Osnovna škola Žnjan-Pazdigrad

Terenska nastava jedan je od oblika izvanučioničke nastave, a potiče učenike na intelektualnu radoznalost (otkrivanje, istraživanje, stvaranje...) te utječe na stvaranje kvalitetnih odnosa unutar odgojno-obrazovne skupine. Ove godine u OŠ Žnjan-Pazdigrad smo željeli isprobati nešto novo te smo spojili dječju znatiželju s jednim od najljepših klasika hrvatske književnosti Vlakom u snijegu Mate Lovraka. Iz ove suradnje je proizašao projekt u kojem su naši učenici stjecali svoja odgojno-obrazovna iskustva iz prve ruke vlakom putujući do srednjovjekovnog dvorca Stara Sušica. O cjelokupnom projektu i tome kako smo se proveli na ovom veselom putovanju pročitajte pod OPŠIRNIJE.

Dvorac Stara Sušica pravi je povijesni dragulj Gorskog kotara. Nalazi se u blizini Ravne Gore na 800 metara nadmorske visine, u netaknutoj, stoljetnoj šumi. Ovo mjesto odlikuje se karakteristično gorsko-planinskom klimom te je idealno za provedbu ovakvog oblika nastave.

Svoje putovanje smo započeli na željezničkom kolodvoru u Splitu. To jutro, za razliku od većine ostalih, željeznički kolodvor je vrvio gužvom i veselim glasovima djece. Naše učenike 3.a, 3.c i 3.d te njihove učiteljice i stručne suradnice, su došli ispratiti brojni roditelji, braća, sestre, bake i djedovi. Uz glasne povike i pokoju suzicu uzbuđenja, napustili smo Split i uputili se prema Gorskom kotaru.

Nakon putovanja popraćenog pjesama Kad se male ruke slože i Himna zadrugara koje smo naučili posebno za ovo putovanje vlakom, stigli smo u prekrasno selo Stara Sušica i istoimeni dvorac. Odmah po dolasku smjestili smo se u svoje sobe, ručali te istrčali u prirodu oko dvorca kako bismo naučili nešto novo o Gorskom zavičaju i se zabavili na snijegu. Tu istu večer uživali smo u druženju i projekciji filma Vlak u snijegu. 

Ranom zorom drugog dana zaputili smo se na malo „ozbiljniji“ snijeg u mjesto pod imenom Begovo Razdolje. U ovom zabačenom selu, koje slovi kao najviše naseljeno mjesto u Hrvatskoj, proveli smo cijelo jutro igrajući se i zabavljajući na snijegu.

Svi smo na trenutak zaboravili na sve i ponovo postali djeca koja dječjom radoznalošću otkrivaju svijet oko sebe. To jutro ponovo smo se sjetili našeg Lovraka i njegovog Vlaka u snijegu te dogodovština koje su snašle glavne likove pa smo, igrajući se, često pjevali pjesme iz istoimenog filma. 

Popodne smo proveli u Delnicama, u Goranskom sportskom centru na klizalištu. Premda velika većina učenika nije bila sigurna u svoje klizačke sposobnosti, uz pomoć naših učiteljica i pedagoginje su se gotovo svi odvažili te se okušali u klizanju.

Na izlasku iz Centra pratili su nas jeleni lopatari kroz Park kralja Tomislava prema zaštićenoj šumi Japlenški vrh. Ovaj direktan dodir s prirodom i životinjama primorsko–goranskog kraja bila je odlična prilika da naučimo nešto o ovim lijepim stvorenjima, njihovim životnim i prehrambenim navikama.

Treći dan smo se odlučili zadržati u dvorcu. Odmah nakon doručka posjetili smo Muzej velikih zvijeri koji se nalazi tik do dvorca. Ono što se na prvi pogled činilo kao malena kućica usred velike šume, bio je multimedijski interpretacijski centar posvećen najvećim zvjerima Gorskog kotara: medvjedu, vuku i risu. Već na samom ulazu svi smo bili oduševljeni postavom muzeja i prikazom životinja u njihovoj prirodnoj veličini. Naši učenici su naučili životne cikluse ovih životinja prateći ih kod četiri godišnja doba. Saznali na koju to biljku je ris posebno osjetljiv, koliko teži mladunče medvjeda i kako vukovi love. Obilazak smo završili edukativnim filmom koji nikoga nije ostavio ravnodušnim.

Nakon posjeta muzeju naša učiteljica Iva djeci je održala nastavni sat Prirode i društva upravo tamo gdje bi se većina ovakvih sati trebala održavati, na svježem zraku, u prirodi. Naučili smo orijentirati se u prostoru pomoću kompasa, ali i odrediti strane svijeta pomoću nekih znakova u prirodi kao što je mahovina, godovi drveta, krošnje i sl.

Nakon usvojenog gradiva došlo je vrijeme za igru, odnosno ekipna natjecanja u nogometu i graničaru. Svaki razred se podijelio u više nogometnih i graničarskih grupa pa smo tako imali ekipe Hajduk, Torcidaši, Međedi, Pobjednici, Kiflice, Vatreni i druge. Nakon duge i žestoke borbe, koja je trajala cijelo popodne, pobjedu su odnijeli Torcidaši u nogometu i Kiflice u graničaru. Zadnju večer u našem dvorcu smo se počastili palačinkama, društvenim  i natjecateljskim igrama te novom projekcijom filma.

Nakon četiri sadržajna i poučna dana, došao je trenutak da se oprostimo od Stare Sušice i stoljetnog dvorca Zrinskih i Frankopana. To jutro su nas posjetili vlasnici domaćeg OPG-a Mrvoš i predstavili nam domaće proizvode karakteristične za Gorski kotar. Nakon ručka smo se pozdravili sa domaćicama i osobljem koje nas je srdačno i gostoljubivo ugostilo u dvorcu te smo se zaputili na željeznički kolodvor u Oštarije. Čekajući vlak za Split jedan od kontrolora željezničkog prometa nas je upoznao s vrstama vlakova, načinom putovanja te kontrolom željezničkog prometa. Učenici su, uz njegovu pomoć, imali priliku usmjeravati vlakove na tračnicama i signalizirati ostalima da vlak stiže.

Nakon dugog i veselog putovanja kući stigli smo u Split gdje su nas u velikom broju opet dočekale obitelji naših učenika. Već sutradan u školi smo jedni drugima prepričavali dojmove i zbivanja sa ovog nezaboravnog putovanja.

Ciljeve koje smo si postavili na početku ovog putovanja smo u potpunosti ostvarili te smo uvidjeli sve prednosti koje ovakav način učenja ima. Naši učenici su, osim znanja koje su imali priliku usvojiti učeći iz prirode i iskustva, stekli uvid u realnost bez roditelja te razvili nove socijalne vještine i naučili se samozbrinjavanju. Uz sve navedeno kući su ponijeli i neprocjenjive uspomene na zajedničko druženje i nezaboravnu avanturu.

Za ovakvu vrstu putovanja, koja sa sobom nosi brojne blagodati, se nadamo da će postati jedna vrsta tradicije u našoj školi te da će dvorac Stara Sušica i iduće godine dočekati novu generaciju naših učenika Vlakom u snijegu!

Osmislile, pripremile i napisale: Jelena Poljak i Anita Dujela