preskoči na sadržaj

Osnovna škola Žnjan-Pazdigrad

Login

Kalendar
« Rujan 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
26 27 28 29 30 31 1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 1 2 3 4 5 6
Prikazani događaji

eSavjetovalište

Brojač posjeta
Ispis statistike od 24. 5. 2018.

Ukupno: 596584
Ovaj mjesec: 10384
Ovaj tjedan: 1641
Danas: 162
Lokalna zajednica

Vremenska prognoza

Korisni linkovi
Lista linkova je prazna

Školski kurikulum

E-Dnevnik

Virtualna knjižnica

SRS kutak

Upisi u srednju školu

Pretežno vedro

Memory igra

Edit CodeSchool

Prometna učilica

Safety net

Poštanski pretinac

Moj Split
Nataša Zvonar / datum: 23. 9. 2024. 15:42

Moj Split je najlipši grad i volin ga najviše na svitu.

                Ujutro kad dignen škure, vidin kako sunce sja, spremin se i iden s prijateljima na kavu. Kad je tako lipo vrime u tako lipome gradu, igramo se po cili dan. Na lito, kad nema škole, guštamo na plaži, u moru i na suncu, a kad padne noć zasvitle ferali po kalama pa prošetamo uz obalu sa sladoledom u ruci. Imamo najlipše more na svitu šta ga niko ne more platit. Zimi, kad je ladno, lipo se ušuškamo i pijemo vruću čokoladu. U 12. misec kitimo bor i svi se veselimo. Kad dođe škola, nikome nije drago. A naša čista arija? Ništa je ne more zaminit. Zimi u Splitu ne pada snig, a kad padne, to je nešto sitno i to je meni jedino žaj, iako ga je jedne godine pošteno napadalo pa su se lomile noge i kukovi jer Splićani nisu navikli na takvo vrime. A kad je kiša, niko ne izlazi iz kuće.

Moj Split mi ne more zaminit ni Pariz ni Londra. Mi smo splitska dica i ovo su naši gušti.

Marijeta Martinović, 6. a


[OPŠIRNIJE]



Ljeto
Nataša Zvonar / datum: 17. 9. 2024. 09:09

Ljeto Ljeto... Ne znam gdje početi. Plavo more, zelena stabla, žuto sunce i... moj dosadni mlađi brat. Boli me glava od njegovog vikanja i urlikanja. Jučer mi je ukrao pernicu i slomio dvije olovke. Nove olovke! A danas, danas mi je uzeo dva komada pohanog mesa! Dva! Ukrao mi je i lopticu za picigin, a mama je, naravno, uvjerena da sam je izgubila. Nemoguće! Ja ne gubim stvari! Ako zaboravimo na one dvije jakne, jednu traku za kosu, kapu, pernicu i kutiju za tehnički. Da se vratimo na ono bitno, nisam je izgubila, vidjelo mu se na licu. Bebasta faca, velike smeđe oči i lukavi smiješak od uha do uha. Planira nešto sigurno. Pošpricat će me hladnom vodom ili će glumiti da sam ga udarila. Samo neka proba, bit ću ja spremna. Krenuo je, noga za nogom, ruka za rukom, kantica puna mora, slina mu klizi niz bradu. Ma neće me smočiti, neće me proliti ni ohladiti. Pljus! Leeeniiiii! Mrtav je, gotov je! Sad sam ja krenula, noga za nogom, ruka za rukom, nema sline...i stanem. Umjesto da je nastavio bježati i vikati prišao mi je i zagrlio me.

Tara Omrčen 6.a


[OPŠIRNIJE]



RSS


preskoči na navigaciju