Ekonomska škola Vukovar

[DNEVNIK IZ ALMADE, DAN 1.]

15. ožujka 2019. krenuli smo u Portugal povodom sudjelovanja u projektu Erasmus+. Krenuli smo u 23:00 ispred naše škole. Vozili smo se 4 sata do aerodroma Ferenc Liszt u Budimpešti. Kada smo prošli sigurnosnu provjeru u free shopu smo izgubili Davida, ali ubrzo smo ga prepoznali po njegovom šeširu. Prvi problem na putovanju, a nadamo se i zadnji je uspješno riješen. Čekali smo sat vremena da se ukrcamo u avion. Ušli smo u autobus i odvezli se do aviona i onda je počelo slikanje. Profesorica Vera nas je slikala ispred aviona dok smo držali slova i od toga sačinili “VUKOVAR”. U Lisabon smo sletjeli u 7:50. Nakon što smo napokon našli izlaz, vidjeli smo naše domaćine. Malo smo se podružili na aerodromu sa domaćinima, upoznali se s njima. Nakon toga svatko je otišao sa svojim domaćinom kući.

[DNEVNIK IZ ALMADE, DAN 2.]

Danas je nedjelja i dan mi je započeo doručkom kod mojih domaćina. Nakon doručka, Rosana, moja domaćica i ja smo gledale film i malo bolje se upoznavale. Poslije podne smo ona, njena baka i ja otišle na brdo gdje se nalazi kip Isusa, sličan onome u Rio de Janeiru, samo malo manji. Malo smo se slikale tako da se vidi “Most 25. Aprila’, most koji razdvaja Almadu i Lisabon. Popele smo se skroz do vrha. Pogled je prekrasan. S jedne strane se vidi Lisabon, a sa druge strane Almada. Nakon toga smo otišle na obalu. Duž čitave obale se prostiru restorani i barovi. Nismo mogli da se kupamo jer je bilo malo hladnjikavo, ali da znamo surfati sigurno bismo hvatale valove. Obišle smo taj dio grada, koji je jako lijep. Nakon toga smo otišle na kasni ručak te se uputili kući jer je ona morala učiti za test. Dan sam provela jako lijepo i žao mi je što ne znam surfati, novi cilj mi je naučiti surfati.

[DNEVNIK IZ ALMADE, DAN 3.]

Danas smo išli s našim domaćinima na prvi sat. Ja sam bila na satu geologije, ucili smo o sedimentnim stijenama. 
Nakon nastave smo se svi našli. Učenici škole u kojoj smo bili su nam priredili program od 3 pjesme. Nakon što su nam otpjevali, uputili smo se u učionicu gdje smo pogledali prezentacije koju je svaka zemlja priredila kako bi se predstavila. Poslije upoznavanja s ostalim sudionicima, imali smo igre. Igrali smo graničara, preskakali uže, bacali smo drveni bejblejd i spuštali se autićima.
Poslije toga smo otišli na ručak i nakon ručka smo se uputili u drugu školu gdje smo imali 3 radionice. Robotiku, mehaniku i IT tečaj. Učenici 12. razreda su nam pokazivali svoje projekte iz robotike i mehanike. Imali smo priliku upravljati vozilima preko telefona. Također smo izrađivali vlastitu web stranicu. Na radionicama je bilo jako zabavno. Nakon toga smo se vratili kući svojim domaćinima i s nestrpljenjem čekali novi dan, odnosno nove radionice.

[DNEVNIK IZ ALMADE, DAN 4.]

Dan sam započela doručkom kod domaćina. Poslije sam s mojom domaćicom otišla na prvi sat. Imali su matematiku pa sam usput i naučila nešto novo. Rosana, moja domaćica, me je odvela do ulaza u školu gdje me je netko od profesora trebao pokupiti i odvesti u drugu školu. Međutim, nitko nije došao po mene pa smo djevojka iz Češke i ja same otišle u drugu školu. Kada smo se svi sastali, obavili smo slikanje i uputili se u razgledavanje grada. Bili smo podijeljeni u grupe, iz svake zemlje po dvoje, te smo dobili papire s pitanjima u vezi grada na koje smo trebali odgovoriti. Uspješno smo to obavili uz malu pomoć Googla i prepisivanja jedni od drugih. Poslije smo išli na ručak. Nakon ručka, autobusom smo se uputili u “Lifeshaker Associação” , organizaciju mladih. Kada smo došli, igrali smo dvije igre, poslije smo pogledali prezentaciju o organizaciji. Nakon prezentacije smo opet odigrali neke igre. Također smo igrali ragbi. Na kraju smo se vratili autobusom do škole gdje su nas naši domaćini čekali i otišli smo kući.
Jako mi se svidio današnji dan, bilo je jako zanimljivo.

[DNEVNIK IZ ALMADE, DAN 5.]

Danas sam išla sa mojom domaćicom na prvi sat. Prvi sat je bila filozofija. Poslije prvog sata sam se našla sa drugim učenicima. Kada smo se svi skupili autobusom smo se uputili u Quinta do Anjo, tamo smo imali radionicu keramike. Poslušali smo prezentaciju o radionici, kako se prave keramičke posude i pločice. Poslije smo sami oslikavali pločice. Nakon radionice autobusom smo se uputili nazad u Almadu. Kada smo se vratili u Almadu imali smo slobodno vrijeme koje smo iskoristili tako što smo nas 5 sa profesoricama otišli u Lisabon. U Lisabon smo išli trajektom. Tamo smo obavili ručak i saznali da David treba da bude u 17 sati u školi ima probu pred nastup. Profesorica Sanja, David i Ivan su se vratili u Almadu, a profesorica Vera, Tijana, Zorana i ja smo ostale u Lisabonu i uputile se u obilazak Lisabona. Popele smo se do zidina dvorca, ali nismo mogle da uđemo unutra. Nakon obilaska grada uputile smo se nazad na trajekt za Almadu. Odmah sa trajekta smo otišle u restoran gdje su nas čekali profesorica Sanja, Ivan i David. U restoranu Teatro Azul smo imali završnu večeru. Prije večere učenici iz Portugala i Poljske imali su kratki nastup, a poslije večere David i njegov domaćin su imali kratki muzički nastup. Poslije toga smo odigrali neku igru i onda je uslijedio ples. Na kraju večeri je svatko otišao sa svojim domaćinom kući da se odmori za nadolazeći put kući.
Dan je bio jako zanimljiv, vidjeli smo puno novih stvari.

[DNEVNIK IZ ALMADE, DAN 6.]

Došao je zadnji dan koji sam započela pakovanjem stvari. Nakon toga Rosana i ja smo se opraštale te smo se uputile da se sastanemo sa svima ispred hotela. Kad smo stigle, pozdravile smo se i ja sam se uputila na aerodrom, a ona u školu. Na aerodrom smo išli taxijem, svi smo bili tužni što idemo. Stigli smo na aerodom i imali smo malih komplikacija s kartom, ali to je naša profesorica Vera uspješno riješila. Let nam je protekao u smijehu tako da smo jedva osjetili silne turbulencije iznad Italije. Iz Budimpešte smo se kombijem vraćali nazad u Vukovar. Kako smo se svi zbližili prethodnih dana, atmosfera je bila opuštena. Kako smo ušli u Hrvatsku, uzbuđenje je sve više raslo. Od ulasku u Hrvatsku pa do Vukovara put je bio popraćen glasnim smijehom. Ispred škole su nas dočekali roditelji, obavili smo završno slikanje i uputili se svojim kućama. 
Sudjelovanje na ovom projektu mi je pružilo dosta lijepih trenutaka, novih iskustava i novih prijateljstava. S nestrpljenjem čekam da gosti dođu nama.