak. Tlak u prostoriji je veći nego u hodniku i tako osigurava da čestice prašine odlaze u prostoriju s manjim tlakom zraka. Laboratorij je tako dizajniran da praonica ima čak negativan tlak što osigurava čistoću zraka. Ako izrađujete kremu za dijete koje ima atopijski dermatitis, ne želite da u prostoriji bude ostataka čestica onoga što se prije toga izrađivalo kako ne bi dospjele u sam proizvod. Poslije svake izrade počiste se instrumenti, ali i zrak u samoj prostoriji za izradu.

Kako usklađujete slobodno vrijeme i posao?

Slobodno vrijeme mi je malo apstraktan pojam. Moj konkretni posao nije nužno vezan uz smjene, no imam jako puno posla. Nas u dvije ljekarničke ustanove ima 20. Jedan magistar farmacije i tehničar mora biti stalno dostupan u oficini, u prodaji lijekova. Moramo biti dobro organizirani da sve pokrijemo i sama sam puno radila subota i drugih smjena. Sada se mogu posvetiti više nekim drugim obavezama, predavanjima, seminarima i edukacijama. Imam obitelj, dvoje djece, tu su sad već i školske obaveze, njihove dodatne aktivnosti, sada kombiniramo kako možemo. Često radimo i od kuće. Vrlo je dinamično i važno je stalno učiti i educirati se jer se trendovi i informacije stalno mijenjaju. Imamo sreće da smo u EU i dostupno nam je mnogo više nego što je prije bilo. Puno se putuje i surađuje s drugim državama izvan Hrvatske. Najzanimljivije mi je u mom poslu što se stalno uči, a naša je dužnost i obaveza biti educiran, no kad voliš ono što radiš, onda ti to nije teško i veseliš se svakom novom učenju. U poslu moraš raditi i ono što te ne veseli, ali se mora odraditi. Što budete bolji u školi i na fakultetu imat ćete više izbora i moći ćete bolje poslove odabrati za sebe. Treba biti vrijedan, marljiv i uporan jer sama pamet  nije dovoljna za završiti fakultet, nego je potrebna upornost, trud i disciplina. Posao u ljekarni nije lagan, nije uvijek ni lijep. Pacijenti znaju biti nervozni, ali je to dio posla. Ja se u svojoj smjeni moram pojaviti i dati prednost poslu pred mnogim drugim događajima u životu što je specifično za naš posao. Treba imati odgovornost prema poslu jer ma što se dogodilo na privatnom planu, posao mora biti odrađen.

Razgovor vodila: Laura Majstorović, 8.b