Osnovna škola "Blaž Tadijanović" Slavonski Brod

MOJA ŠKOLA

Moja škola se zove Osnovna škola Blaža Tadijanovića. Nalazi se u Podvinju. Jako sam sretna što idem u nju, jer je jako lijepa, ima puno prirode oko nje.

Volim ju zato što su učiteljice drage i dobre. Moja najdraža učiteljica je Marina Krijan. U školi imamo puno predmeta, a najdraži mi je hrvatski jezik.

Imam u školi puno prijateljica i prijatelja. Puno učimo , ali se i stignemo i igrati.

       Antonela M.,    4. razred

Moja je škola jako lijepa. Velika je i ima veliko dvorište. Čista je i uredna.

Svaki dan jedva čekam otići u školu. Tamo puno učim, ali se i družim sa svojim prijateljicama.

Najviše volim matematiku i njemački. Od svih učiteljica mi je najbolja Marina Krijan jer se brine o nama.

Helena K.,  4. razred

Moja škola se zove Blaž Tadijanović. U njoj imam puno prijatelja koji su mi najbolji.

Osim prijatelja imamo super učitelje i učiteljice koji žele da više naučimo.

Naša učiteljica nas je naučila pristojnom ponašanju pa uz pomoć nje smo bili i ostali najbolji razred u školi.

Jer je naša škola najbolja na svijetu.

Valentina G.,   4. razred

Korijen

Opet nešto želudac me muči_,
Mora glava korijen da nauči !
Nekom teško, nekom lako znati,
Gdje dolaze ti strašni kvadrati ?

Bio prva ili druga smjena,
Muka mi je više od korijena.
Ali ipak_, znanje je veliko,
Do'će i tebi kraj Matematiko !

Sve to lijepo na papiru stoji,
Al^' korijen se ruka pisat boji.
Nije lako, al' nije ni teško,
Jao moja u kockici greško !

Mozak pali, upotrijebi znanje,
Vjeruj, slijedi tada olakšanje !
Jednog dana, ubit će me žena,
Ako jezik izusti korijena !

Tadej L. , 8.raz.

PRVI SNIJEG

Na naše selo pao je prvi snijeg,
Iza moje kuće prekrio je brijeg.
Svima su nam sretna lica,
A na brijegu bezbroj raznih saonica.

Svi imamo kapice šarenih boja,
Ali meni se najviše sviđa moja.
Sanjkaju se djeca, sanjkaju se mame,
A naše selo je prepuno galame!

Katarina C., Anita A., Marica J. , 6.raz

MOJA ŠKOLA

Među drvećem, cvijećem i travom spava jedna lijepa školica. To je moja škola kojoj je ime Osnovna škola „Blaž Tadijanović„. Ona se nalazi u Podvinju. Kada sam prvi put ušla u nju, učinila mi se jako velika. Hodnici su izgledali poput vijugavih zmija, učionica bezbroj. Sve mi je to na početku bilo pomalo strašno i nepoznato.
A onda sam upoznala moju učiteljicu i razred. Naučila sam čitati, pisati, računati i još puno toga u mojoj školi. Svakim danom škola mi je postajala sve draža i više mi nije izgledala tako velika i nepoznata.
Sa mojom školom se družim četiri godine, i već kad sam mislila da sam u njoj upoznala i vidjela sve, dočekalo me iznenađenje. Kada sam došla prvi dan u školu, škola je opet postala veća i nepoznata. To je zato što je dobila nove učionice koje još nisam vidjela , a jedva čekam da se preselimo u jednu od njih. Zamišljam kako će moja nova učionica biti velika i mirisna.
Jako volim moju školu i sretna sam što je sada velika i lijepa i što više neću morati ići u treću smjenu.

                                                                                                                                           Mia Č., 4.raz

Školsko zvono opet zvoni
Al' s više veselja
Manje gužve, više rada
Sva su djeca sjela

Nove knjige, nove klupe
Nova školska torba,
Dobili smo ormariće skupe
Bila je velika borba.

Nema više treće smjene
Nevjerica opet vlada,
Učitelji nas uvjeravaju
Prva-druga mi smo sada!

Kako da vam objasnimo
Našu sreću opišemo,
Našu radost dočaramo
I zahvalnost pokažemo!

Matea A., 4. raz.

PROBLEM

Problem je mal' kada je on pokraj mene,
Ali velik kada ode od mene.
U našoj školi jedan dečko ima,
Ali problem je što se sviđa svima.

Problem je velik,
I nije šala,
Pusu ti šalje
Jedna velika budala!

PRIJATELJICE

Najbolje prijateljice mi smo tri
To u školi znaju svi.
Gdje god mi bile jesmo,
Posvađale se nikada nismo.

Mi znamo što treba znati,
Ali zabavljati se nikada nismo znale stati.
Volimo pjevati i plesati
I nikada se nećemo rastaviti!

Katarina C., Anita A., Marica J. , 6.raz

MUKE

I opet sve se bijeli,
nešto se tu dijeli
ili pak pomnožiti treba
kad u glavi nešto vreba.

Nekog ipak plus i minus buni
pa tu i tamo ludi.
Možda jednom nastane graja
jer tim brojevima nema kraja.

ČUDESNI SMO ĐACI MI

Kada pahulje padaju
svi se na prozor poredaju.

Evo i drvo se ruši,
sigurno to vjetar nešto njuši.

Bude smijeha i priče tu,
a ono ups, plakat je na putu!

Netko je bio vrijedan
i zaslužio peticu ovaj tjedan.

Dok netko ipak nema sreće
jer sjediti sam neće.

Andrea B. , 8. raz

KUGLA KOJA VOLI BITI U ŠKOLI

Kugla za jedan kišni dan,
u jutro je snivala svoj san.

Kada se probudila spavaća kugla,
vidjela je kocku iza ugla.

To je geometrijskih tijela set,
Filip zbog njih uvijek dobije pet.

Kvadar jaki ima teške ruke.
Kada ga treba dići tu su velike muke.

Filip B. , 4. razred

VALENTINOVO

Dan ljubavi i sreće,

kad dečko curi poklanja cvijeće,

taj dan se posebno voli

jer Sveti Valentin taj dan stvori.

Sve je crveno i sve je roza

jer taj dan ljubav svijetom hoda.

Marina S., 4.d raz.

14. VELJAČE

14. veljače svak zna dan je ljubavi i Valentinova.

Tada srce jako tuče jer ga ljubav vuče.

Ljubav muči srce jako jer zaljubljen je svatko.

Zaljubljen je biti lijepo ako nekog zaprave voliš i Boga za to moliš.

U ljubavi i sreći sve je moguće kao u zlatnoj vreći.

Budite dobri svome drugu, ljubite ga u svem krugu.

Martina S.,  4. raz

KRUH

Kruh je naša svakidašnja hrana.

Kruh pravimo od brašna, brašno nastaje od žita.

Najbolji je domaći kruh

kada ga naše bake ispeku u krušnoj peći.

Marcela M.,  4. raz

PJESMA O KRUHU

Kad moja baka ispeče kruh

ne mogu mu odoljeti,

nego skoknem do police.

Gledam ga kako se rumeni

i njegov miris nos moj mami.

Jedva čekam da ga kušam

jer znam uljepšat će mi dan.

Na šnitu kruha nešto staviti treba.

Odgovor baka daje –

s pekmezom od šljiva

okus najbolje prija.

Martina S., 4. raz

MOJE TIJELO

Moje tijelo se sastoji od udova, glave i trupa

I u njemu moje srce lupa.

Glava mi služi da mislim, oči da gledam svijet,

A nos da pomirišim cvijet.

Rukama grlim majku,

A nogama trčim da vidim baku.

Ivana D., 4. raz

ZAŠTO VOLIM ŠKOLU

Volim u školu ići ja

jer u njoj se uči

koliko je dva + dva.

Pisati, čitati i pjevati

svatko zna, ali još ljepše

kad ti to pokaže učiteljica.

Svakakvih ocjena tu vam ima,

jedan, dva i tri, ali bi najradije

peticu imali svi.

Od svega što se događa u školi

moje srce najviše

veliki odmor voli.

Lorena K., 4. raz.

PROLJEĆE

Ptice lete,

Ribe se mrijeste,

Oranica se na slabašnom suncu grije,

Ljubičica ljubičastu vunu mije,

Eva se sjeća svoje tete,

Ćuku oblaci iznad glave lete,

Ena maše proljeću i pticama koje polijeću.

Valentina G., Veronika Z.  , 4. razred

SLAVLJENJE USKRSA U NAŠEM ZAVIČAJU

U našem zavičaju za Uskrs svi kupuju jaja, jede se šunka, neka djeca bojaju jaja.

Imamo i simbole Uskrsa. To su: zec i jaje. Zašto jaje, a zašto zec?! Zec zato jer, kada je Isus uskrsnuo, žene koje su to znale su trčale kao zečevi da jave radosnu vijest. Jaje jer je simbol novog života.

U subotu je posvećivanje hrane i nakon toga idućeg dana za Uskrs svi jedu posvećenu hranu i slave Isusovo uskrsnuće.

Valentina G. i Viktorija P.,  4. razred

PROLJEĆE

U proljeće travnjak se zeleni.

A na njemu cvijeće se šareni.

Na travnjaku cvijeće miriše.

A oblak više ne kiše.

Proljeće nam daje ljubav i toplinu.

Svi volimo proljeće ko more plimu.

Proljeće je nama najbolje na svijetu.

I svima sigurno marsovcima u drugome planetu.

Antonela M.,  4.a raz.

JA VOLIM IĆI U ŠKOLU

Ja u školu volim ići jer u njoj mogu puno naučiti. Svaki dan nešto novo saznam.

Volim školu i zbog toga što je lijepa, velika i zanimljiva. Sviđa mi se i to što u hodniku ima akvarij s ribicama.

A najviše volim ići u školu zbog toga što se družim s mnogim prijateljima jer i uz njih naučim puno toga što nisam znao.  

Željko K.,    4.a raz.

RIJEKA GLOGOVICA

Glogovica je rijeka čista,

oko nje sve se sjaji i blista.

U njoj ima riba

i ta voda stalno šiba.

Tko god prođe kraj nje

dan mu postane ljepši

jer mu se Glogovica

zlatnim osmjehom nasmiješi.

U rijeci Glogovici ima rakova

kao u vrtu cvjetova.

Kraj Glogovice trava se zeleni

i proljetnoj kiši veseli.

Patricija G. , 4.d

MOJE SELO

Moje selo Donji Slatinik,

selo u dva reda

izdaleka k'o Osijek izgleda.

Ono raskošno popunjava

slavonsku kotlinu,

u blagom nizu

krasi Slavoniju.

Kad se jutrom budim

pogled mi dodiruje

vrhove slavonske gore.

To je moja zemlja,

tu je moje srce.

Ivana Š. , 4.d

RIJEKA SAVA

Ima jedna rijeka

ona teče izdaleka.

Ime joj je Sava

koja tiho spava.

Sava zimi ima plašt bijeli

i svakoga veseli.

Labudovi bijeli svoja krila šire

i na rijeci Savi i patke su žive.

Rijeka Sava je velika i plava,

ona krasi i dva oka plava.

Sava je Sava i velika i mala.

Ona ljeti skuplja zaljubljene

koji griju jedni druge.

Gabrijela Š. , 4.d

MOJE SELO GLOGOVICA

Moje selo Glogovica malo i dobro mjesto

gdje ima puno dobrih i radosnih ljudi.

Imamo crkvu sv. Roka izgrađenu davno,

u njoj se molimo stalno.

Zlatna polja i livade

zovu nas na igru i smijeh.

Usred sela nekad škola bila,

u ratu ranjenike skrila.

Ja volim svoju Glogovicu,

malu ljepoticu.

Lucija J. , 4.d

POTOK GLOGOVICA

Potok Glogovica jako je dug,

jer protječe kroz svaki zeleni lug.

Kroz općinu Podcrkavlje prolazi

i do Slavonskog broda dolazi.

Iza moje kuće ubrzano teče

da se ulije u rijeku Savu

prije nego se spusti večer.

Potok Glogovica je jako lijep

iako je zbog nečistoće malo slijep.

Krase ga šaševi, rakovi, žabe i ribe

i mi se ponosimo njime.

Maja P.,  4.d

ZDENCI

Zdenci su selo u

četiri kraja što mnoga

srca spaja.

U mojoj ulici puno

djece ima i kada se igramo

sve nam štima.

I još nešto lijepo

o mom selu znaj:

kada dođeš u Zdence

vidjet ćeš raj.

Juliana P.,  4.d

MOJE SELO

Moje selo malo je.

Podcrkavlje zove se.

U njemu ima djece vesele,

koja nose radost i veselje.

To je sve što ću

o svom selu reći.

Ako dođeš,

„dobar dan“ mi moraš reći.

Marinela K.,  4.d

RIJEKA SAVA

Ima jedna rijeka

svima nama znana,

moj zavičaj krasi

i zove se Sava.

Labudovi njome

svakim danom plove,

do obale dođu ,

a ljudi ih vole.

U jesen ju krasi magleni plašt,

zima njene valove smrzne,

proljeće ozeleni obale njene,

a ljeti kupači u njoj vrve.

Kraj obale njene

brodovi mali stoje,

a šetalište sa Savom

priča priče svoje.

Sara K.,  4.d