Izložba Urodila žuta dunja
Poslije uspješne suradnje Muzeja Moslavine i Osnovih škola Zvonimira Franka i Mate Lovraka, gdje su bile postavljene etnografske izložbe Moslavačko tradicijsko ruho i Glazbena baština Moslavine i Hrvatske Posavine, u OŠ Vladimira Vidrića postavljena je izložba o dječjem svijetu, tj. o igrama, igračkama, odjeći, obredima, leksikonima...
Organizator: Muzej Moslavine Kutina i OŠ Vladimira Vidrića
Mjesto: Knjižnica OŠ Vladimira Vidrića
Vrijeme: 12. - 29. 4. 2016.
Tema: Urodila žuta dunja ili dječji svijet
Autorica: Slavica Moslavac
Kordinatorica: Nataša Šporčić
Poslije uspješne suradnje Muzeja Moslavine i Osnovih škola Zvonimira Franka i Mate Lovraka, gdje su bile postavljene etnografske izložbe Moslavačko tradicijsko ruho i Glazbena baština Moslavine i Hrvatske Posavine, u OŠ Vladimira Vidrića postavljena je izložba o dječjem svijetu, tj. o igrama, igračkama, odjeći, obredima, leksikonima...
U knjižnici i čitaonici škole do kraja mjeseca učenici će se, osobito razredne nastave, moći upoznati upravo s tom tematikom koja je nestala iz svakodnevnog života Moslavaca i Posavaca sredinom 20. stoljeća.
Narodne dječje igre do 50-tih godina 20. stoljeća koje su igrali dječaci i djevojčice u Moslavini i hrvatskoj Posavini, danas gotovo ne postoje. Njihov nestanak uslijedio je promjenama organizacije života same seoske zajednice. Dječje igre su se izvodile na livadama i drugim čistinama, raskrižjima, širokim dvorištima ili u zatvorenim prostorijama (hižama, kasnije seoskim domovima). Prema spolu dijele se na: ženske i muške, prema uzrastu izvođača: dječje, predškolske i školske i na kraju igre mladeži pred ženidbu, a to su uglavnom igre ljubavnog sadržaja kojima se željelo iskazati tko se kome sviđa i tko je kome drag.
Prema dobi, spolu i složenosti igara korišteni su i razni rekviziti. Oni su se sastojali od sasvim jednostavnih; španga ili ukosnica, broševa, gumbi, voćnih bobica i prirodnih vlakana do drvenih obruča – pevca; raznih dužina i oblika batina – pala ili kvaka; te raznih čvrstih i noževa na sklapanje, nadžaka, sjekirica i drugih pomagala sa oštrim sječivima. U svim igrama željelo se pokazati pred suigračaima, jer druge publike gotovo i nije bilo, vještina, spretnost i snalažljivost izvođenja pojedine igre, nadasve borbenost koja je nerijetko završavala verbalnim ili fizičkim obračunima. Igre su često započinjale dogovorima, igralo se bez sudaca, ali s utvrđenim pravilima o samom tijeku i završetku igre.
Tekst i fotografije: Slavica Moslavac
.