preskoči na sadržaj

Gimnazija Petra Preradovića Virovitica

MZO AZOO NCVVO e-Dnevnik e-Matica Ettaedu EMA Webmail OPAC


 > Naslovnica
Izdvojeno
Nastavni plan i program Javna nabava Online produljenje posudbe u školskoj knjižnici
Sandučić povjerenja Popis užbenika za šk. god. 2024./2025. Desiderata
Evidencija objava na mrežnoj stranici škole Natječaji Javni pozivi i odluke za organizaciju izvanučioničkih nastava
Pedagoško-psihološki kutak Katalog školske knjižnice Vrijeme primanja roditelja na individualne razgovore
COVID-19 - Protokol za rad u školi COVID-19 - Protokol za korištenje i najam sportske dvorane Kalendar polaganja ispita državne mature u šk. god. 2022./2023.

 


Pvi nastavni dan

[OBAVIJEST] Učenici prvih razreda se prvoga dana nastave, 9. rujna 2024. godine u 7:30 okupljaju u holu kod glavnog...

Objavljuje Gimnazija Petra Preradovića Virovitica u Četvrtak, 5. rujna 2024.

Godišnjak za šk. god. 2023./2024.

Natječaj za imenovanje ravnatelja/ice škole

Natječaj za imenovanje ravnatelja/ice Gimnazije Petra Preradovića Virovitica objavljen je 16. veljače 2024. godine.

Natječaj vrijedi osam (8) dana od objave natječaja u Narodnim novinama (NN 19/2024) i na mrežnim stranicama Gimnazije Petra Preradovića Virovitica.

Preuzmite dokument u .doc formatu.

Instagram

Vijesti
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju

Prvih stotinu godina zgrade Gimnazije Petra Preradovića

Autor: Ana Novosel Grgić, 27. 5. 2014.

Ove godine želimo stogodišnjoj ljepotici iskazati počast i proslaviti njezin rođendan kako zaista zaslužuje. Od srca joj želimo neka i dalje uspješno odolijeva vremenu koje je pred njom i strpljivo prima nove učenike koji će o njoj pronositi glas svojim marljivim radom i trudom. 

Virovitica, godina je 1907. i vrijeme Austro-Ugarske monarhije. Predstojnik odjela za bogoštovlje i nastavu Zemaljske vlade Hrvatske, Slavonije i Dalmacije Milan Rojc prema saznanjima izjavio je da će se neke više pučke škole u Monarhiji preustrojiti u realne gimnazije. Općinsko zastupstvo Virovitice na to saznanje je poduzelo potrebne mjere kako bi i Virovitica umjesto Više pučke škole dobila realnu gimnaziju. Ubrzo je sazvana sjednica općinskog zastupstva koja je održana 4. travnja iste godine, a zastupnik Ernest Blažeković iznio je prijedlog da se i virovitička Viša pučka škola pretvori u realnu gimnaziju jer je to već učinjeno na području Hrvatske i Slavonije. Hrvatsko-ugarskom nagodbom iz 1868. godine Hrvatska je imala pravo na potpunu autonomiju školstva. Osnivanje realne gimnazije u Virovitici predstavljalo bi obrazovni i kulturni napredak našega područja, djeca ne bi morala više putovati u druge gradove u školu, a naš grad bi ostvario veći društveno-gospodarski značaj. Zastupnik Dvojak predložio je osnivanje poslanstva koje će iznijeti prijedlog Kraljevskoj zemaljskoj vladi. Poslanstvo su činili zastupnici: Ernest Blažeković, Josip Dvojak, Iso Koning, Jakob Weisman te načelnik općine Đuro Mozolovski. Zbog pomanjkanja školskog prostora, općinsko zastupstvo odlučilo je sagraditi novu školsku zgradu za Višu školu i samo neke razrede Niže škole. Godine 1908. osnovan je Odbor za gradnju školske zgrade. Odbor je na sjednici zastupstva 12. lipnja iste godine obrazložio što je sve potrebno u vezi izgradnje školske zgrade. Zgrada bi trebala imati jedan kat sa svim prostorijama koje bi činile modernu školu. Dijelila bi se na dva dijela, jedan za Nižu pučku školu, a drugi za realnu gimnaziju (Višu pučku školu). Za izgradnju su se predlagala dva mjesta. Prvo je bivše spremište za drva, a drugo prostor gdje se nalazila tadašnja općinska zgrada. Zastupnici su izvješće primili na znanje i raspisali natječaj za izradu nacrta škole. Za tu namjenu određene su dvije nagrade u vrijednosti od 800 i  500 kruna, a na natječaj su se mogli prijaviti samo arhitekti koji su djelovali na području Hrvatske. Na taj način bi se ulagalo u domaće ljude.

                10. kolovoza 1908. objavljeno je da će se na šetalištu koje se nalazi nasuprot dvorcu Schamburg-Lippe (Pejačević) graditi velika školska zgrada. U listopadu je izabrano povjerenstvo za ocjenu prijedloga nacrta, a činili su ga kraljevski župan Josip Doljak, nadinženjer Andrija Gromes (kraljevski inžinirski pristav kraljevske kotarske oblasti u Virovitici), načelnik Đuro Mozolovski, Pavao Rohrbacher, Ernest Blažeković, Vjekoslav Steiner, dr. Neubauer (općinski liječnik), Tomo Mihalić (ravnatelj Niže pučke škole) i dr. Gavrančić (mjesni školski nadzornik). 17. studenog povjerenstvo  je u uredu općinskog poglavarstva promotrilo pet pristiglih nacrta za izgradnju škole. Svaka omotnica sadržavala je nacrt i još jednu omotnicu s podacima o arhitektu. Omotnica s imenom arhitekta otvorena je nakon što su se dodijelile nagrade za nacrt. Dakle, ocijenio bi se najprije nacrt. Prva nagrada dodijeljena je Viktoru Axmannu i Ivanu Domesu. Axmann najznačajniji osječki arhitekt i urbanist prve polovice dvadesetog stoljeća, a  obrazovao se u Münchenu u Visokoj tehničkoj školi i Beču, a u Osijeku je bio jedini arhitekt do Prvog svjetskog rata. Osijeku je dao europski štih i pretvorio ga u moderni srednjoeuropski grad. Razdoblje njegova djelovanja od 1905. do 1914. karakterizirala je secesijska arhitektura i utjecaj bečke škole. Domes je bio osječki projektant i graditelj te dugogodišnji suradnik arhitekta Axmanna. Njihovo idejno rješenje nacrta i izgradnje zgrade buduće realne gimnazije pokazalo se kao najfunkcionalnije i najmodernije.

Godine 1910. Kraljevska zemaljska vlada odobrila je nacrte za novu školsku zgradu. U srpnju iste godine objavljen je natječaj za izgradnju nove školske zgrade, a izabran je graditelj Pavao Rohrbacher iz Virovitice. Izgradnja zgrade realne gimnazije bila je veliki arhitektonski i građevinski projekt koji je zahtijevao i velika financijska sredstva koja Virovitica u tom trenutku nije imala pa je Kraljevska zemaljska vlada odobrila porez u iznosu 2 filira. Nakon godinu dana tim putem prikupila bi se sredstva u iznosu od 10 000 kruna što je bio sasvim solidan iznos za početak, ali ne i dovoljan za nastavak gradnje. Kako financijskih sredstava nije bilo u dovoljnoj količini, općinsko zastupstvo saziva sjednicu 6. svibnja 1911. godine na kojoj je istaknuto da se mora uzeti zajam u iznosu od 400 000 kruna za potrebu gradnje. No to je bila prevelika potražnja i nadinženjer Andrija Gromes prema savjetu sa sjednice Kraljevske zemaljske vlade sugerira da bi trebalo nastupiti štedljivije i predlaže uzimanje zajma u iznosu od 250 000 kruna. Mjere uštede nisu smjele utjecati na izgled moderne škole. U učionicama umjesto parketa bio bi postavljen drveni pod, u hodnicima umjesto pločica isto drveni pod, umjesto vrlo skupe željezne ograde posadila bi se živica, a umjesto kamenih stepenica načinit će se one od umjetnog kamena. Fasada zgrade trebala bi biti vrlo jednostavna, s tim da vanjski izgled bude dostojan zgrade realne gimnazije. Naglašeno je da zgrada ne bi smjela sličiti vojarni ili kaznionici.

U kolovozu 1911. godine započinje gradnja škole, a završava krajem 1912. godine. Bila je to prekrasna jednokatnica i za tadašnje prilike vrlo moderna zgrada. Imala je vodovod, centralno grijanje i dvoranu za gimnastiku. 10. veljače 1913. u zgradu se smjestila Viša pučka škola i Šegrtska škola (desno krilo) te ženski razredi Niže škole (lijevo krilo).

3. veljače 1914. godine provedena je kolaudacija (pohvalba), tj. povjerenstvo Kraljevske zemaljske vlade je pregledalo zgradu, izdalo uporabnu dozvolu i zgrada je mogla službeno primati učenike. Odjel za pravosuđe Kraljevske zemaljske vlade odredio je da pohvalbu nove školske zgrade u Virovitici obave tehnički izvjestitelj kraljevske županijske oblasti u Osijeku Josip Doljak i voditelj gradnje nadinženjer Andrija Gromes. Tom prigodom bili su prisutni općinski zastupnici i poduzetnici.

13. svibnja 1914. godine održana je sjednica zastupstvana kojoj je istaknuto da je potrebno blagosloviti zgradu nove škole. Zastupnici zaključuju da proslava treba biti što skromnija, a priredbu će pripremiti ravnateljstvo škole. Posveta nove školske zgrade obavljena je 24. svibnja 1914. godine. Blagoslov je obavio fra Matija Matijaš uz pomoć fra Klarencija Horvata.

23. listopada 1914. godine iz vojarne domobranske husarske pukovnije preselila se bolnica Crvenog križa u novu školsku zgradu jer su u vojarnu trebali doći novaci na izobrazbu pa nije bilo mjesta za sve. Zbog tog razloga su se morale Viša i Niža pučka škola preseliti u zgradu preko puta pošte. Tako je nova školska zgrada tijekom Prvog svjetskog rata služila u vojne i bolničke svrhe. 13. rujna 1918. godine Odjel za bogoštovlje i nastavu Zemaljske vlade Hrvatske, Slavonije i Dalmacije naredio je osnivanje privremene gimnazije u Virovitici. Ukinuti su neki razredi Više pučke škole u Virovitici, a s radom su započeli prvi, drugi i treći razred realne gimnazije. Obrazovanje se odvijalo po uzoru na zagrebačke realne gimnazije, tj. prema njihovom programu rada. 15. srpnja 1919. godine Odjel za bogoštovlje i nastavu ukida i osmi razred Više pučke škole u Virovitici i uvodi četvrti razred realne gimnazije. Time je nakon 24 godine djelovanja prestala s radom Viša pučka škola u Virovitici.

Naša zgrada gimnazije i dalje ponosno stoji. Svojim izgledom upotpunila je središte grada i dala mu pečat minulih vremena. U svojih prvih stotinu godina primila je mnoštvo učenika i dala im čvrste temelje i kvalitetno znanje za nastavak daljnjega školovanja. Pohađale su je brojne poznate osobe koje su se iskazale na različitim područjima djelovanja od kulture do znanosti kao što su Franjo Fuis, Nikola Trick, Teodor Trick, Zvonimir Majdak, Dragutin Britvić, Viktor Žmegač, Milko Kelemen, a mnoge talente, vjerujemo, tek treba otkriti. Srednjoškolskog obrazovanja uvijek će se vrlo rado sjećati svi njezini učenici jer su ovdje proveli najljepše trenutke svoje mladosti. Proces realizacije izgradnje zgrade gimnazije bio je vrlo težak, a nailazio je na brojne prepreke poput financija ili mišljenja da zgrada gimnazije Virovitici nije potrebna. Oni koji su se protivili, prevarili su se. Učenici gimnazije postizali su brojne uspjehe i ponosno predstavljali školu, grad i županiju te su uspjeli dokazati opravdanost postojanja gimnazije u našem gradu. Ove godine želimo stogodišnjoj ljepotici iskazati počast i proslaviti njezin rođendan kako zaista zaslužuje. Od srca joj želimo neka i dalje uspješno odolijeva vremenu koje je pred njom i strpljivo prima nove učenike koji će o njoj pronositi glas svojim marljivim radom i trudom.  

Bibliografija (podaci oblikovani prema):

-   novine „Virovitičan“ (godine 1907. – 1914.) i „Hrvat“ (godine 1909. – 1910.)

-   „90 godina Gimnazije u Virovitici“, uredile Ivana Bešir, prof. i Zdenka Kos, prof., Virovitica, 2009.

-   Rudolf Horvat, Povijest grada Virovitice, Virovitica, 2001.

-   Dragutin Franković i dr., Povijest školstva i pedagogije u Hrvatskoj, Zagreb, 1958.

-   Dragan Damjanović, Stambena arhitektura dvadesetih godina dvadesetog stoljeća u Osijeku, (znanstveni članak), Filozoski fakultet u Zagrebu (Odsjek za povijest umjetnosti), Zagreb, 2014.

 

Članak napisala Ana Novosel, prof.

 

 

Povratak na prethodnu stranicu Povratak Ispiši članak Ispiši članak Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju



Tražilica

Napredno pretraživanje
Traži
Izdvojeno



ESI

Izrada projektne dokumentacije za energetsku obnovu Gimnazije Petra Preradovića Virovitica

Energetska obnova zgrade Gimnazije Petra Preradovića na adresi Trg bana Josipa Jelačića 16, Virovitica

Zajedno kroz prirodoslovlje

Kurikulumi i priručnici

Kurikulumi i priručnici fakultativnih nastava projekta Zajedno kroz prirodoslovlje

Stem za svakog

 

 

GMP

Lektira

Riječ mladih

Riječ mladih 2.0

GPPV BAZA

Statistika

Statistika posjeta mrežnoj stranici škole

e-Škole

PASCH

Ekoškola

Kumovi projekta

Instagram
Twitter
Pinterest
CMS za škole logo
Gimnazija Petra Preradovića Virovitica / Trg bana Josipa Jelačića 16, HR-33000 Virovitica / gimnazija-ppreradovica-vt.skole.hr / ured@gimnazija-ppreradovica-vt.skole.hr
preskoči na navigaciju