Uz adekvatnu podršku, ranu intervenciju i socijalnu uključenost, osobe s autizmom mogu biti ravnopravni članovi našeg društva. Želja nam je  podići svijest društva o osobama s autizmom  te im pokazati da nisu sami.

"Deset stvari koje svako dijete s autizmom želi da znate" naziv je knjige o autizmu autorice Ellen Notbohm.

Namjera nam je približiti zajednici autizam kako bi bez straha i predrasuda mogli prepoznati i pristupiti osobi koja ima autizam.

"1. Ja sam prvo i prije svega dijete. Autizam je samo jedan aspekt mog karaktera. Ne određuje me kao osobu. Jeste li i vi osoba s mislima, osjećajima i puno drugih talenata ili ste samo debeli (prekomjerne težine), kratkovidni (nosite naočale) ili nespretni (nemate dobru koordinaciju, niste dobri u sportovima)?"

2. "Moja senzorna percepcija je iskrivljena. Senzorna integracija najteži je aspekt autizma za shvatiti. To znači da uobičajeni pogledi, zvukovi, mirisi, okusi i dodiri svakodnevice, koje vi možda čak i ne primjećujete, za mene mogu biti veoma bolni. Čak se i sama sredina u kojoj moram živjeti često može činiti neprijateljska. Mogu ostavljati dojam povučene ili neprijateljski raspoložene osobe, ali ja se samo pokušavam zaštiti."

3. Molim vas da razlikujete neću (ja izabirem da nešto neću) i ne mogu (nisam to sposoban napraviti). Receptivni i izražajni jezik i vokabular za mene mogu predstavljati veliki izazov. Ne radi se o tome da ja ne slušam upute. Radi se o tome da vas ne mogu razumjeti. Kad me zovete s drugog kraja sobe, ja čujem ovo: “*&^%$#@, Billy. #$%^*&^%$&*………” . Umjesto toga dođite i obratite mi se izravno i jednostavnim riječima: “Molim te stavi knjigu na stol, Billy. Vrijeme je za ručak.”

4. Ja razmišljam konkretno. To znači da jezik tumačim doslovno. Za mene je vrlo zbunjujuće kad kažete: ”Obuzdaj konja, kauboju !” kada to u stvari znači “Molim te prestani trčati.” "

5. "Pomognite mi u socijalnoj interakciji. Može izgledati da se ja ne želim igrati s drugom djecom na igralištu, ali ponekad ja jednostavno ne znam kako započeti razgovor ili se pridružiti igri. Ohrabrite drugu djecu da me pozovu da im se pridružim u igranju s loptom, moguće je da ću ja biti oduševljen što ste me uključili u igru."

6. "Ispadi, pucanja, tantrumi ili kako god ih želite zvati su za mene strašniji nego za vas. Oni se događaju jer je jedno od mojih čula preopterećeno. Sjetite se da je svo ponašanje oblik komunikacije. Ono vam govori, kada moje riječi ne mogu, kako ja doživljavam nešto sto se dešava u mom okruženju."