Naša školska knjižnica s čitaonicom smještena je u prizemlju škole. Prostor (100 m2) zajednički koriste naša škola i Srednja strukovna škola Antuna Horvata. Prema izvješću o stanju fonda na početku šk. god. 2023./2024., a nakon provedene revizije i otpisa građe, u knjižničnom fondu nalazi se 6888 jedinica tiskane građe (knjige i udžbenici), 113 jedinica audiovizualne i elektronička građa te 34 jedinice interne građe (brošure, sitni tisak i amaterski snimljena audiovizualna i elektronička građa). Knjižnični fond može se pretraživati ovdje. Pristup građi je zatvoren, a korisnici su učenici i svi djelatnici Škole. Ove šk. god. brojimo 370 učenika, 53 nastavnika, 3 stručne suradnice i 9 nenastavnih osoba (ukupno 435).
Knjižnična građa organizirana je prema Univerzalnoj decimalnoj klasifikaciji (UDK), kojom se cjelokupno ljudsko znanje dijeli na skupine označene brojevima od 0 do 9.
Tijekom pandemije zarazne bolesti COVID-19 na platformi Yammer, a kasnije na platformi Teams, formirana je Virtualna knjižnica koja se koristi i danas za komunikaciju s korisnicima, kao i za stavljanje zanimljivih sadržaja. Školska knjižnica nalazi se i na društvenoj mreži Facebook. Više sadržaja možete pročitati na mrežnim školskim stranicama pod poveznicom knjižnica.
Školska knjižničarka:
Danica Crnov, prof. i dipl. knjižničarka
Telefon: 031/ 496-743
e-adresa: danica.crnov@skole.hr
Radno vrijeme:
Prijepodnevna smjena : 7.30-13.30
Poslijepodnevna smjena : 13.30-19.30
---------------------------------------------------------------------
[Školska godina 2023./2024.]
VIRTUALNA KNJIŽNICA JE NA PLATFORMI TEAMS [lozinku zatražite od knjižničarke, razrednika/-ce ili prof. hrvatskoga jezika
[Školska godina 2022./2023.]
|
VIRTUALNA KNJIŽNICA JE NA PLATFORMI TEAMS [lozinku zatražite od knjižničarke, razrednik- (-a,-ce) ili prof. hrvatskoga jezika |
E-LEKTIRE https://lektire.skole.hr/
I NA OVIM STRANICAMA MOŽETE ČITATI LEKTIRU:
Više sadržaja možete pronaći ako kliknete na opciju KNJIŽNICA koja se nalazi na ovoj mrežnoj stranici, a neke zanimljivosti i na 
[Školska godina 2021./2022.]
Način rada školske knjižnice tijekom pandemije virusa COVID-19 u šk. god. 2021./2022.
|
VIRTUALNA KNJIŽNICA JE NA PLATFORMI TEAMS [lozinku zatražite od knjižničarke, razrednik- (-a,-ce) ili prof. hrvatskoga jezika] |
E-LEKTIRE https://lektire.skole.hr/
HRVATSKI NA MREŽI https://sikavica.joler.eu/
Prvenstvena namjena je učenike informirati o školskoj lektiri kao i eLektiri ili lektiri u kazalištu, ali i najnovijim izazovima nastave na daljinu. Maturantima pak pruža brojne korisne informacije o elementima i sadržajima državne mature detaljno ih upoznajući s raznovrsnim nastavnim materijalima za pripremu ovoga ispita (ispitni katalozi, upute, eseji, testovi)
I NA OVIM STRANICAMA MOŽETE ČITATI LEKTIRU:
Više sadržaja možete pronaći ako kliknete na opciju KNJIŽNICA koja se nalazi na ovoj mrežnoj stranici, a neke zanimljivosti i na
Ostanimo odgovorni.
_____________________________________________________
[Školska godina 2020./2021.]
Način rada školske knjižnice tijekom pandemije virusa COVID-19 u šk. god. 2020./2021.
Virtualna knjižnica je na platformi Microsoft Teams.
E-LEKTIRE, HRVATSKI NA MREŽI
http://ss-ekonomska-bracaradic-dj.skole.hr/?news_hk=1&news_id=1492&mshow=2409#mod_news
I NA OVIM STRANICAMA MOŽETE ČITATI LEKTIRU:
Više sadržaja možete pronaći ako kliknete na opciju KNJIŽNICA koja se nalazi na ovoj mrežnoj stranici, a neke zanimljivosti i na Knjižnica Ekonomske škole "Braća Radić"
____________________________________________________
[Školska godina 2019./2020.]
OD 24. OŽUJKA 2020. SMO U VIRTUALNOJ KNJIŽNICI NA Yammeru
Dragi učenici,
putem dolje navedene poveznice možete poslati zahtjev za upis u Virtualnu knjižnicu naše škole.
POVEZNICA NA VIRTUALNU KNJIŽNICU
http://ss-ekonomska-bracaradic-dj.skole.hr/?news_hk=1&news_id=1501&mshow=2409#mod_news
Dragi učenici i roditelji,
Našli smo se u novoj i nepoznatoj situaciji i neće nam biti lako. Zbog toga smo krenuli u novi način poučavanja nastavnih sadržaja pa tako i čitanja lektire.
Da, te godine oduzeto nam je proljeće i mnoge druge stvari, ali sam, ionako, procvjetao, donio sam proljeće unutra i nitko mi ga ne može ukrasti.
C. Jung, Iz Crvene knjige
#ostanidoma #sknjigomnisiizoliran 
IZDVOJENO
Autor: Danica Crnov, 22. 3. 2013.
U SPOMEN IVANU GORANU KOVAČIĆU
Pjesnik, novelist, kritičar i esejist Ivan Goran Kovačić zauzimao je značajno mjesto u hrvatskoj književnosti u razdoblju od tridesetih godina prošloga stoljeća do svoje tragične smrti.
U Zagrebu je završio gimnaziju i polazio studij slavistike na Filozofskome fakultetu do 1935. godine. Od tada se posvetio književnomu i novinarskomu radu. Bio je suradnik i urednik u Hrvatskome dnevniku (1936. – 1940.) i Novostima (1939. – 1941.). Jedno je vrijeme djelovao kao pristaša HSS-a, a nakon uspostave NDH bio je imenovan upraviteljem pošte u Foči. Potkraj 1942. godine s Nazorom odlazi u partizane.
Unatoč fizičkim naporima, intenzivno se bavi pisanjem. Nakon što se bolestan sklonio u istočno-bosansko selo Vrbnicu, ubili su ga četnici. U književnost je ušao 1929. godine kao srednjoškolac, proznim zapisom Ševina tužaljka, objavljenim u časopisu Omladina. Poslije svoje radove objelodanjuje u mnoštvu časopisa. Piše na štokavskome i kajkavskome narječju.
U pripovjednome opusu, ovaj je književnik prije svega zaokupljen motivima smrti. Svoju socijalnu osjetljivost izražava okrenutošću slabima i potlačenima, što je osobito vidljivo u zbirci pripovijedaka Dani gnjeva (1936.). U njoj, između ostaloga, obrađuje problematiku svojega užeg zavičaja uz koji je jako vezan (nadimak Goran uzeo je kao znak pripadnosti svome rodnom kraju). Prikazuje život seljaka, seoske inteligencije i poluinteligencije te prodor kapitalizma u Gorski kotar, odnosno u njegovo rodno mjesto Lukovdol.
Goran je i autor nedovršenih romana Brod na potoku (Hrvatska revija, 1937., 1939.) i Božji bubanj (Republika, 1946.). Svojevrsni je tematsko-motivski nastavak pripovjednoga ciklusa pjesnička zbirka Ognji i rože (priređena 1943., tiskana posmrtno 1945.), napisana na gorskokotarskoj kajkavštini.
U njegovu štokavskom pjesničkom opusu izdvajaju se programska pjesma Pjesniku i svojevrsni epitaf samomu sebi Moj grob.
No, vrhunac je pjesničkoga opusa Ivana Gorana Kovačića proturatna, vizionarska poema Jama (1943.). Ona je, prema riječima Miroslava Šicela, njegov najveći umjetnički, istodobno i ljudski, duboko humani domet. Jamu mnogi smatraju najznačajnijim književnim ostvarenjem nastalim u tijeku narodnooslobodilačke borbe. U njoj se suprotstavljaju i isprepliću svjetlo i tama, ljepota i zločin, halucinantnost i nadrealističke preciznosti, ljudsko i neljudsko i sl. (Preuzeto sa stranica NSK)
JAMA
I.
Krv je moje svjetlo i moja tama.
Blaženu noć su meni iskopali
Sa sretnim vidom iz očinjih jama;
Od kaplja dana bijesni oganj palKrvavu zjenu u mozgu, ko ranu.
Moje su oči zgasle na mome dlanu.
Sigurno još su treperile ptice
U njima, nebo blago se okrenu;
I ćutio sam, krvavo mi lice
Utonulo je s modrinom u zjenu;
Na dlanu oči zrakama se smiju
I moje suze ne mogu da liju.
Samo kroz prste kapale su kapi
Tople i guste, koje krvnik nađe
Još gorčom mukom duplja koje zjapi -
Da bodež u vrat zabode mi slađe:
A mene dragost ove krvi uze,
I ćutio sam kaplje kao suze.
Posljednje svjetlo prije strašne noći
Bio je bljesak munjevita noža,
I vrisak, bijel još i sad u sljepoći,
I bijela, bijela krvnikova koža;
Jer do pojasa svi su bili goli
I tako nagi oči su nam boli.
O bolno svjetlo, nikad tako jako
I oštro nikad nisi sinulo u zori,
U strijeli, ognju; i ko da sam plako
Vatrene suze s kojih duplje gori:
A kroz taj pako bljeskovi su pekli,
Vriskovi drugih mučenika sjekli.
Ne znam, koliko žar je bijesni trajo,
Kad grozne kvrge s duplja rasti stanu,
Ko kugle tvrde, i jedva sam stajo.
Tad spoznah skliske oči na svom dlanu
I rekoh: "Slijep sam, mila moja mati,
Kako ću tebe sada oplakati..."
A silno svjetlo, ko stotine zvona
Sa zvonika bijelih, u pameti
Ludoj sijevne: svjetlost sa Siona,
Divna svjetlost, svjetlost koja svijeti!
Svijetla ptico! Svijetlo drvo! Rijeko!
Mjeseče! Svjetlo ko majčino mlijeko!
Al ovu strašnu bol već nisam čeko:
Krvnik mi reče: "Zgnječi svoje oči!"
Obezumljen sam skoro preda nj kleko,
Kad grč mi šaku gustom sluzi smoči;
I više nisam ništa čuo, znao:
U bezdan kao u raku sam pao.
(...)
