Subota, 19. listopada 2019. Šubićevac. Ispred Kuglane. 7.00 ujutro. Polazak.

     Još sneni, ulazimo u autobus koji lagano kreće put Tomislavgrada. Prva stanica i jutarnja kava i/ili čaj je noćni klub Carpe diem u Trilju. Začuđeni konobari (neki još iz noćne smjene) u čudu su od iznenadne najezde grupe profesora koji ni sami ne znaju hoće li naručiti vani ili unutra. Nekima nedostaje zraka, drugima je hladno... k'o djeca! No, bolju kavu već duuuugo nismo popili.  

     Do Tomislavgrada malo kunjamo, vodimo „autobusne“, nevezane priče. Raspoloženje raste. Ako smo i bili sneni, u Tomislavgradu, već pri pozdravu i upoznavanju s fra Sretanom Ćurčićem, svaki umor nestaje. Fra Srećko, kako ga je kolegica odmilja zvala, pun je energije, veselja i one prave životne radosti koju već dugo nismo vidjeli. Njegovo ga ime doista najbolje opisuje. U vrlo interesantnom, živopisnom i predanom  „putovanju“ kroz franjevački samostan i baziliku posvećenu sv. Nikoli Taveliću (prvom hrvatskom svecu), fra Srećko nam je, na svoj specifičan i vrlo digresivan način (pun pričica koje se na službenim stranicama ne mogu saznati niti pročitati) ponosno predočio i samu baziliku, s podnim grijanjem (koja „ugošćuje“ najveću sliku Vlahe Bukovca, 4,5 m x 3 m, Isus – prijatelj malenih iz 1888., sliku koja je 60 godina bila po raznim podrumima, smotana u tuljak te su je splitski restauratori obnovili tek nakon Domovinskog rata i vratili je samostanu 1996.) i, donedavno, najveće orgulje u BiH (poklon don Ante Bakovića).

     Tu je još i samostanski arhiv, i muzej (s afričkom zbirkom i predmetima prikupljenima tijekom misionarskog rada franjevaca iz Tomislavgrada u Kongu gdje su nazočni više od 50 godina, zatim arheološkom, etnološkom i sakralnom zbirkom) i... kao šećer na kraju... samostanska knjižnica. Eeee, na nju je fra Sretan posebno ponosan, a mi smo se uvelike iznenadili kada smo, iza „zatvorenog“,  žutog zida, zapravo, otkrili niz pomičnih polica koje otvaraju nove prostore i zavidan fond kojeg se ne bi posramila niti jedna knjižnica.

     Ustvari, samostan ima i „jagodu na šlagu“ (ili štoveć), a vezana je uz paleontološku zbirku. Naime, 15. kolovoza 2011. godine, u kamenolomu u Cebari, Vinko Ljubas Jablan je pronašao „nešto što nije kamen, nije drvo, nešto između“! Nitko nije mogao očekivati da će slučajno okriće postati senzacija, ali... znanstvena senzacija, potvrđena od strane svjetski priznatih paleontologa! U samostanu je, nakon dugogodišnjeg istraživanja, otvorena izložba Duvanjski praslon – div iz pretpovijesti popraćena istoimenim katalogom. Taj „praslon“ je interesantan zbog toga što ima kljove veće od sebe. Dakle, ako je visok 3 metra, kljove su mu 3.20 m ili 3.30 m. I to sve kako bi se obranio od silnih predatora!

     Sve u svemu, nakon ovakvog tipa edukativne izobrazbe, čovjek ogladni. I gdje ćemo nego u Eco selo Grabovica! Na obali Buškog jezera, 10 km od graničnog prijelaza Kamensko, pružen nam je neviđeni gurmanski užitak svih „predatora“ kojih smo svjedoci u našoj novijoj povijesti, ne onoj pliocenskoj, „praslonovskoj“. Naši su „predatori“ bili vrlo konkretni i toliko kvantitavno „jaki“ da pola nismo niti mogli pojesti.

     Punih trbuha, uputismo se prema Imotskom. Tamo nas je dočekala jedna divna gospođa, ravnateljica OŠ „Josip Vergilij Perić“ koja nas je odvela do Crvenog i Modrog jezera pričajući o kratkoj povijesti i zanimljivostima pitoresknog gradića, nakon čega smo se prošetali (zapravo smo bili pravi planinari, a nedorasli takvim usponima, bilo nas je koji smo hvatali zrak i dolazili k sebi od muke uspona) do poznatog nogometnog igrališta na vrhu brda. Naravno da je kolegica, koja je bila prva, profulala put. A mi... poput stada ovaca, za njom, ne znajući da se ona na ovakvim putešestvijama redovito izgubi u prostoru. Smijehu nikad kraja! I preskakanju preko nekih zidina (pored niže postavljenih, OTVORENIH, vrata koje iz naše perspektive nismo vidjeli) i beskrajnom, ali slatkom umoru na kraju putovanja.  I zajedničke slike uz nezaobilaznog nam Tina!

     Naposljetku, koncept povratka autobusom je predvidljiv – tupi pogledi onih koji su uspjeli oči imati otvorene dok su ostali spavali!

Više slika u Foto-galeriji....