Ponosni zbog prvog mjesta na 52. Goranovom proljeću
Učenica osmog razreda naše škole Vlatka Bezeredi osvojila je prvo mjesto na ovogodišnjem natječaju najstarije pjesničke manifestacije Goranovo proljeće koja se održava od 1963. u Lukovdolu, rodnom mjestu Ivana Gorana Kovačića.
Vlatki je uručena nagrada za deset pjesama, a neke od njih pročitala je na središnjem događaju manifestacije 21. ožujka 2105. u Lukovdolu kojem je prisustvovala s mentoricom Valerijom Galic Antolić.
Nadamo se da će Vlatka pisati i dalje, a što je napisalo stručno povjerenstvo u sastavu Branko Čegec i Miroslav Mićanović o njezinim pjesmama, donosimo u dijelu teksta objavljenom u ovogodišnjoj publikaciji Goranovog proljeća.
Ponavljanje i igra – pročitali bismo u poeziji prvonagrađene pjesnikinje Vlatke Bezeredi - i bili bismo potpuno u pravu: ljepota prirode, sjaj proljeća i sunca, vjetar, čudnovato doba odrastanja… Ukratko: kao da sve ono što je dostupno oku radoznalog djeteta postaje tema pjesnikinje koja to hoće uhvatiti u mrežu živih senzacija. (…) Međutim, ono što izdvaja ovu poeziju jest istodoban osjećaj prolaznosti, ozbiljnosti, govor o željama koji drugi nemaju, a upravo tu počinje naše čitanje, na mjestu razlike, iznenađenja i pjesničkog čuda.
Čestitamo Vlatki na velikom uspjehu!
Valerija Galic Antolić
Život u meni
Doći će proljeće jer mora doći
Voljet ću te i tada,
A možda će me i proći.
Granut će sunce jer mora granuti
Boljet će i tada,
A možda će i prestati.
Okopnit će snijeg jer to tako bude
Možda s njim neće moje tuge,
No i to je za ljude.
I kako god bilo nekako bit će
Slomljeno, al jače
Bit će ljudsko biće.
I kako god bilo, što god da me snađe
Moj brod tonuti neće
Isplovit će moje lađe.
Sav taj vjetar od kog se ledi
Nikada neće uništiti
Taj život u meni.
(Pjesma objavljena u publikaciji 52. Goranovo proljeće.)
.