Razgovor sa Zoranom Pongrašićem, poznatim spisateljem za djecu i mlade.
Kad pogodiš u centar, promašio si sve ostalo.
Povodom Noći knjige 2017. 24. travnja 2017. godine u Knjižnici i čitaonici Kutina u Kutini družili smo se sa Zoranom Pongrašićem, djeci poznatijim po lektiri „Mama je kriva za sve“. Napisao je zavidan broj knjiga za djecu i odrasle, ali i priča za časopise te radiodrama. Osnivač je jedine hrvatske nagrade za najbolju slikovnicu Ovca u kutiji, a član je i mnogih strukovnih društava.
Gdje ste rođeni?
U Novoj Gradiški.
Gdje sada živite?
U Zagrebu blizu jezera Jaruna.
Kako i kada ste zavoljeli čitanje?
Moja mama je radila kao učiteljica i trebala se pripremati za ispit. Nosili smo tri kofera, dva kofera za knjige, a jedan za ručnike i kupaće gaće. Kako je bila deset dana kiša, izvadio sam kofere i uzeo sam jednu knjigu da je pročitam pa još jednu i tako dalje. Tako sam se zaljubio u čitanje. Tada sam imao samo deset godina. Prije toga sam čitao stripove.
Jeste li u djetinjstu pisali knjige ili pjesme?
Nisam, osim u školi kad smo pisali zadaće i zadaćnice. Nisam sudjelovao ni na natjecanjima, samo sam išao na natjecanja ping ponga, odnosno stolnog tenisa.
Kada ste počeli pisati?
Prvo sam počeo pisati pjesme za jednu rock grupu, u kojoj sam svirao gitaru kad sam imao osamnaest godina, a literaturu sam počeo pisati s dvadeset četiri ili dvadeset pet godina, nisam siguran.
Kako ste došli na ideju da napišete knjigu?
Pa to je jako dobro pitanje zato što je teško za odgovoriti na to kako doći na ideju da napišete knjigu? Mislim da je to sve inspiracija. Nešto te potakne, neki članak u novinama, nešto na ulici i onda se iz sitnice napravi nešto veliko.
Bavite li se nečim drugim osim pisanja?
Ne, samo sam profesionalni pisac.
Koja vam je najdraža knjiga?
Meni je najdraža knjiga 41,5 °C. To mi je najdraža knjiga, no napisao sam i petnaest romana za odrasle.
Možete li nam reći nešto više oknjizi 41,5 °C?
Bila dva brata. Stariji imao četrnaest, a mlađi dvanaest. Ostanu sami kod kuće jer mlađi je bolestan, ima nekakve ospice... Tu ima nekakvih negativaca koji od starijeg brata traže novac da im donese, ima svačega, ima i batina i ljubavi, a i puno motiva.
Koji vam je hobi?
Gledanje utrke Formule 1.
Idete li često na susrete s učenicima?
Pa, dva do tri puta mjesečno, a nekad i četiri.
Koje vas teme zanimaju?
Sve osim horora i ne volim fantasy. Volim krimiće, ali ih baš ne znam pisati. Par godina sam pisao znanstvenu fantastiku.
Tražio sam na googleu vaše ime i prezime, ali mi je ponudilo ime Magda Kraus. Ima li ona veze s vama? Zašto?
Ima kad sam napisao roman Tko je ubio Djeda Mraza. To je moj prvi kriminalistički roman. Iako se na kraju sazna da ga nitko nije ubio, tad sam se išao zafrkavati s književnim kritičarima i čitateljima pa sam izmislio spisateljicu, a ja sam urednik. Imate opciju u fotoshopu da se od muškarca napravi žena pa sam kao žena.
Što biste poručili nama, osnovnoškolcima?
Ne bi vam dao savjet jer ne volim davati savjete, ali imam moto. Moj moto je čudan. Moto glasi ovako: Kad pogodiš centar, promašio si sve ostalo.
.