Nekoliko dana gledali smo sove kako po danu lete oko škole. Jedna je u letu udarila u zgradu i ostala na tlu. Učenici su joj prišli da vide je li ozlijeđena. Nije se vidjela nikakva ozljeda, pa smo pretpostavili da je samo ošamućena. Nakon fotografiranja ostavili smo je u blizini stabla iz kojeg je izletjela. Nakon par sati uzletjela je na stablo.

Uključeni smo u projekt prebrojavanja ptica, pa smo prebrojali i sove. Pronašli smo u školskoj knjižnici da se radi o maloj sovi ušari (Asio otus). Osam sova pronašle su svoj stan u crnogorici, Pančićevoj omorici.

Zbog zagađenja zraka iglice jako otpadaju, pa su cijele grane gole i sove su ostale nezaštićene, pa reagiraju na buku i ostale promjene.

Željeli smo saznati nešto više o sovama, pa smo potražili u literaturi.

Sova ušara

Perjem se sova prilagođava svom okolišu tako da bude što teže vidljiva. Sove koje žive u šumama obično su tamnije od onih koje žive na otvorenim područjima. Mužjake je teško razlikovati od ženki, ali obično su ženke krupnije i teže.
Sova ima bešuman let. Ima i noge i prste obrasle perjem koje im služi da budu još nečujnije prilikom obrušavanja na plijen. Osim toga, perje na nogama ih grije te štiti od ugriza plijena.
Sove su grabežljivice i jedu sve – glodavce, gliste, kukce, ali i vodozemce i gmazove te druge ptice.
Plijen usmrte snažnim kandžama, a potom ga gutaju cijelog ili trgaju na komade. Jedu sve – i kosti i perje. Zato dva puta dnevno sova kroz kljun izbacuje grudice, tzv. gvalice.  To su ostaci neprobavljivih dijelova plijena. 
Mnogi misle da sova tijekom dana jako slabo vidi ili da je čak potpuno slijepa. No, treba znati da to nije istina. Naime, sovin vid i tijekom dana je dobar, gotovo toliko dobar kao i kod ljudi! Većina sova odmara se tijekom dana i vrlo često tada žmiri te otuda uvriježeno mišljenje o dnevnoj sljepoći sova.
Iako sove rado love u mraku, njima je potrebna tek mala količina svjetlosti pomoću koje izoštravaju vid i tako love. One ne mogu pomicati oči unutar očnih duplji, ali zato mogu okrenuti glavu i do 270 stupnjeva! To znači da sova može gledati ravno iza sebe. Ovo je nadomjestak za to što ne može pomicati oči u očnim dupljama. Sluh im je izvrstan. Istraživanja su pokazala da sova može uhvatiti plijen i u potpunom mraku, oslanjajući se samo na sluh. Ipak, kada sova oslijepi, ne može preživjeti jer se kod nje osjetilo sluha i vida izvrsno nadopunjuju i oba su joj potrebna za preživljavanje.
 

   Tekst Manda Ferk, prof biologije, fotografije Anamarija Lacko, prof. matematike