Obrtničko-tehnička škola

Neki te ljudi dotaknu… Kao sunce koje izlazi u zoru, probijajući se svojim zrakama kroz tamu.

Neki te ljudi dodirnu, potaknu, umire i ohrabre.. Daju ti snagu i vjeru, da čvrsto koračaš kroz životne oluje. Neki te ljudi podignu, zagrle, nasmiješe. Ušuljaju se nečujno u tvoje srce, ne dajući da ih ikada više zaboraviš. To si bila ti. To si zauvijek ti.

Kažu da na ovom svijetu svatko od nas ima svoju misiju, a tvoja je bila posebna.

Hrabra ženo, majko, suprugo! Kolegice, prijateljice, učiteljice! Toliko je uloga koje si dostojanstveno nosila, i u srcima svih koje si srela na svom životnom putu, ostavila neizbrisiv trag. To je bila tvoja misija. To je bio cilj.

Cilj koji si ispunila. Svojom si borbom svima nama dala zadatak da cijenimo svaki svoj dan. Da živimo život koji nam je darovan, baš takav kakav je. Iako si nosila teško breme, nisi mu dala da te slomi. Znala si mu se nasmijati i prkositi u lice.

Lavice.. .Vrijeme je da se odmoriš. Tamo gdje je beskonačno plavetnilo, mir i spokoj. Tamo gdje možeš nesmetano letjeti svoj let, bas tako kako si željela. Tamo gdje će stati sav tvoj smijeh, odrješitost i hrabrost. Leti, leti visoko, predivna ženo. Ostavila si nam dovoljno snage da te pustimo, ali da zauvijek pamtimo sve uspomene i dane provedene s tobom.

Bila je čast poznavati te. Bila je privilegija dijeliti život s tobom.

Do nekog novog, ljepšeg susreta…

Mirno spavaj, hrabrice. Bio je ovo najduži maraton tvoga života.

Vole te tvoji djelatnici i učenici Obrtničke škole Slavonski Brod.