Kao što se već niz godina uobičajilo, a odlukom Hrvatskoga sabora postalo i službeno, od 11. do 17. ožujka diljem naše domovine obilježavaju se Dani hrvatskoga književnog jezika u spomen na Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika objavljenu 17. ožujka 1967., u kojoj se traži jednakost I ravnopravnost svih četiriju književnih jezika (dakle i hrvatskoga) u tadašnjoj Jugoslaviji te  oiguravanje dosljedne primjene hrvatskoga književnog jezika u školama, novinstvu, javnom i političkom životu, na radiju i televiziji. Iz zahtjeva je jasno da je hrvatski književni jezik bio potisnut na sam rub postojanja, a hrabri hrvatski jezikoslovci, književnici i kulturni djelatnici koji su Deklaraciju potpisali, bili su sustavno progonjeni i na različite načine kažnjeni. Trebalo je čekati osamostaljenje Republike Hrvatske i izboriti pobjedu u Domovinskom ratu da bi nam i naš lijepi jezik bio “vraćen”.

Ove se je godine obilježavanje Dana hrvatskoga jezika odvijalo unutar razrednih odjela zbog poštivanja propisanih mjera distanciranja. Učenici su upoznati sa samim značajem objave Deklaracije i povijesnim tijekom razvoja hrvatskoga jezika, pripremili su panoe s najvažnijim činjenicama o Deklaraciji, učili su njegovati i čuvati svoj jezik, upoznavali pisce koji su taj jezik svojim djelima uzveličali i ostavili trajan spomen svoga domoljublja i rodoljublja.

Jedna od aktivnosti u šestim razredima odvela nas je u najdalju hrvatsku jezičnu povijest i učinila učenike malim glagoljašima koji su dobili zadatak izraditi glagoljsku slovaricu kojom bi mogli poučiti azbuku te tako i sami dokazati da i oni  poznaju slova i stoga kažu da je dobro živjeti na zemlji.

Pojedini su učenici zakoračili i dalje u svojo kreativnosti I načinili prava mala umjetnička djela koja će krasiti kabinet Hrvatskoga jezika u našoj školi.

Radovi učenika:poveznica