Projekt BB- „Biti bolji“ :Ivan Gudelj- mladi i poduzetništvo
Autor: Danica Crnov, 10. 11. 2016.
Ekonomska škola Braća Radić Đakovo nastavlja s edukativno-kreativnim projektom BB „Biti bolji- „Be better“ , koji je usmjeren na mlade i poduzetništvo. Projekt je pokrenuo časopis Poduzetnik čiji je urednik gospodin Vladimir Mihajlović, a partner u projektu je đakovački Centar za razvoj i prosperitet.
Gospodin Gudelj održao je za učenike Strukovne škole Antuna Horvata, Gimnazije A. G. Matoša i naše škole predavanje koje je organizirao projektni tim u kojemu su profesorice Marija Milanović, Spomenka Crnoja, Anamarija Gajger, Darinka Rechner i Bernardica Šušak.
Projekt BB- „Biti bolji“ Ivan Gudelj- mladi i poduzetništvo
Dana 8.11.2016 u našoj školi s nama je bila velika nogometna zvijezda bivše Jugoslavije, Ivan Gudelj.
Ivan Gudelj odrastao je u malom selu Zmijavcima i od malena ga je zanimao nogomet. Trenirao je u malom klubu, ali s 15 godina dobio je ponudu da igra za jedan od većih jugoslavenskih nogometnih klubova- Hajduk. U to vrijeme dvoumio se hoće li ići u svećenike ili se baviti nogometom , ali ipak je na kraju prevladao nogomet. Njegova karijera u Hajduku krenula je strelovitim usponom. Bio je najmlađi kapetan jugoslavenske reprezentacije.
Godine 1986. bio je kapetan Hajduka, kapetan reprezentacije, imao je ponude svih najvećih klubova Europe, mogao je izabrati koji god je klub želio. Na utakmici Hajduka i Zvezde kapetan Ivan Gudelj srušio se nasred Poljuda u 75. minuti utakmice i saznao da ima hepatitis B.
Od toga dana, njegov se život promijenio. Nikada više nije mogao igrati nogomet i mislio je da mu se život srušio, ali je na kraju odlučio napraviti veliku promjenu u svom životu. Sa 35 godina upisao je Kineziološki fakultet, stekao zvanje profesora kineziologije i nastavio se boriti. Danas je uspješan instruktor Hrvatskog nogometnog saveza za područje Dalmacije.
Njegova vjera u Boga ga je spasila. Gospodin Gudelj napisao je knjigu o svom putu kroz život, koja je izrazito uspješna i imala je više od 70 promocija.
„Pomogla mi je makrobiotička prehrana i vjera u Boga, ali i pozitivna razmišljanja“- kaže Ivan.
Njegov put kroz život nije bio lagan, ali je uvijek bio optimističan, što god da mu se dogodilo u životu. Gospodinu Gudelju veliki uzor je Majka Terezija, a kroz život ga vode vjera i njene mudre izreke. Majka Terezija: „Nije važno koliko radiš, već je važno koliko ljubavi unosiš u ono što radiš i koliko to daruješ drugima. Ono što gradiš godinama može biti uništeno preko noći, gradi unatoč tome.“
Gospodin Gudelj nam je svima ostavio poruku kako se sve u životu može promijeniti u jednoj sekundi te da nam bez obzira na sve, škola treba biti na prvom mjestu.
Nikola Tomić, 2. k1 „Smatram da uvijek treba biti optimističan, što god da nam se dogodi u životu. Negativne misli nam nikada neće pomoći. Na predavanju mi se svidio stav gospodina Gudelja o životu i način na koji on razmišlja.“
Martina Novković, 3. e1 „Priča o njegovom životu je bila jako zanimljiva i mogli smo svašta naučiti. Iznosio je svoje mišljenje i svoj put kroz loše i dobre stvari. Svojom pričom nam je savršeno objasnio sve prednosti i nedostatke života i ostavio da na kraju toga sami izvučemo pouku. Govorio nam je da moramo imati više vjere u Boga i da uvijek mislimo pozitivno. Prošao je ono što možda nitko od nas neće proći. Ali izabrao je ono što je njemu bilo najbolje. Smatram da je svaki učenik koji je slušao njegovo predavanje shvatio da ćemo prolaziti kroz svakakve situacije, ali da je najvažnije da u svakoj situaciji imamo vjeru i samopouzdanje i da je ovo tek početak našeg puta.“
Lora Higeli, 3. e1 „Predavanje gospodina Ivana Gudelja me navelo na razmišljanje. Pričao je o tome kako nas život nekada dovede u neočekivane situacije. On se od malena bavio nogometom i postao je najuspješniji igrač i kapetan Hajduka. Ta je euforija trajala sve dok se na jednoj utakmici nije srušio i shvatio da boluje od hepatitisa B. Isprva mu je bilo vrlo teško i srceparajuće, no tada je shvatio da se sve u životu događa s razlogom. Podijelio je s nama svoju priču i rekao kako sada najveću sreću pronalazi u Crkvi, kazalištu i obrazovanju. Prije sedam godina napisao je knjigu, a nedavno mu se dogodio i veliki gubitak. Naime, preminula mu je supruga i ostao je sam s dvije kćeri od kojih jednu tek treba izvesti na pravi put. Pozdravio nas je govoreći da se fokusiramo na školu i na naše snove te kako ćemo uz Božju pomoć i vlastitu volju u tome i uspjeti.“
Matea Novković, 3. e1 „ Predavanje Ivana Gudelja je vrlo motivirajuće jer on je objasnio svoju životnu priču odnosno kako je u svojoj mladosti postojao kao „Legenda“. Bio je vrstan nogometaš. Znao je s loptom, nogomet mu je bio „najbolji prijatelj“. Ispunio je svoje snove i uspio u onome što je htio iako život je težak i odvede nas na krivi put odnosno daje nam da prelazimo mnoge prepreke. Njemu u životu je uvijek bio motiv „biti pozvan“ i vjera u Boga. S time je on mogao proći kroz sve. Vjerujem da je on bio uzor mladima i da će uvijek biti. Iako je bio bolestan i morao je odustati od svoje nogometne karijere, bez obzira na to on je i dalje nastavio živjeti i ostvario je ono što je poželio. Jako sam impresionirana njegovim životom i drago mi je što sam ga upoznala.“
Doris Butor, 3. e1 „Životna priča Ivana Gudelja bila mi je jako zanimljiva i poučna. Kao osoba jako mi se sviđa, to je čovjek koji zrači optimizmom. Stvarno mu se divim jer rijetko koja osoba bi bila optimistična da joj se dogodi to što se dogodilo njemu. On je bio nogometaš, a svi dobro znamo što je san svakog nogometaša, postati profesionalac i u životu biti samo nogometaš, igrati nogomet, a škola nije potrebna. Ivan nam je ispričavši svoju priču, ukazao na vrlo bitne stavke u našim mladim životima, a to je škola i obrazovanje, bez toga nema ništa. Nogomet se ne može igrati cijeli život. Jako me rastužilo kada je rekao da je izgubio suprugu prije dvije godine. Također je rekao da ima dvije kćeri, jednu je izveo na pravi put, ali mu druga ima samo 15 godina, što znači da je izgubila majku u godinama u kojima je majka djevojkama najpotrebnija. Predavanje mi se jako svidjelo, smatram da smo svi mogli izvući pouku. Bilo bi dobro kada bi nam više dolazili ljudi s poučnim životnim pričama kako bi nam ukazali na to što je zapravo život.“
Nikola Tomić, učenik 2. k1