Osnovna škola Žnjan-Pazdigrad

Ljeto Ljeto... Ne znam gdje početi. Plavo more, zelena stabla, žuto sunce i... moj dosadni mlađi brat. Boli me glava od njegovog vikanja i urlikanja. Jučer mi je ukrao pernicu i slomio dvije olovke. Nove olovke! A danas, danas mi je uzeo dva komada pohanog mesa! Dva! Ukrao mi je i lopticu za picigin, a mama je, naravno, uvjerena da sam je izgubila. Nemoguće! Ja ne gubim stvari! Ako zaboravimo na one dvije jakne, jednu traku za kosu, kapu, pernicu i kutiju za tehnički. Da se vratimo na ono bitno, nisam je izgubila, vidjelo mu se na licu. Bebasta faca, velike smeđe oči i lukavi smiješak od uha do uha. Planira nešto sigurno. Pošpricat će me hladnom vodom ili će glumiti da sam ga udarila. Samo neka proba, bit ću ja spremna. Krenuo je, noga za nogom, ruka za rukom, kantica puna mora, slina mu klizi niz bradu. Ma neće me smočiti, neće me proliti ni ohladiti. Pljus! Leeeniiiii! Mrtav je, gotov je! Sad sam ja krenula, noga za nogom, ruka za rukom, nema sline...i stanem. Umjesto da je nastavio bježati i vikati prišao mi je i zagrlio me.

Tara Omrčen 6.a