" Sloboda je sve
i šum Drveća
i žubor rijeke uz obalu
Dječja graja
slobodan duh koji vlada
u nama.
Sloboda je sve to..."
I ove su godine učenici 7.(a,b,c) i 8.(a,b) razreda, na satu hrvatskog jezika obilježili Dan sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje i Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata.
Uredili su dio učionice prigodnom izložbom svojih radova koje su izradili nakon čitanja poznatih "Priča iz Vukovara " Siniše Glavaševića. Učenici su svoje dojmove i razmišljanja prikazali na različite načine služeći se različitim tehnikama: od pisanja poezije, crtanja, govora o ratu, prezentacije i paljenjem lampiona u školskom dvorištu.
Svatko je na osoban i emotivan način iznio svoje razmišljanje i osjećaje o nečemu što " ne može ni zamisliti". Vukovarski toranj simbol je hrabrosti, obrane i slobode, a rat je nešto najstrašnije što se može dogoditi čovječanstvu, zato je važno da se takvo što NIKADA više ne dogodi.
I kako Siniša Glavašević kaže u svojim pričama:
" Život je pun zagonetki, ali najzagonetnije je to kako od prijatelja nastaje neprijatelj..."
"Najljepše je imati djecu jer djeca su budućnost, ona su nada u bolje sutra , vjera da će ono što slijedi zaštititi starost. Kad čovjek ima djecu, onda je sve bolje, jer kada vas svi napuste, opet vam ostaju vaša djeca... Naučite djecu da se smiju, da misle lijepo, da ih upozorite da njihova htijenja ne budu veća od nebeskog svoda, da njihove ruke ne prljaju ničija djetinjstva i ničije želje, morate ih jednostavno naučiti da ljube. ... Ne dopustite da njihovu maštu satre zlo... Zaustavite svijet, zaustavite vrijeme ako ne stignete dati djeci sve što im treba da odrastu u čistoj ljepoti, jer za ono što se sada događa , nisu kriva djeca. Kad čovjek bolje razmisli, djeca su još jedino dobro koje je čovječanstvu ostalo."
Učiteljica Zdravka Čuljak