Ekonomska škola Vukovar

U autobusu je, od samog početka, vladala izvrsna atmosfera. Glasno pjevanje počelo je već u rano jutro, a čulo se ponajviše sa zadnjih sjedala. Netom nakon toga oglasila se jedna od profesorica. Našem namrgođenom vozaču smetala je galama te nas je profesorica morala opomenuti. Nastavili smo pjevati, no ovoga puta tišim glasom. Svi smo pjevali kao jedno pa su tako i oni najpiskutaviji glasovi, na koje se nikako ne možemo naviknuti, zvučali dirljivo. Nakon dva sata vožnje, na stajalištu smo napravili kratku pauzu. Neki su otišli na kavu, neki u trgovinu, dok su ostali punom snagom trčali do toaleta. Nakon pauze, vratili smo se u autobus i nastavili putovanje koje je trajalo još nepuna dva sata. Oko 11 stigli smo na odredište.

Svaki je profesor okupio svoju grupu učenika te zajedno s njom pošao na Interliber. Već na samom ulazu svi smo ostali iznenađeni. Pred očima nam je bilo toliko raznolikih, šarenih knjiga u svim bojama. Nismo znali odakle početi s razgledavanjem.

Svi smo tražili omiljene naslove i autore, neki kratke stripove, neki popularne romane ili lektire. Bili smo oduševljeni ponudom naših izdavačkih kuća. Mogli su se tu naći bestseleri svjetske književnosti, romani koji su osvojili tinejdžere diljem svijeta. Tko dođe na Interliber i osjeti atmosferu našeg najvećeg sajma knjiga, mora i sam poželjeti prepustiti se užitku čitanja. Interliberom nas je pratila tiha opuštajuća glazba. Susreli smo nekoliko književnika te se fotografirali s njima i dobili autogram. Vrijeme nam je brzo proletjelo.

Kažu da se to dogodi kad se dobro zabavljaš, vjerujem da je to tako. Kada smo izašli sa Interlibera, primijetili smo da je većina učenika nosila brojne vrećice pune knjiga, no naša prof.hrvatskog jezika sve na je nadmašila. Njezine su ruke bile pune. Nakon Interlibera, uputili smo se u centar grada zagreba. U dogovoru s profesorima, imali smo slobodno vrijeme za sebe. Uputili smo se na različita mjesta. Ponajviše smo obilazili razne kafiće, restorane s brzom hranom, razgledavali kulturnu baštinu grada te pronalazili najljepša mjesta ovoga grada prepunog života za što bolji selfie. Svi smo se odlično zabavljali, no već je bilo kasno, stoga smo se morali vratiti kući. U autobusu se nastavila još ugodnija atmosfera. Primijetili smo i da je namrgođeni vozač odmorio svoje živce u Zagrebu. Svi su glasno prepričavali zanimljive događaje, no najednom je nastala tišina. Svi su pogledi bili upereni u prednji dio autobusa jer je jednom dečku pozlilo. Svi smo se zgrozili zbog posljedica njegove mučnine, no u tom trenutku profesori su ispali pravi heroji, pomogli su dečku kojemu je ubrzo postalo puno bolje.

Ostatak putovanja proveli smo u veselju, naravno, pjevajući. U Vukovar smo se vratili u kasnim noćnim satima. Svi smo već bili umorni te smo pošli svojim kućama s osmijehom na licu. Bio je to nezaboravan izlet u Zagreb.

Lucia Rančki, 2.g